Naši grijesi mogu nam biti oprošteni jedino putem otkupne žrtve koju je Isus platio svojom krvlju (Efež. 1:7). Pa ipak, Biblija kaže da je Bog “u svojoj uzdržljivosti opraštao grijehe počinjene u prošlosti”, odnosno grijehe počinjene prije nego što je Isus dao otkupninu (Rim. 3:25). Kako je Jehova to mogao činiti i istovremeno ostati dosljedan svojim savršenim pravednim mjerilima?

U Jehovinim očima otkupnina je praktički već bila plaćena u onom trenutku kad je on odlučio da će “potomak” spasiti sve koji vjeruju u Boga i njegova obećanja (Post. 3:15; 22:18). Bog je bio potpuno siguran da će u vrijeme koje je on odredio njegov jedinorođeni Sin spremno dati svoj život kao otkupninu (Gal. 4:4; Hebr. 10:7–10). Dok je bio na Zemlji, Isus je kao Božji zastupnik imao vlast opraštati grijehe još i prije nego što je otkupnina bila plaćena. Mogao je to činiti zato što je znao da će žrtva koju je uskoro trebao prinijeti pokriti grijehe ljudi koji su pokazivali vjeru (Mat. 9:2–6).