DOREEN se šokirala kad je njenom mužu Wesleyju u dobi od samo 54 godine dijagnosticiran agresivni tumor na mozgu. * Liječnici su rekli da će Wesley živjeti još svega nekoliko mjeseci. “Nisam mogla doći k sebi kad sam to čula”, prisjeća se Doreen. “Tjednima sam se osjećala potpuno otupjelo. Imala sam osjećaj kao da se to događa nekom drugom, a ne nama. Naprosto nisam bila spremna za takvo nešto.”

Nažalost, priče poput ove sve češće možemo čuti. Bolest ne pita — u bilo kojem trenutku može pogoditi bilo koga od nas. Pohvalno je što mnogi na sebe spremno preuzimaju brigu o voljenoj osobi koja se nasmrt razboljela. Ipak, to može biti izuzetno iscrpljujuće. Kako pružati utjehu bolesnom članu obitelji i brinuti se o njemu? Kako se nositi s različitim osjećajima koji nas pritom mogu preplaviti? Što možemo očekivati dok se bliži trenutak na koji nitko ne voli ni pomišljati? Razmotrimo najprije zašto je briga o nekome tko je smrtno bolestan danas naročito velik izazov.

Napredak medicine promijenio je puno toga. Prije stotinjak godina prosječan životni vijek ljudi bio je puno kraći nego danas, čak i u razvijenijim zemljama. Zarazne bolesti i razne nesreće bile su među vodećim uzrocima prerane smrti. Velikom broju ljudi bolnice nisu bile dostupne, a za većinu bolesnika brinula se njihova obitelj, pa bi tako mnogi umrli u svom domu.

Danas se zahvaljujući modernoj medicini liječnici mogu prilično uspješno boriti s mnogim bolestima i tako produljiti život oboljelima. Bolesti od kojih su ljudi nekad vrlo brzo umirali sada se uz pomoć medicine mogu držati pod kontrolom dugi niz godina. Međutim, to što netko živi dulje, ne znači nužno da živi bolje i kvalitetnije. Osobe oboljele  od neke teške bolesti obično su toliko nemoćne da se ne mogu same brinuti o sebi. Danas je skrb za takve osobe puno složenija i zahtjevnija.

Zbog svega navedenog sve više i više ljudi umire u bolnicama, a ne u svom domu. Zato većina ljudi zapravo nema pravu sliku o umiranju. Malo je onih koji su u stvarnosti vidjeli kako netko umire. Stoga strah od nepoznatog može snažno utjecati na to u kojoj ćemo mjeri i hoćemo li uopće njegovati oboljelog člana obitelji. Što nam može pomoći u takvim teškim situacijama?

Poput Doreen, mnogi imaju osjećaj da im se srušio čitav svijet kad saznaju da je njihovu voljenu osobu snašla teška bolest za koju nema lijeka. Što vam može pomoći da se unatoč tjeskobi, strahu i tuzi pripremite za sve što je još pred vama? Jedan vjerni Božji sluga molio se: “Nauči nas tako brojiti dane naše da steknemo srce mudro!” (Psalam 90:12). U skladu s time, usrdno se molite Jehovi da vam pokaže kako možete mudro “brojiti dane”, odnosno kako na najbolji način iskoristiti vrijeme koje vam je preostalo s voljenom osobom.

Za takvo nešto potrebno je razmišljati unaprijed i razraditi dobar plan. Ako je oboljeli član obitelji u stanju komunicirati i ako je spreman pričati o svojoj situaciji, mudro je upitati ga što misli o tome tko bi trebao donositi odluke umjesto njega kad on to više ne bude mogao. Otvorenim razgovorom o tome pristaje li na oživljavanje, hospitalizaciju i pojedine tretmane mogu se izbjeći nesporazumi i osjećaj krivnje kod članova obitelji koji će možda morati donositi odluke umjesto njega. Kad obitelj iskreno i na vrijeme razgovara o takvim stvarima, tada će se moći lakše usredotočiti na pružanje njege. Biblija s pravom kaže: “Namjere propadaju gdje nema povjerljivog razgovora” (Mudre izreke 15:22).

