1. Što je jedna od najljepših odlika Isusove osobnosti? Objasni.

NIJE li divno znati da Isus razumije s čim se borimo kao nesavršeni ljudi? To je doista jedna od najljepših odlika njegove osobnosti! Dok je bio na Zemlji, on se radovao s onima koji su se radovali, a plakao je s onima koji su plakali (Rim. 12:15). Naprimjer, kad su se sedamdesetorica učenika vratila radosna nakon što su uspješno izvršila svoj propovjednički zadatak, “sveti je duh ispunio Isusa radošću” (Luka 10:17-21). S druge strane, kad je vidio koliko je Lazarova smrt pogodila ljude koji su ga voljeli, Isus je bio “duboko dirnut i potresen” (Ivan 11:33).

2. Što je pomoglo Isusu da suosjeća s ljudima?

² Što je pomoglo Isusu, koji je bio savršen, da bude tako milosrdan i suosjećajan prema grešnim ljudima? Prvenstveno to što je volio ljude. Kao što smo vidjeli u prošlom članku, “radost su [mu] bili sinovi ljudski” (Izr. 8:31). Ljubav prema ljudima potaknula ga je da dobro upozna njihov način razmišljanja. Apostol Ivan napisao je da je Isus “znao što je čovjeku u srcu” (Ivan 2:25). Isus je duboko suosjećao s drugima. Ljudi su osjetili da ih voli i zato su slušali vijest o Kraljevstvu koju im je prenosio. Što učimo iz toga? Što više razvijemo suosjećanje prema svojim bližnjima, to će naša služba biti djelotvornija (2. Tim. 4:5).

3-4. (a) Kako ćemo gledati na svoju službu ako suosjećamo s ljudima? (b) O čemu će biti riječi u ovom članku?

³ Apostol Pavao znao je da je dužan propovijedati, a to znamo i mi (1. Kor. 9:16). Međutim, suosjećajnost će nam pomoći da svoju službu ne izvršavamo samo iz  puke obaveze. Potaknut će nas da pokažemo da nam je stalo do ljudi i da im žarko želimo pomoći. Znamo da “više usrećuje davati nego primati” (Djela 20:35). Budemo li tako gledali na svoju službu, više ćemo uživati u njoj.

⁴ U ovom članku vidjet ćemo kako možemo pokazivati suosjećanje u službi propovijedanja. Najprije ćemo se osvrnuti na to kako je Isus gledao na ljude i što učimo od njega. Potom ćemo razmotriti četiri načina kako ga možemo oponašati (1. Petr. 2:21).

5-6. (a) Kome je Isus pokazivao suosjećanje? (b) Zašto se sažalio na ljude kojima je propovijedao, kao što je bilo prorečeno u Izaiji 61:1, 2?

⁵ Osvrnimo se na jedan primjer koji ističe kako je Isus pokazivao suosjećanje. Jednom su prilikom on i njegovi učenici bili jako umorni jer su dugo propovijedali. “Nisu imali vremena ni jesti”, kaže Biblija. Zato je Isus učenicima rekao: “Pođite sa mnom na samotno mjesto i malo se odmorite!” No mnoštvo ljudi pohrlilo je na to isto mjesto i stiglo onamo prije Isusa i učenika. Kako je Isus reagirao kad je vidio sve te ljude? On se “sažalio * na njih, jer su bili kao ovce bez pastira. I počeo ih je poučavati o mnogočemu” (Mar. 6:30-34).

⁶ Zašto se Isus sažalio na te ljude? Zato što su bili “kao ovce bez pastira”. Možda je vidio da su neki od njih siromašni te da moraju po cijele dane raditi kako bi zbrinuli obitelj. Drugi su možda tugovali jer im je smrt oduzela voljenu osobu. Ako je tako, Isus je mogao razumjeti kako se osjećaju. Kao što smo vidjeli u prethodnom članku, i sam se možda suočio s nekom od tih situacija.  Bilo mu je stalo do ljudi i zato ih je htio utješiti dobrom viješću. (Pročitaj Izaiju 61:1, 2.)

7. Kako možemo oponašati Isusa?

⁷ Što učimo od Isusa? I mi danas okruženi smo ljudima koji su “kao ovce bez pastira” i bore se s mnogim problemima. Mi imamo ono što im je potrebno — vijest o Kraljevstvu (Otkr. 14:6). Stoga im, po uzoru na svog Učitelja, propovijedamo dobru vijest. Činimo to zato što nam je žao ljudi (Psal. 72:13). Suosjećamo s njima i želimo im pomoći.

