Složenost živog svijeta pokazuje da iza njega stoji inteligencija. Za stanice se kaže da su osnovne građevne jedinice života. One su poput mikroskopski sitnih tvornica – u njima se odvija na tisuće jako složenih procesa koji stanici omogućavaju da živi i da se dijeli. Takva složenost svojstvena je čak i najjednostavnijim životnim oblicima. Navedimo jedan primjer – pekarski kvasac, koji je jednostanični organizam. U usporedbi sa stanicama ljudskog tijela stanica kvasca naizgled je vrlo jednostavna. No samo naizgled. Ona je zapravo vrlo složena. Ima definiranu jezgru u kojoj se nalazi DNK. Stanica kvasca opremljena je sićušnim “strojevima” koji sortiraju, transportiraju i modificiraju molekule. Sve to omogućava kvascu da se hrani, raste i živi. Kad stanica kvasca ostane bez hrane, u njoj se pokreće složeni kemijski proces koji usporava njenu aktivnost. Zahvaljujući tome kvasac se može dugo čuvati u kuhinji, sve dok se ponovno ne aktivira kad se zamijesi tijesto.

Znanstvenici već desetljećima proučavaju stanice kvasca kako bi bolje razumjeli stanice ljudskog tijela. Ali ima još puno toga što moraju shvatiti. Ross King, profesor strojne inteligencije na švedskom tehnološkom sveučilištu Chalmers, rekao je: “Nema dovoljno biologa koji bi proveli sve eksperimente koje bismo voljeli napraviti da bismo razumjeli čak i najjednostavnije organizme kao što su kvasci.”

 Što vi mislite? Da li iznimna složenost stanice kvasca upućuje na zaključak da iza toga stoji inteligencija? Je li ta stanica mogla nastati sama od sebe?

Život može nastati samo iz života. DNK se sastoji od spojeva koji se zovu nukleotidi. Svaka stanica ljudskog tijela ima 3,2 milijarde nukleotida. Nukleotidi su raspoređeni u specifične formacije koje omogućavaju stanici da stvara enzime i proteine.

Vjerojatnost da se najjednostavniji lanac nukleotida sam od sebe pravilno formira iznosi 1 prema 10¹⁵⁰ (1 sa 150 nula). Takvo što praktički je nemoguće.

Činjenica je da nijedan znanstveni eksperiment nije dokazao da život može nastati spontano iz nežive tvari.

Čovjek je jedinstveno biće. Za razliku od svih drugih živih bića mi ljudi imamo određene karakteristike zahvaljujući kojima možemo u potpunosti uživati u životu. Imamo svijest i krase nas kreativnost, socijalne vještine i emocije. Naša svijest omogućava nam da u potpunosti uživamo u okusima, mirisima, zvukovima, bojama i prizorima. Mi planiramo budućnost i tragamo za smislom života.

Što vi mislite? Jesu li se te naše karakteristike razvile postupno, zato što smo ih trebali za preživljavanje i produžetak vrste? Ili one pokazuju da je život dar Stvoritelja koji nas voli?