U povijesti se puno nagađalo o mogućim uzrocima te bolesti, no nitko nije uspio dokučiti u čemu je bit problema. Svi dotadašnji pokušaji da se smanji smrtnost rodilja pokazali su se bezuspješnima. Semmelweis se nikako nije mogao pomiriti s mišlju da tako mnogo žena polako umire u strašnim mukama. Stoga je odlučio dati sve od sebe kako bi otkrio uzrok bolesti i spriječio te silne patnje.

Bolnica u kojoj je Semmelweis radio imala je dvije zasebne klinike za porodništvo i ženske bolesti. Zanimljivo je da je u prvoj klinici smrtnost rodilja bila znatno veća nego u drugoj. Jedina razlika između tih dviju klinika bilo je to što se u prvoj održavala praktična nastava za studente medicine, a u drugoj za primalje. Odakle onda tako velika razlika u smrtnosti žena koje su se ondje porađale? Razmišljajući o tom pitanju, Semmelweis je sustavno ispitivao i eliminirao moguće uzroke bolesti. Ipak, nije uspio razmrsiti tu zagonetku.

A onda je početkom 1847. Semmelweis otkrio nešto veoma značajno. Njegov kolega i prijatelj Jakob Kolletschka umro je od otrovanja krvi nakon što je zadobio ozljedu pri seciranju jednog leša. Kad je pročitao izvještaj o Kolletschkinoj obdukciji, Semmelweis je shvatio da su nalazi po mnogočemu identični onima koji su utvrđeni kod žena što su umrle od babinje groznice. Stoga mu je sinulo  kako je moguće da su trudne žene bile zaražene nekom otrovnom tvari prenesenom s leševa te da su zato oboljele od babinje groznice. Liječnici i studenti često su secirali leševe, a zatim su neopranim rukama pregledavali rodilje ili vršili porođaje. Nisu ni slutili da na taj način ženama prenose opasnu zarazu. Smrtnost rodilja u drugoj klinici bila je manja zato što djevojke koje su se školovale za primalje nisu vršile obdukcije.

Semmelweis je odmah uveo stroga pravila o pranju ruku. Zahtijevao je da svi oni koji pregledavaju trudnice prije toga steriliziraju ruke otopinom klornog vapna. Primjena tih mjera polučila je izvanredne rezultate. U travnju 1847. smrtnost rodilja iznosila je 18,27 posto, a do kraja godine smanjila se na svega 0,19 posto.

Međutim, nisu svi bili oduševljeni tim postignućem. Rezultati koje je Semmelweis ostvario doveli su u pitanje teorije o uzrocima babinje groznice što ih je zastupao njegov šef. Tom je čovjeku ujedno smetala upornost kojom je Semmelweis zastupao svoje ideje. Na koncu je Semmelweis ostao bez posla, pa je napustio Beč i vratio se u svoju domovinu. U Pešti se zaposlio kao šef rodilišta u Bolnici Svetog Roka. Ondje se primjenom njegovih metoda smrtnost od babinje groznice smanjila na nepunih 1 posto.

Godine 1861. Semmelweis je objavio svoje najvažnije djelo, koje nosi naslov Etiologija, pojam i profilaksa babinje groznice. Nažalost, prošlo je još dosta godina dok u medicinskim krugovima nije bila shvaćena važnost njegovih otkrića. Dotad je nebrojeno mnogo rodilja umrlo u teškim mukama. A koliki su samo životi mogli biti spašeni!

Semmelweis je s vremenom priznat kao jedan od utemeljitelja moderne antisepse. Svojim radom i zapažanjima dao je obol razvoju takozvane germinativne teorije bolesti, koja kaže da određene bolesti uzrokuju mikroskopski sitni organizmi. Tu spoznaju neki smatraju najznačajnijim otkrićem u povijesti medicine. No zanimljivo je da su prije više od 3 000 godina u Mojsijevom zakonu, koji je kasnije uvršten u Bibliju, bile iznesene pouzdane upute o tome kako treba postupati s leševima.