8. Koji je prvi način kako možemo pokazivati suosjećanje u službi propovijedanja? Navedi primjer.

⁸ Što će nam pomoći da pokazujemo suosjećanje onima kojima propovijedamo? Bilo bi dobro da se pokušamo staviti u njihov položaj i ophodimo se s njima onako kako bismo voljeli da se drugi ophode s nama * (Mat. 7:12). Razmotrimo četiri konkretna načina kako to možemo činiti. Kao prvo, razmišljaj o potrebama svakog pojedinca. Kad propovijedamo dobru vijest, naša je uloga slična ulozi liječnika. Dobar liječnik razmišlja o potrebama svakog pacijenta. Postavlja pitanja i pažljivo sluša dok pacijent opisuje kako se osjeća i što ga muči. Neće mu prepisati prvi lijek koji mu padne na pamet, već će ga možda poslati na dodatne pretrage kako bi utvrdio u čemu je problem te mu odredio ispravnu terapiju. Slično tome ni mi ne bismo smjeli imati jednaki pristup prema svima kojima propovijedamo. Umjesto toga, trebamo uzeti u obzir specifične okolnosti i gledišta svake osobe.

9. Što ne bismo trebali automatski zaključiti o ljudima kojima propovijedamo? Objasni.

⁹ Kad nekome svjedočiš, nemoj odmah pretpostaviti da znaš u kakvim okolnostima živi, u što vjeruje i zašto u to vjeruje (Izr. 18:13). Umjesto toga, taktično mu postavljaj pitanja kako bi saznao nešto više o njemu i njegovim uvjerenjima (Izr. 20:5). Ako se to u tvojoj kulturi smatra pristojnim, potakni osobu da ti kaže nešto o svom poslu, obitelji, gledištima i životu općenito. Kad ljudima postavljamo pitanja, dajemo im priliku da nam sami kažu zašto im je potrebna dobra vijest. Tada ćemo moći suosjećati s njima, uzeti u obzir njihove specifične potrebe i pružiti im odgovarajuću pomoć, kao što je to Isus činio. (Usporedi 1. Korinćanima 9:19-23.)

10-11. Koji je drugi način kako možemo pokazivati suosjećanje, imajući na umu riječi iz 2. Korinćanima 4:7, 8? Navedi primjer.

 ¹⁰ Kao drugo, pokušaj zamisliti kako izgleda njihov život. Mi se u nekim pogledima možemo poistovjetiti s njima. Uostalom, ni mi nismo pošteđeni problema koje imaju svi nesavršeni ljudi (1. Kor. 10:13). Znamo da život u ovom svijetu može biti vrlo težak. Mi se uspijevamo nositi s problemima samo zahvaljujući Jehovinoj pomoći. (Pročitaj 2. Korinćanima 4:7, 8.) No zamisli koliko je teško onima koji nemaju blizak odnos s Jehovom. Kao i Isus, mi suosjećamo s njima i želimo im prenijeti “vijest dobru o nečemu boljem” (Iza. 52:7).

¹¹ Zanimljiv je primjer brata po imenu Sergej. Prije nego što je upoznao istinu, on je bio izrazito povučen. Bilo mu je teško razgovarati s drugima. S vremenom je počeo proučavati Božju Riječ. “Iz Biblije sam saznao da kršćani trebaju drugima govoriti o svojoj vjeri”, ispričao je. “Bio sam uvjeren da ja to nikad ne bih mogao.” Ipak, razmišljao je o ljudima koji još nisu čuli istinu i zaključio da im je život jako težak zato što ne poznaju Jehovu. “Biblijske istine pružile su mi radost i duševni mir”, rekao je. “Znao sam da ih i drugi trebaju saznati.” Što je Sergej više suosjećao s ljudima, to je hrabrije propovijedao dobru vijest. Ispričao je: “Na moje veliko iznenađenje, propovijedanje je ojačalo moje samopouzdanje, a i vjeru u biblijska obećanja.” *

12-13. Zašto moramo biti strpljivi s onima koje poučavamo u službi propovijedanja? Navedi primjer.

¹² Kao treće, budi strpljiv s onima koje poučavaš. Imaj na umu da oni možda nikad nisu razmišljali o nekim biblijskim učenjima koja su nama dobro poznata. Osim toga, mnogi su emocionalno vezani za ono u što su cijeli život  vjerovali. Možda smatraju da ih njihova religija povezuje s obitelji, kulturom i zajednicom u kojoj žive. Kako im možeš pomoći?

¹³ Razmisli o ovom primjeru: Što se obično dogodi kad se neki star i ruševan most treba zamijeniti novim? Dok se novi most gradi, stari je još uvijek u upotrebi. Kad novi bude dovršen, stari se može srušiti. Slično tome prije nego što ljudi budu spremni odreći se svojih “starih” vjerovanja koja su im prirasla srcu, moramo im pomoći da upoznaju i zavole “nove” istine — biblijska učenja koja su im u početku možda posve nepoznata. Tek će tada moći promijeniti svoja dotadašnja uvjerenja. Možda će trebati dosta vremena da pomognemo nekome da učini takve promjene (Rim. 12:2).