Onaj tko njeguje bolesnika treba mu prije svega pružati utjehu. Osoba koja je na samrti možda više od svega treba osjetiti da je njena obitelj voli i da je uz nju. Kako joj to možete pokazati? Možete joj, naprimjer, čitati njeno omiljeno štivo ili joj pjevati njene najdraže pjesme — nešto što će je ohrabriti i pozitivno djelovati na nju. Mnogima puno znači kad ih član obitelji drži za ruku i suosjećajno razgovara s njima.

Kad netko posjeti bolesnu osobu, obično je dobro predstaviti ga. U izvještaju jednog njujorškog hospicija stoji: “Sluh je izgleda posljednje od pet osjetila koje izgubimo. Iako nam se možda čini da  osoba spava, ona još uvijek može prilično dobro čuti. Stoga nemojte pred njom govoriti ništa što joj ne biste rekli dok je budna.”

Ako je moguće, molite se zajedno. Biblija kaže da su apostol Pavao i njegovi prijatelji jednom prilikom bili pod “silnim pritiskom” te su čak mislili da neće preživjeti. Kakva im je pomoć bila potrebna? Pavao je svojoj braći u vjeri rekao: “I vi možete pomoći usrdno se moleći za nas” (2. Korinćanima 1:8-11). Molitva iz dubine srca od neprocjenjive je vrijednosti za onoga tko je u agoniji i pod velikim pritiskom.

Već i sama pomisao na to da nam voljena osoba umire izuzetno je bolna. To nije ništa neobično, jer je smrt neprirodna. Mi se duboko u sebi teško mirimo sa smrću jer naprosto nismo stvoreni da umiremo (Rimljanima 5:12). Upravo zato Božja Riječ kaže da je smrt naš “neprijatelj” (1. Korinćanima 15:26). Stoga je potpuno razumljivo i normalno što bježimo i od same pomisli na to da bismo mogli izgubiti voljenu osobu.

Ipak, ako smo donekle pripremljeni za ono što nas čeka, nećemo toliko strahovati i lakše ćemo se usredotočiti na to kako čitavu situaciju učiniti podnošljivijom. U okviru  “Posljednji tjedni” navedeni su neki znakovi koji ukazuju na to da se bliži trenutak za rastanak s voljenom osobom. Naravno, okolnosti se razlikuju od osobe do osobe — ne moraju svi simptomi biti prisutni kod svakoga niti se moraju pojavljivati navedenim redoslijedom. No većina oboljelih doživljava barem neke od tih promjena.

Nakon smrti voljene osobe možda ne bi bilo loše javiti se bliskom prijatelju koji nam je već prije dao do znanja da nam stoji na raspolaganju. Njegovatelji i rodbina možda trebaju utjehu u spoznaji da se njihov najmiliji više ne muči. Naš Stvoritelj s ljubavlju nas uvjerava da “mrtvi nisu svjesni ničega” i da je stoga njihovim patnjama došao kraj (Propovjednik 9:5).

Od presudne je važnosti oslanjati se na Boga — ne samo dok traje bolest nego i kad vas obuzme tuga uslijed gubitka voljene osobe. Bog se može poslužiti drugim ljudima kako bi vam pružio pomoć, bilo da se radi o riječima utjehe ili lijepim gestama. Doreen u vezi s tim kaže: “Naučila sam da ne trebam odbijati pomoć drugih. Ustvari, duboko nas je dirnula pomoć koja nam je stizala doslovce sa svih strana. Muž i ja nismo ni trenutka sumnjali tko stoji iza toga. Imali smo osjećaj kao da nam sam Jehova govori: ‘Tu sam uz vas! Zajedno ćemo ovo prebroditi.’ Pamtit ću to dok sam živa.”

Doista, s Jehovom nikada nismo sami. On nas s puno ljubavi podupire i tješi u svakoj našoj nevolji. On je naš Tvorac, naš brižni Otac koji jako dobro razumije kroz što prolazimo. Bog nam i može i želi dati snagu kako bismo mogli nositi svoje teško breme. Štoviše, obećao je da će uskoro jednom zauvijek zbrisati smrt s lica Zemlje te uskrsnuti milijarde ljudi koje čuva u svom sjećanju (Ivan 5:28, 29; Otkrivenje 21:3, 4). Tada će, poput apostola Pavla, svatko moći reći: “Smrti, gdje je pobjeda tvoja? Smrti, gdje je žalac tvoj?” (1. Korinćanima 15:55).