AFRIČKA biljka Pollia condensata po nečemu je doista posebna. Njeni plodovi, koje mnogi nazivaju mramorne bobice, upadaju u oko zbog svoje sjajne plave boje. Nijednu drugu biljku na Zemlji ne krasi boja takvog intenziteta. No zanimljivo je da te bobice ne sadrže plavi pigment. Odakle im onda takva boja?

Razmislite o sljedećem: Stanične stijenke kore bobica sastavljene su od sićušnih, gusto postavljenih niti. Te niti tvore mikroskopski sitne slojeve koji su naslagani jedan na drugi, a svaki sloj zarotiran je za nekoliko stupnjeva u odnosu na onaj ispod sebe. Tako svi ti slojevi stvaraju uzorak koji nalikuje spiralnoj zavojnici. Sami slojevi nisu plave boje. Ona nastaje zbog načina na koji su naslagani. Mramorne bobice svoju intenzivnu boju ne duguju pigmentu, nego strukturi stanica. Većina bobica izgleda plava. No kad ih se gleda iz raznih kutova, boja im se zbog strukture staničnih slojeva prelijeva u zelenu, ružičastu ili žutu. Kad se jako približimo bobici, vidjet ćemo da njena površina nije jednolične boje, nego se doima kao da je sastavljena od mnoštva točkica, slično kao boje na računalnom zaslonu.

Budući da mramorne bobice nemaju pigmenta, ne gube boju čak ni kad otpadnu sa stabljike. Neke bobice sačuvale su svoju sjajnu boju čak i više od stotinu godina otkad su ubrane. Iako nisu jestive, jer sadrže samo sjemenke, zbog svoje su boje pticama naprosto neodoljive.

Znanstvenici smatraju da bi se struktura mramornih bobica mogla imitirati u proizvodnji mnogih proizvoda — od boja koje ne bi gubile na intenzitetu do papira koji se ne bi mogao krivotvoriti.

Što vi mislite? Je li intenzivna sjajna boja mramornih bobica posljedica evolucije ili čudo stvaranja?