Španjolska, Portugal i rimski pape već su prije raspravljali o tome tko ima pravo zaposjesti novootkrivene zemlje. Godine 1455. papa Nikola V. podario je Portugalcima isključivo pravo da istražuju zemlje i otoke duž zapadne obale Afrike te da uzmu sve što ondje pronađu. Potom su 1479. portugalski kralj Alfons V. i njegov sin Ivan sporazumom iz Alcáçovasa predali vlast nad Kanarskim otocima španjolskim vladarima Ferdinandu II. Aragonskom i Izabeli I. Kastiljskoj. Španjolci su zauzvrat priznali Portugalcima isključivo pravo na trgovinu s afričkim kolonijama te vlast nad Azorima, Kapverdskim otocima i Madeirom. Dvije godine kasnije papa Siksto IV. izdao je bulu kojom je potvrdio valjanost tog sporazuma te izričito kazao da Portugalu trebaju pripasti sve zemlje južno i istočno od Kanarskih otoka koje bi se u budućnosti mogle otkriti.

Alfonsov sin, koji je u međuvremenu postao portugalski kralj Ivan II, tražio je da zemlje koje je otkrio Kolumbo pripadnu Portugalu. Španjolski monarsi nisu htjeli ni čuti za takvo što. Obratili su se za pomoć novom papi, Aleksandru VI, tražeći od njega dopuštenje da koloniziraju područja koja je Kolumbo otkrio te da pokrštavaju tamošnje stanovništvo.

Kako bi im izišao u susret, Aleksandar je izdao tri službene povelje, odnosno bule. Prvom je “u ime Svemogućeg  Boga” Španjolskoj dodijelio isključivo i trajno pravo na zaposjedanje novootkrivenih zemalja. Drugom je bulom kao crtu razgraničenja proglasio meridijan koji se nalazi oko 560 kilometara zapadno od Kapverdskih otoka. Sve novootkrivene i još neotkrivene zemlje koje se nalaze zapadno od te granice papa Aleksandar dodijelio je Španjolskoj. Tako je jednim potezom pera podijelio svijet na dva dijela! Trećom bulom omogućio je Španjolskoj da na istoku proširi svoju prevlast sve do Indije. Time je razbjesnio portugalskog kralja Ivana II, čiji su podanici kratko prije toga uspjeli oploviti najjužniji rt Afrike te tako proširiti portugalsku prevlast na Indijski ocean.

Nezadovoljan Aleksandrovim * odlukama Ivan je odlučio izravno pregovarati s Ferdinandom i Izabelom. U svom osvrtu na to burno povijesno razdoblje američki spisatelj William Bernstein kaže: “Španjolski vladari bili su zaokupljeni osvajanjem Novog svijeta, a i bojali su se nemilosrdnog portugalskog vladara, pa su objeručke prihvatili njegov prijedlog da zajednički pronađu neko razumno kompromisno rješenje.” Tako je 1494. potpisan sporazum koji je dobio ime po španjolskom gradiću Tordesillasu, u kojem su španjolski vladari zaključili dogovor s portugalskom krunom.

Sporazumom iz Tordesillasa crta razgraničenja koju je bio odredio papa Aleksandar pomaknuta je gotovo 1 500 kilometara zapadnije. Time su čitava Afrika i Azija pripale Portugalu, dok je Novi svijet pripao Španjolskoj. Pomicanjem granice prema zapadu Portugalcima je pripao i velik dio još neotkrivene zemlje koja je kasnije nazvana Brazil.

Papinske bule kojima su Španjolci i Portugalci dobili pravo da zauzmu novootkrivene zemlje te ih brane od mogućih osvajača dovele su do silnog krvoprolića. Tim su ispravama bila zanemarena prava starosjedilačkog stanovništva, pa su kolonizatori te ljude tlačili i nemilosrdno izrabljivali. Papinske povelje dovele su i do toga da su pripadnici raznih naroda stoljećima ratovali za prevlast nad novootkrivenim zemljama i za slobodu plovidbe svjetskim morima.