1, 2. O čemu ćemo govoriti u ovom članku?

PONEKAD možda razmišljamo o tome koliko je naš život kratak i “pun nevolja” (Job 14:1). Stoga je razumljivo što smo tu i tamo obeshrabreni. Tako su se osjećali i mnogi Jehovini sluge u drevno doba. Neki su čak poželjeli umrijeti (1. Kralj. 19:2–4; Job 3:1–3, 11; 7:15, 16). No Jehova – Bog u kojeg su se uzdali – uvijek ih je iznova tješio i jačao. Ono što su doživjeli zapisano je u Bibliji nama za utjehu i pouku (Rim. 15:4).

² U ovom članku govorit ćemo o nekim Jehovinim slugama koji su bili obeshrabreni zbog kušnji koje su ih snašle. Osvrnut ćemo se na primjer Jakovljevog sina Josipa, udovice Naomi i njene snahe Rute, levita koji je napisao 73. psalam i primjer apostola Petra. Kako je Jehova ojačao te svoje sluge? Što mi možemo naučiti iz njihovog primjera? Odgovori na ta pitanja pomoći će nam da se još više uvjerimo da je Jehova “blizu onih koji su slomljena srca” i da “spašava one koji su obeshrabreni” (Psal. 34:18, bilješka).

3, 4. Što se dogodilo Josipu dok je bio mladić?

³ Kad je Josip imao oko 17 godina, Bog mu je dao da usni dva proročanska sna. Ti su snovi pokazali da će on jednog dana postati ugledna osoba i da će uživati veliko poštovanje svoje obitelji (Post. 37:5–10). No ubrzo nakon što je Josip usnio te snove, sve mu je u životu krenulo nizbrdo. Njegova braća ne samo da ga nisu poštovala nego su ga i prodala u ropstvo, pa je on na kraju završio kao rob Egipćanina Potifara, koji je bio faraonov dvoranin (Post.  37:21–28). Josipov se život u tren oka okrenuo naglavačke. Dotad je uživao zaštitu svog oca, koji ga je jako volio, a sada je postao neznatan rob egipatskog dvoranina koji nije služio Jehovi (Post. 39:1).

⁴ No to nije bio kraj Josipovim nevoljama. Potifarova žena lažno ga je optužila da ju je pokušao silovati. Potifar se uopće nije potrudio ispitati te optužbe, već je Josipa odmah bacio u zatvor. Ondje su mu okovima “stegnuli noge” i “oko vrata su mu stavili željezne lance” (Post. 39:14–20; Psal. 105:17, 18). Zamisli kako se mladi Josip negdje osjećao kad je bio lažno optužen za pokušaj silovanja. I koliku je samo sramotu ta optužba mogla nanijeti Jehovinom imenu! Josip je doista imao razloga biti obeshrabren.

5. Što je Josip činio kako ga ne bi svladalo obeshrabrenje?

⁵ Dok je Josip bio rob, a kasnije i zatvorenik, nije mogao puno učiniti da promijeni svoju situaciju. Što mu je pomoglo da ga ne svlada obeshrabrenje? Umjesto da stalno razmišlja o onome što više ne može činiti, marljivo je obavljao zadatke koji su mu bili povjereni. A što je najvažnije, Josip se uvijek trudio činiti ono što je ugodno Jehovi. On ga je zauzvrat blagoslovio i dao mu uspjeha u svemu što je radio (Post. 39:21–23).

6. O čemu je Josip možda razmišljao i zašto mu je to moglo pružiti utjehu?

⁶ Josipu je utjehu možda pružalo i razmišljanje o proročanskim snovima koje je ranije usnio. Oni su ukazivali na to da će ponovno vidjeti svoju obitelj i da će se njegove okolnosti popraviti. Upravo je tako i bilo. Kad je Josip imao oko 37 godina, njegovi su se proročanski snovi počeli ispunjavati na izvanredan način (Post. 37:7, 9, 10; 42:6, 9).

7. Prema 1. Petrovoj 5:10, što će nam pomoći da podnesemo kušnje?

 ⁷ Što učimo iz toga? Josipova životna priča podsjeća nas na to da je ovaj svijet okrutan i da će ljudi ponekad nepravedno postupati s nama. Mogao bi nas povrijediti čak i neki naš suvjernik. No ako Jehovu smatramo svojom “stijenom” i svojim “sigurnim utočištem”, nećemo se obeshrabriti niti mu prestati služiti (Psal. 62:6, 7; pročitaj 1. Petrovu 5:10). Imajmo na umu i da je Josip možda imao oko 17 godina kad mu je Jehova dao proročanske snove. To jasno pokazuje da Jehova ima povjerenja u svoje mlade sluge. I danas mnogi mladi, poput Josipa, imaju snažnu vjeru u Jehovu. Neki od njih čak su nedužni završili u zatvoru zato što se nisu htjeli odreći svoje odanosti Bogu (Psal. 110:3).

8. Što se dogodilo Naomi i Ruti?

