VJERA ima izuzetnu moć. Naprimjer, iako nas Sotona žestoko napada jer želi razoriti naš odnos s Jehovom, uz pomoć vjere možemo “ugasiti sve goruće strijele Zloga” (Efež. 6:16). Ako imamo vjeru, možemo se suočiti s problemima koji nam izgledaju golemi poput gore. Isus je svojim učenicima rekao: “Ako je vaša vjera velika samo kao zrno gorušice, reći ćete ovoj gori: ‘Premjesti se odavde tamo’, i premjestit će se” (Mat. 17:20). Budući da nam vjera može dati toliku duhovnu snagu, dobro je da razmotrimo sljedeća pitanja: Što je vjera? Kako naše srce utječe na našu vjeru? Kako je možemo ojačati? I u koga trebamo imati vjeru? (Rim. 4:3).

Vjera se ne svodi samo na to da povjerujemo ili priznamo da je ono što Biblija kaže istina. Čak “i demoni vjeruju [da Bog postoji] — i drhte” (Jak. 2:19). Što je onda vjera?

Biblija pokazuje da vjera ima dva aspekta. Kao prvo, “vjera je čvrsto pouzdanje da će se dogoditi ono čemu se nadamo” (Hebr. 11:1a). Ako imaš vjeru, onda si čvrsto uvjeren da je sve što Jehova kaže istina i da će se njegove riječi ostvariti. Naprimjer, Jehova je Izraelcima rekao: “Ako možete raskinuti savez moj s danom i savez moj s noći, da ne bude ni dana ni noći u pravo vrijeme, onda će se moći raskinuti i savez moj s Davidom, slugom mojim” (Jer. 33:20, 21). Je li te ikad strah da će Sunce prestati izlaziti i zalaziti te da zbog toga više neće biti dana i noći? Ako ne sumnjaš u fizikalne zakone pod čijim se utjecajem Zemlja okreće oko svoje osi i oko Sunca, trebaš li sumnjati u to da će Stvoritelj tih zakona održati svoju riječ? Naravno da ne! (Iza. 55:10, 11; Mat. 5:18).

Kao drugo, vjera je “dokaz onoga što je stvarno, premda se ne vidi” (Hebr. 11:1b). U kom smislu? Zamisli da te dijete upita: “Kako znaš da postoji zrak?” Iako nikad nisi vidio zrak, vjerojatno bi djetetu ukazao na dokaze da on postoji, naprimjer na disanje, utjecaj vjetra i slično. Ti će dokazi pomoći djetetu da shvati kako je moguće da postoji nešto što se ne vidi. Slično je i s vjerom. I ona se temelji na čvrstim dokazima (Rim. 1:20).

Budući da se vjera temelji na dokazima, osoba mora najprije “dobro upoznati istinu” da bi izgradila vjeru (1. Tim. 2:4). No to nije dovoljno. Apostol Pavao je napisao: “Srcem se vjeruje” (Rim. 10:10). Stoga nije dovoljno da netko povjeruje u biblijsku istinu, već je mora i cijeniti. Tek tada će biti motiviran da vjeru pokaže djelima, odnosno da živi po istini (Jak. 2:20). Netko tko u svom srcu ne cijeni istinu odbacit će i najuvjerljivije dokaze ako se uporno drži svojih već stečenih  uvjerenja ili ako traži izgovore da radi ono što želi (2. Petr. 3:3, 4; Juda 18). Upravo je zato u biblijska vremena bilo onih koji su vidjeli čuda, a ipak nisu stekli vjeru (4. Mojs. 14:11; Ivan 12:37). Božji sveti duh donosi plod, odnosno stvara vjeru, samo kod osoba koje u srcu osjećaju “ljubav prema istini” (2. Sol. 2:10, 11; Gal. 5:22).

Kralj David bio je jedan od Božjih slugu koji su pokazali izvanrednu vjeru (Hebr. 11:32, 33). No nisu svi u njegovoj obitelji imali takvu vjeru. Uzmimo za primjer kako je u jednoj situaciji reagirao njegov najstariji brat, Elijab. Kad je David izrazio negodovanje zbog toga što se Golijat rugao Izraelcima, Elijab ga je prekorio. David je bio uvjeren da Jehova može izbaviti svoje sluge, no njegov najstariji brat očito nije imao tako čvrstu vjeru (1. Sam. 17:26-28). Nitko se ne rađa s vjerom niti je nasljeđuje od svojih roditelja. Davidova je vjera bila rezultat odnosa s Bogom koji je sam izgradio.

