Rodio sam se u Ciudad Manteu, prekrasnoj regiji meksičke države Tamaulipas. Stanovnici tog kraja poznati su po svojoj velikodušnosti i ljubaznosti. Nažalost, to je područje bilo i vrlo opasno zbog organiziranog kriminala.

Ja sam u svojoj obitelji bio drugi od četvorice dječaka. Roditelji su me krstili u Katoličkoj crkvi, a kasnije sam pjevao u crkvenom zboru. Želio sam biti dobar u Božjim očima jer me užasavala i sama pomisao da bih mogao vječno gorjeti u paklu.

Otac nas je napustio kad sam imao samo pet godina. Bio sam jako tužan i osjećao sam veliku prazninu u srcu. Nikako nisam mogao shvatiti zašto nas je ostavio kad smo ga mi toliko voljeli. Majka je morala raditi po cijele dane kako bi prehranila nas četvoricu dječaka.

Budući da smo često bili bez nadzora, počeo sam izostajati iz škole i družiti se sa starijim dečkima. U njihovom sam društvu brzo naučio psovati, pušiti, krasti i tući se. Svidio mi se osjećaj nadmoći, pa sam se počeo baviti boksom, hrvanjem i borilačkim vještinama, a naučio sam i rukovati oružjem. Iako sam bio još prilično mlad, postao sam jako nasilan. Često sam bio umiješan u pucnjave, a nekoliko sam puta ostao ležati na cesti obliven krvlju i polumrtav. Koliko je samo boli moja majka pretrpjela svaki put kad bi me pronašla u takvom stanju i sva izbezumljena vodila u bolnicu.

Kad sam imao 16 godina, posjetio nas je Jorge, moj prijatelj iz djetinjstva. Rekao nam je da je Jehovin svjedok i da nam želi ispričati nešto važno. Počeo nam je objašnjavati svoja vjerovanja služeći se Biblijom, knjigom koju ja nikada prije nisam čitao. Oduševio sam se kad sam saznao kako se Bog zove i kakav naum ima sa Zemljom i ljudima. Jorge nam je ponudio da s nama proučava Bibliju, a mi smo to prihvatili.

Iskreno, pao mi je kamen sa srca kad sam saznao istinu o paklu, odnosno da to uopće nije biblijsko učenje (Psalam 146:4; Propovjednik 9:5). Nakon toga više nisam imao morbidan strah pred Bogom. Umjesto toga, počeo sam gledati na njega kao na Oca punog ljubavi koji svojoj djeci želi samo najbolje.

 Što sam bolje poznavao Bibliju, bilo mi je sve jasnije da moram mijenjati svoju osobnost. Trebao sam raditi na poniznosti i obuzdati svoju agresivnost. U tome mi je puno pomogao savjet iz 1. Korinćanima 15:33, gdje piše da “loše društvo kvari dobre navike”. Shvatio sam da se, ako stvarno želim promijeniti svoju osobnost, moram maknuti od ljudi koji loše utječu na mene. Zato sam ostavio staro društvo i počeo se družiti s pravim kršćanima — ljudima koji svoje razmirice rješavaju u duhu biblijskih načela, a ne šakama ni bilo kakvim drugim oblikom nasilja.

Još jedan biblijski savjet koji je jako utjecao na mene nalazi se u Rimljanima 12:17-19, gdje piše: “Nikome ne vraćajte zlo za zlo! (...) Ako je moguće, koliko o vama ovisi, budite u miru sa svim ljudima! Ne osvećujte se, (...) jer je pisano: ‘Moja je osveta, ja ću uzvratiti, kaže Jehova.’” Postupno sam prihvatio činjenicu da će Jehova u svoje vrijeme i na svoj način ispraviti svaku nepravdu. Tako sam malo-pomalo prestao biti nasilan i agresivan.

Nikada neću zaboraviti što se dogodilo jedne večeri dok sam se vraćao kući. Na putu me napala grupa mladih iz nekadašnje protivničke bande, a njihov me vođa udarcem srušio na leđa. Vikao je: “Hajde, brani se!” Istog sam se trena kratko pomolio Jehovi da mi pomogne izdržati taj napad. Iako sam osjetio užasno jak poriv da im vratim istom mjerom, uspio sam se svladati i maknuti se od njih. Idućeg dana ponovno sam sreo vođu te bande. U meni je odmah počeo ključati bijes, ali onda sam se opet tiho pomolio Jehovi. Molio sam ga za snagu da se mogu kontrolirati. Na moje iznenađenje, mladić mi je prišao i rekao: “Oprosti mi zbog onog sinoć. Iskreno, baš bih volio biti kao ti. Želim proučavati Bibliju.” Ne mogu ni opisati koliko mi je bilo drago što sam uspio obuzdati svoj gnjev! Zahvaljujući tome, i on je počeo proučavati Bibliju.

Nažalost, u to su vrijeme ostali članovi moje obitelji prestali proučavati. Ali ja sam čvrsto odlučio da neću odustati niti dopustiti bilo kome i bilo čemu da me odvrati s pravog puta. Znao sam da se moram redovito družiti s Božjim narodom ako želim da moje emocionalne rane zacijele i napokon dobijem obitelj kakvu sam oduvijek trebao. Nastavio sam duhovno napredovati te sam se 1991. krstio kao Jehovin svjedok.

Nekoć sam bio nasilan, ljut na cijeli svijet i želio sam dominirati nad drugima. Ali Božja Riječ je iz temelja promijenila moj život. Sada prenosim biblijsku poruku mira svima koji je žele slušati. Dapače, sretan sam što sam u protekle 23 godine velik dio svog vremena posvetio propovijedanju dobre vijesti.

Neko vrijeme služio sam kao volonter u podružnici Jehovinih svjedoka u Meksiku. Ondje sam upoznao Claudiju, energičnu mladu kršćanku koja je danas moja supruga. Vjenčali smo se 1999. i otada stalno zahvaljujem Jehovi što me blagoslovio tako divnom, vjernom družicom!

Moja žena i ja zajedno smo služili u skupštini koja djeluje na meksičkom znakovnom jeziku i pomagali gluhima da upoznaju Jehovu. Kasnije smo dobili poziv da se preselimo u Belize i tamošnje stanovnike poučavamo o Bibliji. Iako sada živimo puno skromnije, ne žalimo se jer imamo sve što nam treba, a to nam je dovoljno da budemo sretni. Ovakav način života ne bismo mijenjali nizašto na svijetu!

S vremenom je moja majka ponovno počela proučavati Bibliju te se krstila. I moj stariji brat te njegova žena i djeca također su postali Jehovini svjedoci. Čak i neki moji bivši prijatelji kojima sam pričao o Božjem Kraljevstvu danas služe Jehovi.

Jako mi je žao što su neki članovi moje obitelji danas mrtvi zato što nisu htjeli promijeniti svoju nasilnu osobnost. Vjerojatno bih i ja završio poput njih da sam nastavio ići njihovim stopama. Presretan sam što me Jehova privukao k sebi i svom narodu te što me strpljivo i ljubazno učio kako da u svom životu primijenim biblijska načela.