KRŠĆANSKA se skupština u to vrijeme sastojala od Židova, prozelita i Samarićana koji su iskazivali vjeru. Kornelije je pak bio neobrezani neznabožac i nije pripadao kršćanskoj skupštini. Da li to znači da su njegove molitve bile uzaludne? Ne. Jehova Bog zapazio je Kornelija i njegova djela koja su bila u skladu s onim što je molio (Djela apostolska 10:4).

Vođen anđelom, Kornelije je došao u kontakt s kršćanskom skupštinom (Djela apostolska 10:30-33). Tako su on i njegovo kućanstvo dobili prednost da budu prvi neobrezani neznabošci koje je kršćanska skupština prihvatila kao svoje članove. Jehova Bog smatrao je Kornelijevo osobno iskustvo toliko vrijednim da ga je dao uključiti u biblijski izvještaj. Nema sumnje da je Kornelije učinio mnoge promjene kako bi svoj život doveo u potpuni sklad s Božjim mjerilima (Izaija 2:2-4; Ivan 17:16). Kornelijevo je iskustvo veliko ohrabrenje ljudima svih nacija koji u današnje vrijeme žele zadobiti Božju naklonost. Razmotrimo neke primjere.

Jednoj mladoj ženi u Indiji uistinu je bila potrebna utjeha. Udala se s 21 godinom i imala dvoje djece. No nedugo nakon rođenja drugog djeteta umro joj je muž. Iznenada, u dobi od 24 godine, ostala je udovica s dvomjesečnom kćerkicom i 22-mjesečnim sinom. Nikakvo čudo da joj je bila potrebna utjeha! Kome se mogla obratiti? Jedne se noći u dubokoj tjeskobi molila riječima: “Nebeski Oče, molim te, utješi me putem svoje Riječi.”

Sljedećeg jutra netko ju je posjetio. Bio je to jedan Jehovin svjedok. Tog mu je dana služba od kuće do kuće bila dosta naporna jer mu je samo nekoliko osoba otvorilo vrata. Umoran i prilično obeshrabren spremao se otići kući, no nešto ga je tjeralo da posjeti još samo jednu kuću. U toj je kući naišao na tu mladu udovicu. Pozvala ga je da uđe i uzela jednu publikaciju koja razjašnjava Bibliju. Čitanje te publikacije i razgovori sa Svjedokom pomogli su toj ženi da nađe veliku utjehu. Saznala je za  Božje obećanje da će mrtve podignuti u život i za Božje Kraljevstvo, koje će uskoro Zemlju pretvoriti u raj. A što je najvažnije, upoznala je i zavoljela jedinog pravog Boga, Jehovu, koji je uslišao njenu molitvu.

Nora, koja živi u gradu Georgeu (Južnoafrička Republika), odlučila je jedan mjesec imati puni udio u djelu evangeliziranja. Prije nego je započela sa službom usrdno se molila Jehovi da joj pomogne pronaći nekoga tko je iskreno zainteresiran za proučavanje Biblije. Na području koje joj je dodijeljeno živjela je i jedna osoba koja je prilikom prethodnih posjeta bila veoma gruba prema Nori. Nora je hrabro ponovo pokucala na njena vrata. Na svoje je iznenađenje ustanovila da se u kuću doselila nova stanarka po imenu Noleen. Štoviše, Noleen i njena majka molile su se Bogu da im pomogne razumjeti Bibliju. “Kad sam im ponudila biblijski studij”, objašnjava Nora, “bile su oduševljene.” Noleen i njena majka brzo su napredovale. S vremenom su zajedno s Norom počele sudjelovati u djelu duhovnog liječenja.

