U PETAK ujutro, 8. rujna 1922, u jednoj dvorani u Cedar Pointu (Ohio) okupilo se 8 000 ljudi. Voditelj programa rekao je prisutnima da slijedi važan govor i da se nitko tko izađe iz dvorane više neće moći vratiti unutra.

Program je započeo pjevanjem pjesama, a zatim je za govornicu došao Joseph Rutherford. Većina prisutnih sjedila je i napeto iščekivala početak govora. No nekima je bilo toliko vruće da su ustali i nervozno hodali amo-tamo. Govornik im je ozbiljnim glasom rekao da sjednu i slušaju govor. Visoko iznad njega bilo je smotano veliko platno, ali nitko od prisutnih to vjerojatno nije ni primijetio.

Govor koji je držao brat Rutherford imao je naslov “Približilo se kraljevstvo nebesko”. Njegov snažan glas odjekivao je dvoranom dok je sat i pol govorio o prorocima iz drevnog doba koji su neustrašivo objavljivali dolazak Kraljevstva. A onda je na vrhuncu govora postavio pitanje: “Vjerujete li da je slavni Kralj počeo vladati?” Prisutni su iz svega glasa povikali: “Da!”

“Onda se vratite na polje, sinovi najvišeg Boga!” zagrmio je brat Rutherford. “Gledajte, Kralj vlada! Vi ste njegovi zastupnici. Zato razglašujte, razglašujte, razglašujte vijest!”

U tom se trenutku platno iznad podija razmotalo i pred prisutnima se stvorio natpis: “Razglašujte vijest o Kralju i Kraljevstvu.”

“Svi su bili oduševljeni”, rekao je Ray Bopp. Anna Gardner sjeća se da su “od aplauza čak počele podrhtavati krovne grede”. “Svi su ustali kao jedan”, kazao je Fred Twarosh. “Imali smo osjećaj kao da nas je neka moćna sila navela da ustanemo. Oči su nam bile pune suza”, prisjeća se Evangelos Scouffas.

Mnogi koji su prisustvovali tom kongresu već su propovijedali dobru vijest o Kraljevstvu. No sada su bili još više motivirani da nastave propovijedati. Ethel Bennecoff ispričala je da su Istraživači Biblije otada propovijedali “s većom gorljivošću i ljubavlju nego ikada prije”. Brat Rutherford u svom je govoru pročitao Jehovine riječi iz Izaije 6:8: “Koga ću poslati? Tko će nam ići?” Odessa Tuck, koja je tada imala 18 godina, čvrsto je odlučila odazvati se na taj poziv. Rekla je: “Nisam znala ni što ću ni kako ću ni gdje ću propovijedati. Ali znala sam da želim biti poput Izaije, koji je rekao: ‘Evo me, mene pošalji!’” Ralph Leffler kazao je: “Upravo je taj značajan dan bio pravi početak propovjedničke aktivnosti koja se danas provodi po cijelom svijetu.”

 Nije nikakvo čudo što je taj kongres ostao zabilježen kao prekretnica u teokratskoj povijesti. George Gangas rekao je: “Zbog njega sam čvrsto odlučio da nikad neću propustiti nijedan kongres”, te je dodao da je otada, koliko se sjeća, prisustvovao svakom takvom skupu. Taj je kongres ostavio snažan dojam i na Juliju Wilcox. Ona je napisala: “Uvijek me prođu trnci kad se u našoj literaturi spomene taj kongres. Svaki put poželim reći Jehovi: ‘Hvala ti što sam mogla biti ondje.’”

Vjerojatno se i mi sjećamo nekog kongresa koji nas je posebno dirnuo te probudio u nama novu revnost i ljubav prema našem velikom Bogu i Kralju kojeg je postavio. Kad se prisjetimo toga, i mi sigurno poželimo reći Jehovi: “Hvala ti što sam mogao biti ondje!”