14-15. Kako možemo pomoći ljudima koji ne znaju gotovo ništa o nadi u vječni život u raju na Zemlji? Navedi primjer.

¹⁴ Ako smo strpljivi, nećemo od ljudi očekivati da razumiju ili prihvate biblijsku istinu kad je prvi put čuju. Suosjećajnost nas potiče da im damo vremena i pomažemo im da duboko razmišljaju o onome što uči Biblija. Kako bismo, naprimjer, mogli pomoći nekome da razumije učenje o vječnom životu u raju na Zemlji? Mnogi o tom učenju znaju vrlo malo ili čak ništa. Možda vjeruju da je smrt kraj svega ili smatraju da svi dobri ljudi idu na nebo. Kako im možemo pomoći?

¹⁵ Jedan je brat ispričao koji pristup, po njegovom iskustvu, donosi dobre rezultate. On najprije stanaru pročita 1. Mojsijevu 1:28. Zatim ga pita gdje je Bog htio da ljudi žive i u kakvim okolnostima. Većina ljudi odgovori: “Htio je da sretno žive na Zemlji.” Brat zatim pročita Izaiju 55:11 i upita stanara da li se Božji naum promijenio. Osoba često odgovori da nije. Na kraju brat pročita Psalam 37:10, 11 te upita osobu kakva će biti budućnost ljudskog roda. Pomoću tih biblijskih argumenata mnogima je pomogao da razumiju da Bog još uvijek želi da dobri ljudi vječno žive u raju na Zemlji.

16-17. Imajući na umu Mudre izreke 3:27, na koje praktične načine možemo pokazati suosjećanje? Navedi primjer.

¹⁶ Kao četvrto, na praktične načine pokaži da ti je stalo do ljudi. Naprimjer, ako smo navratili u nezgodnom trenutku, možemo se ispričati i reći da ćemo ponovno doći u neko prikladnije vrijeme. Što ako stanar treba pomoć da bi obavio neki manji posao? Što ako nekome tko je vezan za kuću treba vani nešto obaviti? Možda im mi u takvim situacijama možemo pomoći. (Pročitaj Mudre izreke 3:27.)

 ¹⁷ Jedna je sestra učinila nešto što je možda izgledalo kao sitnica, ali je donijelo izvanredne rezultate. Suosjećanje ju je potaknulo da napiše pismo jednoj obitelji koja je izgubila dijete. U pismu je navela neke utješne retke iz Biblije. Kako je ta obitelj reagirala? “Jučer sam imala užasan dan”, napisala je ožalošćena majka. “Ne možete ni zamisliti koliko nam je značilo vaše pismo. Jako sam vam zahvalna i ne mogu ni opisati koliko ste nas utješili. Jučer sam ga pročitala najmanje 20 puta. Naprosto nismo mogli vjerovati koliko su nas vaše suosjećajne i brižne riječi ohrabrile! Od srca vam hvala!” Sasvim sigurno, i mi možemo doživjeti lijepa iskustva ako se uživimo u situaciju ljudi koji pate i zatim se potrudimo pružiti im pomoć.

18. Što trebamo imati na umu dok propovijedamo, prema 1. Korinćanima 3:6, 7?

¹⁸ Naravno, moramo biti realni kad je u pitanju naša uloga u službi propovijedanja. Mi možemo doprinijeti tome da netko upozna Boga, ali naša uloga nije presudna. (Pročitaj 1. Korinćanima 3:6, 7.) Jehova privlači ljude (Ivan 6:44). Hoće li neka osoba prihvatiti dobru vijest u konačnici ovisi o njenom srcu (Mat. 13:4-8). Sjeti se da većina ljudi nije prihvatila Isusovu poruku iako je on bio najbolji učitelj koji je ikad postojao. Zato se ne trebamo obeshrabriti ako mnogi kojima nastojimo pomoći ne reagiraju pozitivno.

19. Koje ćemo blagoslove doživjeti budemo li u službi propovijedanja pokazivali suosjećanje?

¹⁹ Budemo li u službi propovijedanja pokazivali suosjećanje, naš će trud sigurno uroditi plodom. Više ćemo uživati u službi i osjećati još veću radost koja proizlazi iz davanja. Osim toga, onima koji “ispravno gledaju na vječni život” bit će lakše prihvatiti dobru vijest (Djela 13:48). Stoga, “dok za to imamo priliku, činimo dobro svima” (Gal. 6:10). Tada ćemo biti istinski sretni jer ćemo donositi slavu svom nebeskom Ocu (Mat. 5:16).