⁸ Naomi i njena obitelj živjeli su u Judi, no kad je u njihovom kraju zavladala teška glad, preselili su se u Moab. Ondje je Naomin muž Elimelek umro, pa je ona ostala sama sa svoja dva sina. S vremenom su se obojica oženila Moapkama – jedna se zvala Ruta, a druga Orpa. Oko deset godina kasnije umrli su i Naomini sinovi, a budući da nisu imali djece, i njihove su žene ostale same (Ruta 1:1–5). Te su tri žene sigurno bile shrvane od tuge. Naravno, Ruta i Orpa mogle su se ponovno udati. No tko bi se onda brinuo za ostarjelu Naomi? Ona je bila toliko potištena da je u jednom trenutku rekla: “Ne zovite me Naomi. Zovite me Mara jer mi je Svemogući jako zagorčao život.” Silno žalosna, Naomi se odlučila vratiti u Betlehem, a Ruta je pošla s njom (Ruta 1:7, 18–20).

9. Prema Ruti 1:16, 17, 22, kako je Ruta ohrabrila Naomi?

⁹ Što je Naomi pomoglo u toj očajnoj situaciji? Vjerna ljubav koju joj je pokazivala njena snaha Ruta. Ona je odlučila ostati uz nju i dijeliti s njom dobro i zlo. (Pročitaj Rutu 1:16, 17, 22.) U Betlehemu je marljivo pabirčila na poljima kako bi pribavila hranu za sebe i Naomi. Tako su svi mogli vidjeti da je Ruta dobra i marljiva žena (Ruta 3:11; 4:15).

10. Na koji je način Jehova pokazao ljubav prema siromašnima, kao što su bile Naomi i Ruta?

¹⁰ Jehova je Izraelcima milosrdno dao zakon koji je štitio one koji su, poput Naomi i Rute, bili u oskudici. Rekao im je da rubove polja ostave nepožnjevene kako bi siromašni mogli pabirčiti ono što ostane poslije žetve (Lev. 19:9, 10). Zahvaljujući tome Naomi i Ruta nisu morale prositi da bi imale što jesti.

11, 12. Kako je Boaz pomogao Naomi i Ruti i kako im je dao razloga za radost?

¹¹ Ruta je pabirčila u polju jednog imućnog čovjeka koji se zvao Boaz. Kad je on vidio koliko je Ruta vjerna svojoj svekrvi i koliko je voli, to je ostavilo snažan dojam na njega. Zato se oženio Rutom i otkupio zemlju koja je pripadala Naominoj obitelji (Ruta 4:9–13). Njih su dvoje dobili sina koji se zvao Obed. On je postao djed kralja Davida (Ruta 4:17).

¹² Zamisli samo koliko je Naomi bila radosna dok je u naručju držala malog Obeda i od sveg srca zahvaljivala Jehovi! No Naomi i Ruta bit će još sretnije kad uskrsnu i saznaju da je Obed bio predak obećanog Mesije, Isusa Krista.

13. Koje vrijedne pouke možemo izvući iz izvještaja o Naomi i Ruti?

 ¹³ Što učimo iz toga? Kad doživljavamo kušnje, možda smo obeshrabreni ili čak potpuno shrvani. Možda ne vidimo izlaz iz svojih problema. U takvim trenucima trebali bismo se potpuno uzdati u svog nebeskog Oca i ostati bliski sa svojim suvjernicima. Naravno, Jehova neće uvijek ukloniti naše kušnje. Ni ožalošćenoj Naomi nije vratio njenog muža i sinove. No on će nam pomoći da se nosimo s kušnjom u kojoj smo se našli. Možda će to učiniti preko naše braće i sestara, koji će nam na razne načine pokazati vjernu ljubav (Izr. 17:17).

14. Zašto se jedan levit jako obeshrabrio?

¹⁴ Pisac 73. psalma bio je levit. Zbog toga je imao veliku čast služiti u Jehovinom svetištu. No u jednom periodu svog života postao je jako obeshrabren. Zašto? Počeo je zavidjeti zlima i oholima, i to ne zato što je htio postupati poput njih, nego zato što mu se činilo da njima u životu sve ide glatko (Psal. 73:2–9, 11–14). Izgledalo je da oni imaju sve što bi čovjek mogao poželjeti – bogatstvo i lagodan život bez ikakvih briga. To ga je toliko obeshrabrilo da je rekao: “Uzalud sam se trudio da mi srce ostane čisto, uzalud sam prao ruke da pokažem svoju nevinost.” Očito je bio u velikoj duhovnoj opasnosti.

15. Prema Psalmu 73:16–19, 22–25, kako je levit koji je napisao taj psalam pobijedio obeshrabrenje?

¹⁵ Pročitaj Psalam 73:16–19, 22–25. Taj je levit “otišao u Božje veličanstveno svetište”, gdje je vjerojatno zatekao i neke druge Jehovine sluge. Ondje se mogao smiriti, hladne glave razmisliti o svemu i moliti se Jehovi za pomoć. Zahvaljujući tome shvatio je da je bio nerazuman i da je pošao opasnim putem koji ga je mogao odvesti daleko od Jehove. Isto tako, uvidio je da je Bog zle postavio “na klizavo tlo” i da će oni “strašno završiti”. Da bi pobijedio zavist i obeshrabrenje, levit je  trebao sagledati stvari iz Jehovine perspektive. Kad je to učinio, ponovno je osjetio unutarnji mir i bio je sretan. Rekao je: “Dok imam [Jehovu], ništa mi drugo ne treba na zemlji.”

