KOLIKU samo utjehu i ohrabrenje može pružiti samo jedno dobrostivo djelo! Kad nam netko pokaže da mu je stalo do nas, mi smo mu jako zahvalni. Svi volimo kad su drugi dobrostivi prema nama. Kako onda i sami možemo razviti tu divnu osobinu?

Dobrostiva osoba pokazuje iskreno zanimanje za dobrobit drugih, i to se vidi po njenim riječima i djelima. Dobrostivost se ne svodi samo na lijepe manire i ljubaznost, nešto što se vidi izvana. Iza prave dobrostivosti stoje iskrena ljubav i suosjećanje. Štoviše, ona je jedan od plodova Božjeg svetog duha, koje svi kršćani trebaju razvijati (Gal. 5:22, 23). Budući da je dobrostivost toliko važna osobina, razmotrimo kako je pokazuju Jehova i njegov Sin te kako se mi možemo ugledati na njih.

Jehova je dobrostiv i obziran prema svima, pa tako i prema “nezahvalnima i zlima” (Luka 6:35). Naprimjer, on “daje da sunce njegovo izlazi zlima i dobrima i da kiša pada pravednima i nepravednima” (Mat. 5:45). Dakle, čak i oni koji ga ne smatraju svojim Stvoriteljem uživaju u njegovim velikodušnim darovima o kojima im ovisi život.

Jehova je na poseban način pokazao dobrostivost prema Adamu i Evi. Ubrzo nakon što su zgriješili oni su “spleli smokvino lišće i napravili sebi pokrivalo kojim su se ogrnuli oko bokova”. No Jehova je znao da će im za život izvan Edena trebati odgovarajuća odjeća jer je zemlja ondje bila prokleta i rađala je “trnje i korov”. Zato se dobrostivo pobrinuo za njihove potrebe i načinio im “duge kožne haljine” (1. Mojs. 3:7, 17, 18, 21).

Iako je Jehova dobrostiv i prema “zlima i dobrima”, on tu lijepu osobinu naročito pokazuje prema svojim vjernim slugama. Naprimjer, u vrijeme proroka Zaharije jedan se anđeo jako uznemirio kad je vidio da je obustavljena gradnja jeruzalemskog hrama. Jehova je saslušao anđela i odgovorio mu “riječima ugodnim, riječima utješnim” (Zah. 1:12, 13). Slično je postupio i s prorokom Ilijom. U jednom trenutku taj je prorok bio toliko potišten da je zamolio Jehovu da mu okonča život. Jehova je vidio kako se Ilija osjeća te mu je poslao anđela da ga ojača. Isto tako, zajamčio mu je da nije sam. Kad je Ilija čuo te utješne riječi i dobio potrebnu pomoć, skupio je snage da nastavi izvršavati svoj zadatak (1. Kralj. 19:1-18). No koji je Božji sluga najvjernije odražavao dobrostivost kakvu pokazuje Jehova?

Dok je Isus izvršavao svoju službu na Zemlji, ljudi su ga znali kao dobrostivog i  obzirnog čovjeka. Nikad nije bio grub niti je prisiljavao druge da čine ono što on želi. Suosjećajno je rekao: “Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas okrijepiti!” (Mat. 11:28-30). Dirnuti njegovom dobrostivošću, ljudi su ga slijedili kamo god je išao. On se “sažalio na njih”, pa ih je hranio, liječio bolesne i nemoćne te poučavao narod o svom Ocu (Mar. 6:34; Mat. 14:14; 15:32-38).

Koliko je bio dobrostiv vidi se i po obzirnosti i razumijevanju koje je pokazivao u ophođenju s drugima. Ljubazno je primao sve koji su iskreno tražili njegovu pomoć čak i kad je bio umoran i trebao mu je odmor (Luka 9:10, 11). Naprimjer, jednom prilikom prišla mu je žena koja je 12 godina bolovala od krvarenja i dotaknula njegovu haljinu u nadi da će ozdraviti. Iako je bila obredno nečista, Isus je nije prekorio zato što ga je dotaknula (3. Mojs. 15:25-28). Naprotiv, toj prestrašenoj ženi suosjećajno je rekao: “Kćeri, vjera te tvoja ozdravila. Idi u miru i budi zdrava od mučne bolesti svoje!” (Mar. 5:25-34). Nije li to divan primjer dobrostivosti?

Primjeri koje smo naveli pokazuju da se prava dobrostivost očituje u djelima. Isus je istaknuo koliko je to važno u svojoj usporedbi o milosrdnom Samarićaninu. Iako su se Samarićani i Židovi međusobno mrzili, Samarićanin iz usporedbe sažalio se na Židova kojeg su razbojnici opljačkali, pretukli i ostavili polumrtvog na cesti. Dobrostivost je potaknula Samarićanina da pomogne tom čovjeku. Povio mu je rane te ga odveo u konačište. Vlasniku konačišta platio je da se pobrine za ozlijeđenog Židova i čak se ponudio da pokrije sve dodatne troškove (Luka 10:29-37).

Osim djelima, dobrostivost se pokazuje i obzirnim i ohrabrujućim riječima. Biblija kaže da “od zabrinutosti čovjeku srce klone”, ali da ga “dobra riječ veseli” (Izr. 12:25). Dobrostivost i dobrota * potaknut će nas da hrabrimo druge utješnim i pozitivnim mislima. Naše ljubazne riječi pokazat će im da nam je stalo do njih i ojačati ih, pa će se lakše nositi sa svojim životnim problemima (Izr. 16:24).