Još jedan primjer koji pokazuje kolika je moć molitve primjer je jednog bračnog para koji živi u južnoafričkom gradu Johannesburgu. Jedne subotnje večeri 1996. brak Dennisa i Carol došao je do kritične točke. Kad im ništa drugo nije pomoglo, odlučili su pomoliti se Bogu za pomoć, te su se molili do kasno u noć. Sljedećeg jutra u 11.00 na vrata su im pokucala dva Jehovina svjedoka. Dennis je otvorio vrata i rekao im da sačekaju dok pozove ženu. Potom je upozorio ženu da će im možda biti teško otarasiti se Svjedoka ako ih pozove da uđu. Carol je podsjetila Dennisa da su se molili za pomoć i rekla da je to možda Božji odgovor na njihove molitve. Tako su pozvali Svjedoke da uđu, nakon čega je s njima uspostavljen biblijski studij na temelju knjige Spoznaja koja vodi do vječnog života. Dennis i Carol bili su oduševljeni onim što su naučili. Tog istog poslijepodneva prisustvovali su svom prvom sastanku u Dvorani Kraljevstva Jehovinih svjedoka. Primjenjujući spoznaju koju su stekli proučavajući Bibliju, Dennis i Carol pronašli su rješenje za svoje bračne probleme. Sada su sretni, kršteni hvalitelji Jehove, a svoja na Bibliji temeljena vjerovanja redovito prenose svojim bližnjima.

Neki bi iskreni ljudi mogli misliti da zbog svog lošeg načina života nisu dostojni toga da Bogu upućuju molitve. Isus Krist ispričao je priču o jednom takvom čovjeku, prezrenom porezniku. Taj se čovjek po ulasku u hramsko dvorište nije smatrao dostojnim ni da ode na mjesto na kojem su se ljudi običavali moliti. “Stojeći podalje, (...) udarao [se] u prsa, govoreći: ‘Bože, budi milostiv meni grešniku’” (Luka 18:13). Prema Isusovim riječima, Bog je s odobravanjem saslušao molitvu tog čovjeka. To pokazuje da je Jehova Bog uistinu milosrdan te da želi pomoći grešnicima koji se iskreno kaju.

Razmotri primjer jednog mladića iz Južnoafričke Republike, po imenu Paul. Paul je kao dječak odlazio s majkom na kršćanske sastanke. No u tinejdžerskoj se dobi počeo družiti s mladima koji nisu slijedili božanske puteve. Po završetku škole služio  je vojsku bivše južnoafričke vlade, koja je promicala politiku apartheida. Tada ga je neočekivano napustila djevojka. Zbog takvog načina života koji ga nimalo nije zadovoljavao, Paul je bio veoma utučen. “Jedne večeri”, sjeća se Paul, “pomolio sam se Jehovi i zamolio ga da mi pomogne, usprkos tome što mu se godinama nisam iskreno obratio.”

Kratko vrijeme nakon što je uputio tu molitvu, majka ga je pozvala na godišnju Spomen-svečanost obilježavanja Kristove smrti (Luka 22:19). Paulu je bilo neobično da ga je majka pozvala jer je on često radio suprotno od onog što se od njega očekivalo i nije pokazivao gotovo nikakav interes za Bibliju. “Taj sam poziv smatrao Jehovinim odgovorom na svoju molitvu i osjećao sam da mu se moram nekako odužiti za to.” Od tog je vremena Paul počeo pohađati sve kršćanske sastanke. Nakon što je četiri mjeseca proučavao Bibliju, ispunio je preduvjete za krštenje. Pored toga, prekinuo je studij na području inženjeringa i odlučio posvetiti se djelu punovremenog evangeliziranja. Danas je Paul sretan i više nije utučen zbog svog prijašnjeg života. Sada već 11 godina služi u podružnici Društva Watch Tower u Južnoafričkoj Republici.

Jehova Bog doista milostivo uslišava molitve i “nagrađuje one koji ga usrdno traže” (Hebrejima 11:6). Uskoro će nastupiti veliki Jehovin dan i okončati sve zlo. Jehova do tada uslišava molitve svog naroda za snagu i vodstvo koje mu on upućuje dok revno sudjeluje u veoma važnom djelu svjedočenja. Milijuni pojedinaca iz svih nacija na taj način dolaze u kontakt s kršćanskom skupštinom te su blagoslovljeni biblijskom spoznajom koja vodi do vječnog života (Ivan 17:3).