16. Što možemo naučiti od levita koji je napisao 73. psalam?

¹⁶ Što učimo iz toga? Nemojmo zavidjeti zlim ljudima kojima naizgled sve ide od ruke. Njihova je sreća isprazna i kratkog vijeka i oni se ne mogu nadati vječnom životu (Prop. 8:12, 13). Ako bismo im zavidjeli, mogli bismo se obeshrabriti i čak bismo mogli izgubiti svoje prijateljstvo s Jehovom. Zato, ako ikad počneš zavidjeti zlima na njihovom prividnom uspjehu, učini ono što je levit učinio. Slušaj savjete koje ti Jehova s ljubavlju daje i druži se s onima koji vrše njegovu volju. Ako voliš Jehovu više od ikoga ili ičeg drugog u životu, bit ćeš istinski sretan i ostat ćeš na putu koji vodi u “pravi život” (1. Tim. 6:19).

17. Zbog čega se Petar mogao obeshrabriti?

¹⁷ Apostol Petar bio je vrlo revan i poduzetan čovjek. No ponekad je brzopleto rekao ili učinio nešto što je kasnije požalio. Naprimjer, kad je Isus otkrio svojim apostolima da će mnogo pretrpjeti i biti ubijen, Petar mu se usprotivio rekavši: “Tebi se to nipošto neće dogoditi!” (Mat. 16:21–23). Isus je tada ukorio Petra. A kad je svjetina došla uhvatiti Isusa, Petar je opet postupio nepromišljeno – napao je roba velikog svećenika te mu je odsjekao uho (Ivan 18:10, 11). Isus je i u toj situaciji ukorio apostola Petra. Osim toga, Petar se ranije te večeri hvalio da se nikad neće pokolebati u vjeri i napustiti Isusa, čak i ako drugi apostoli to učine (Mat. 26:33). No Petar je bio previše samouvjeren. Još iste noći svladao ga je strah, pa je triput zanijekao da poznaje Isusa. To ga je toliko obeshrabrilo  da je “izašao (...) van i gorko plakao” (Mat. 26:69–75). Sigurno se pitao hoće li mu Isus to ikada oprostiti.

18. Kako je Isus pomogao Petru da pobijedi obeshrabrenje?

¹⁸ No Petar nije dopustio da ga obeshrabrenje potpuno shrva. On se duhovno oporavio te je s drugim apostolima nastavio služiti Jehovi (Ivan 21:1–3; Djela 1:15, 16). Što mu je pomoglo da dođe k sebi? Petar se sjetio da se Isus ranije molio za to da njegova vjera ne oslabi i da ga je potaknuo da se vrati i ojača svoju braću. Jehova je uslišio tu usrdnu molitvu. Kasnije se Isus ukazao Petru, vjerojatno zato da bi ga ohrabrio (Luka 22:32; 24:33, 34; 1. Kor. 15:5). Potom se ukazao i svim apostolima nakon što su cijelu noć lovili ribu, ali nisu ništa ulovili. Isus je tada Petru dao priliku da mu kaže koliko ga voli. Oprostio je svom dragom prijatelju i povjerio mu još jedan zadatak (Ivan 21:15–17).

19. Kako nam Psalam 103:13, 14 pomaže da na svoje grijehe gledamo Jehovinim očima?

¹⁹ Što učimo iz toga? Način na koji se Isus ophodio s Petrom pokazuje da je on jako milosrdan, baš kao i njegov Otac. Stoga, kad učinimo neku grešku, ne bismo trebali misliti da nam Jehova nikad neće oprostiti. Trebamo imati na umu da Sotona želi da nas preplave takve misli. Nemojmo upasti u njegovu zamku. Trudimo se gledati na sebe – a i na one koji su nas povrijedili – očima svog nebeskog Oca, koji je suosjećajan i pun ljubavi. (Pročitaj Psalam 103:13, 14.)

20. O čemu će biti riječi u sljedećem članku?

²⁰ Izvještaji o Josipu, Naomi i Ruti, levitu i Petru jasno pokazuju da je Jehova “blizu onih koji su slomljena srca” (Psal. 34:18). Istina, on dopušta da nas snađu kušnje i da ponekad budemo obeshrabreni. No kad uz Jehovinu pomoć prebrodimo kušnje, naša vjera postaje još jača (1. Petr. 1:6, 7). U sljedećem članku vidjet ćemo na koje još načine Jehova pomaže svojim vjernim slugama koji su obeshrabreni zbog svojih mana ili zbog teških okolnosti u kojima se nalaze.