Budući da smo stvoreni “na Božju sliku”, svi mi možemo razvijati dobrostivost (1. Mojs. 1:27). Naprimjer, rimski stotnik Julije, pod čijim je nadzorom apostol Pavao putovao u Rim, bio je dobrostiv prema Pavlu te je s njim “ljudski postupao i dopustio mu da posjeti svoje prijatelje i da se oni pobrinu za njega” dok je bio u gradu Sidonu (Djela 27:3). Nešto kasnije, kad su Pavao i njegovi suputnici doživjeli brodolom, stanovnici Malte “iskazali su (...) nesvakidašnju ljubaznost” Pavlu i drugim brodolomcima. “Upalili su vatru” i sve ih “susretljivo primili” (Djela 28:1, 2). Njihovo dobro djelo zaslužuje svaku pohvalu. No istinska dobrostivost uključuje puno više od toga da povremeno priskočimo nekome u pomoć.

Da bismo ugodili Bogu u svakom pogledu, dobrostivost mora postati sastavni dio naše osobnosti i naš način života. Jehova nas zato potiče da se “obučemo” u dobrostivost (Kol. 3:12). Istina, ponekad nije lako razvijati tu Jehovinu osobinu. Zašto? Možda nas u tome koči sramežljivost, nedostatak samopouzdanja, protivljenje drugih ili  sebičnost koju nismo u potpunosti iskorijenili iz svog srca. No te prepreke možemo svladati tako da se oslanjamo na sveti duh i oponašamo Jehovu (1. Kor. 2:12).

Postoje li neka područja na kojima bismo mogli u još većoj mjeri pokazivati dobrostivost? Dobro je da se pitamo: Da li suosjećajno slušam druge? Trudim li se zapažati tuđe potrebe? Kad sam zadnji put pokazao dobrostivost prema nekome tko mi nije član obitelji ili bliski prijatelj? Nakon toga možemo si postaviti ciljeve, naprimjer da bolje upoznamo ljude s kojima smo u kontaktu, naročito članove kršćanske skupštine. Na taj način možemo saznati s čim se suočavaju u životu i kakva bi im pomoć dobro došla. Nastojmo se staviti u njihov položaj i pokazati im dobrostivost onako kako bismo voljeli da je drugi pokažu nama (Mat. 7:12). Jehova će blagosloviti naša nastojanja ako ga molimo da nam pomogne razviti tu osobinu (Luka 11:13).

Kad je apostol Pavao govorio o vrlinama koje su ga činile dobrim Božjim slugom, spomenuo je i dobrostivost (2. Kor. 6:3-6). Ljudi su rado provodili vrijeme s njim zato što je svojim riječima i djelima pokazivao da mu je stalo do njih (Djela 28:30, 31). Slično tome, i mi možemo svojom dobrostivošću i kršćanskim vladanjem privući ljude istini. Ako smo dobrostivi prema svima, uključujući i one koji nam se protive, mogli bismo smekšati njihovo srce i potaknuti ih da promijene svoj stav prema nama (Rim. 12:20). Možda čak s vremenom pokažu zanimanje za biblijsku poruku.

Kad na Zemlji bude obnovljen raj, svi će biti dobrostivi jedni prema drugima. Uskrsnuli će sigurno biti oduševljeni kad, možda prvi put u životu, osjete istinsku dobrostivost. Zahvalnost će ih potaknuti da i oni budu dobrostivi. Oni koji tada ne budu željeli dobrostivo pomagati drugima neće moći vječno živjeti pod vlašću Božjeg Kraljevstva. S druge strane, obzirnim i dobrostivim ljudima Bog će podariti vječni život (Psal. 37:9-11). Bit će to doista miran i siguran svijet! No kako nam pokazivanje dobrostivosti može koristiti već sada?

Biblija kaže: “Dobrostiv čovjek čini dobro duši svojoj” (Izr. 11:17). Drugi se ugodno osjećaju u društvu dobrostive osobe, a i sami se trude biti takvi prema njoj. Isus je rekao: “Kakvom mjerom mjerite, takvom će vam se mjeriti” (Luka 6:38). Dobrostiva osoba lako stječe nove prijatelje i ima trajna prijateljstva.

Apostol Pavao je kršćane iz efeške skupštine potaknuo: “Budite dobrostivi jedni prema drugima, samilosni, spremno opraštajući jedni drugima” (Efež. 4:32). Skupština cvjeta kad njeni članovi pokazuju suosjećanje i dobrostivost te si međusobno pomažu. Takve osobe nikad nisu grube, zajedljive ili sarkastične niti ogovaraju druge. Naprotiv, trude se svojim riječima hrabriti suvjernike (Izr. 12:18). Skupštine koje se sastoje od dobrostivih kršćana stabilne su i radosno služe Jehovi.

Kao što smo vidjeli, dobrostivost je osobina koja se pokazuje riječima i djelima. Kad smo dobrostivi, odražavamo osobnost našeg brižnog i velikodušnog Boga, Jehove (Efež. 5:1). Na taj način jačamo svoju skupštinu i potičemo druge da upoznaju pravog Boga. Trudimo se uvijek biti poznati kao narod koji pokazuje dobrostivost!