U 27. psalmu David je otkrio kako je izgradio tako snažnu vjeru (redak 1). On je duboko razmišljao o onome što je doživio u prošlosti i kako je Jehova porazio njegove neprijatelje (reci 2 i 3). On je istinski cijenio Jehovin sveti šator (redak 4). David je hvalio Boga zajedno sa svojim suvjernicima u svetom šatoru (redak 6). Usrdno se obraćao Jehovi u molitvi (reci 7 i 8). Isto tako, David je želio da ga Bog pouči svom putu (redak 11). Koliko je Davidu vjera bila važna vidi se iz pitanja koje je sam sebi postavio: “Da nisam vjerovao (...), gdje bih sad bio?” (redak 13).

I ti možeš imati vjeru kakvu je imao David ako usvojiš stavove i stekneš navike opisane u 27. psalmu. Budući da se vjera temelji na dobrom poznavanju istine, što više budeš proučavao Božju Riječ i biblijske publikacije, to će ti biti lakše pokazivati taj plod Božjeg duha (Psal. 1:2, 3). Uzmi vremena za razmišljanje o onome što proučavaš. Razmišljanje potiče u nama cijenjenje i zahvalnost. A što više budeš cijenio Jehovu, to ćeš više željeti pokazati svoju vjeru u njega. Kako je možeš pokazati? Tako da hvališ Jehovu na skupštinskim sastancima i o svojoj nadi govoriš drugima (Hebr. 10:23-25). Vjeru pokazujemo i tako što se ustrajno molimo (Luka 18:1-8). Zato se neprestano moli Jehovi i budi uvjeren da se on brine za tebe (1. Sol. 5:17; 1. Petr. 5:7). Vjera nas potiče na djela, a djela pak jačaju našu vjeru (Jak. 2:22).

Večer prije svoje smrti Isus je učenicima rekao: “Vjerujte u Boga i u mene vjerujte!” (Ivan 14:1). Dakle, moramo vjerovati ne samo u Jehovu nego i u Isusa. Kako možeš pokazati vjeru u Isusa? Spomenut ćemo tri načina.

Kao prvo, na otkupninu gledaj kao na dar koji je Bog dao tebi osobno. Apostol Pavao rekao je: “Živim zbog vjere u Sina Božjeg, koji me ljubio i predao sebe za mene” (Gal. 2:20). Ako pokazuješ vjeru u Isusa, to znači da si uvjeren da je otkupnina plaćena za tebe, da je ona temelj za oproštenje tvojih grijeha, da ti pruža nadu u vječni život i da je najveći dokaz da te Bog voli (Rim. 8:32, 38, 39; Efež. 1:7). Ta će ti spoznaja pomoći da odbaciš osjećaj krivnje ili druge negativne osjećaje koji ti se možda ponekad javljaju (2. Sol. 2:16, 17).

Kao drugo, moli se Jehovi na temelju Isusove žrtve. Zahvaljujući njegovoj otkupnoj žrtvi mi se možemo približiti Jehovi i moliti mu se “sa slobodom govora (...) da bi nam Bog pokazao milosrđe i iskazao nezasluženu dobrotu kad nam zatreba pomoć” (Hebr. 4:15, 16; 10:19-22). Molitva će nam pomoći da se još odlučnije odupiremo iskušenju da počinimo grijeh (Luka 22:40).

Kao treće, budi poslušan Isusu. Apostol Ivan je napisao: “Tko vjeruje u Sina, ima vječni život. Tko nije poslušan Sinu, neće vidjeti život, nego srdžba Božja ostaje na njemu” (Ivan 3:36). Zapazi da je Ivan neposlušnost naveo kao suprotnost pokazivanju vjere. Stoga je poslušnost znak da vjeruješ u Isusa. Poslušan si mu kad se držiš Kristovog zakona, odnosno svih njegovih učenja i zapovijedi (Gal. 6:2). Osim toga, Isusa slušaš tako što slijediš upute koje on daje preko “vjernog i razboritog roba” (Mat. 24:45). Poslušnost Isusu dat će ti snage da prebrodiš sve životne oluje (Luka 6:47, 48).

Jednom je neki čovjek Isusu rekao: “Vjerujem! Ali pomozi mi da imam više vjere!” (Mar. 9:24). On je u nekoj mjeri već vjerovao, ali skromno je priznao da njegova vjera nije dovoljno snažna. Kao i tom čovjeku, svima će nam u nekom trenutku u životu trebati više vjere. I svi možemo već sada jačati to važno svojstvo. Kao što smo vidjeli, naša vjera postaje jača kad proučavamo Božju Riječ i razmišljamo o njoj, jer nas to potiče da još više cijenimo Jehovu. Naša vjera raste i kada — zajedno sa svojim suvjernicima — hvalimo Jehovu, govorimo drugima o svojoj nadi i ustrajemo u molitvi. Budemo li jačali svoju vjeru, to će nam donijeti najbolju moguću nagradu — održat ćemo se u Božjoj ljubavi! (Juda 20, 21).