1. Kako ‘nada spasenja’ pomaže da se ustraje?

NADA u to da će biti spašena, osobi može pomoći da izdrži čak i u najstrašnijim okolnostima. Žrtva brodoloma koja pluta na splavi za spašavanje može puno duže izdržati ako zna da pomoć stiže. Slično tome, nada u ‘Jehovino izbavljenje [“spasenje”, NS]’ muškarcima i ženama vjere tisućama je godina davala snagu u vremenima nevolje, a ta nada nikada nije dovela do razočaranja (2. Mojsijeva 14:13; Psalam 3:8; Rimljanima 5:5; 9:33). Apostol Pavao je “nadu spasenja” usporedio s ‘kacigom’ duhovne bojne opreme nekog kršćanina (1. Solunjanima 5:8; Efežanima 6:17). Da, uvjerenje da će nas Bog spasiti štiti naše sposobnosti razmišljanja i pomaže nam da budemo trezveni unatoč nevoljama, protivljenju i iskušenju.

2. U kom smislu je ‘nada spasenja’ temelj pravog obožavanja?

² “Nada u budućnost nije bila svojstvena poganskom svijetu”, svijetu koji je okruživao  kršćane prvog stoljeća, stoji u djelu The International Standard Bible Encyclopedia (Međunarodna standardna enciklopedija Biblije) (Efežanima 2:12; 1. Solunjanima 4:13). Pa ipak, ‘nada spasenja’ jedan je od glavnih elemenata pravog obožavanja. Kako to? Kao prvo, spasenje Jehovinih slugu povezano je s njegovim vlastitim imenom. Psalmist Azaf molio se: “Pomozi nam, Bože, spasitelju naš, radi slave imena svojega, izbavi nas” (Psalam 79:9; Ezehijel 20:9). Pored toga, za dobar odnos s Jehovom od presudne je važnosti vjera u blagoslove koje je on obećao. Pavao se o tome ovako izrazio: “Bez vjere mu je nemoguće ugoditi, jer onaj tko pristupa Bogu mora vjerovati da on postoji i da nagrađuje one koji ga usrdno traže” (Hebrejima 11:6). Osim toga, Pavao je objasnio da je spasenje pokajnikâ bilo ključni razlog Isusovog dolaska na Zemlju. On je rekao: “Vjerodostojna je i vrijedna potpunog prihvaćanja riječ da je Krist Isus došao u svijet da spasi grešnike” (1. Timoteju 1:15). A apostol Petar je spasenje nazvao ‘ishodom [odnosno krajnjim rezultatom] naše vjere’ (1. Petrova 1:9). Dakle, ispravno je nadati se spasenju. No što je zapravo spasenje? I što je potrebno da bi se došlo do njega?

3. Kakvo su spasenje doživjeli Jehovini sluge iz drevnih vremena?

³ U Hebrejskim pismima “spasenje” obično znači izbavljenje ili oslobođenje od ugnjetavanja ili nasilne, prijevremene smrti. Naprimjer, nakon što je Jehovu nazvao ‘Izbaviteljem’, David je rekao: “Bog je stijena moja, (...) utočište moje, spasitelj moj, koji me izbavlja od sile. Prizivljem Jehovu, kojega valja hvaliti, i opraštam se neprijatelja svojih” (2. Samuelova 22:2-4). David je znao da Jehova čuje poziv u pomoć svojih vjernih slugu (Psalam 31:22, 23; 145:19).

4. Koju su nadu u budući život gajili Jehovini pretkršćanski sluge?

⁴ I Jehovini pretkršćanski sluge gajili su nadu u budući život (Job 14:13-15; Izaija 25:8; Danijel 12:13). Ustvari, mnoga obećanja o izbavljenju zapisana u Hebrejskim pismima proročanski su govorila o većem spasenju — onom koje vodi do vječnog života (Izaija 49:6, 8; Djela apostolska 13:47; 2. Korinćanima 6:2). U Isusovim danima mnogi su se Židovi nadali vječnom životu, no odbili su prihvatiti Isusa kao ključ za ostvarenje svoje nade. Isus je vjerskim vođama svog vremena rekao: “Vi istražujete Pisma, jer mislite da ćete pomoću njih imati vječni život; a upravo ona svjedoče o meni” (Ivan 5:39).

5. Što spasenje na koncu znači?

⁵ Bog je preko Isusa otkrio što sve znači spasenje. U njega spada oslobođenje od vlasti grijeha, ropstva krive religije, svijeta koji je u vlasti Sotone, straha od čovjeka, pa čak i straha od smrti (Ivan 17:16; Rimljanima 8:2; Kološanima 1:13; Otkrivenje 18:2, 4). Za Božje vjerne sluge spasenje od Boga na koncu ne znači samo oslobođenje od ugnjetavanja i nevolje već i mogućnost dobivanja vječnog života (Ivan 6:40; 17:3). Isus je naučavao da za “malo stado” spasenje znači uskrsenje u nebeski život, kako bi s Kristom sudjelovalo u vlasti Kraljevstva (Luka 12:32). Za ostatak čovječanstva spasenje znači ponovno dobivanje savršenog života i obnavljanje odnosa s Bogom koji su Adam i Eva imali u edenskom vrtu prije nego što su sagriješili (Djela apostolska 3:21; Efežanima 1:10). Vječni život u takvim rajskim uvjetima bio je Božji prvobitni naum za čovječanstvo (1. Mojsijeva 1:28; Marko 10:30). Kako je moguće ponovno uspostaviti te uvjete?

6, 7. Kakvu ulogu Isus igra u našem spasenju?

⁶ Vječno spasenje moguće je samo posredstvom Kristove otkupne žrtve. Zašto? Biblija objašnjava da je Adam, kad je sagriješio, ‘prodao’ sebe i sve svoje buduće potomke, uključujući i nas, u grijeh — što je zahtijevalo davanje otkupnine da bi čovječanstvo imalo neku valjanu nadu (Rimljanima 5:14, 15; 7:14). To da će Bog osigurati otkupninu za cijelo čovječanstvo bilo je predočeno životinjskim žrtvama pod Mojsijevim zakonom (Hebrejima 10:1-10; 1. Ivanova 2:2). Isus je bio taj čija je žrtva ispunila te proročanske slike. Jehovin je anđeo prije Isusovog rođenja najavio: “On će spasiti svoj narod od njihovih grijeha” (Matej 1:21; Hebrejima 2:10).

⁷ Isusa je na čudesan način rodila djevica Marija, pa on kao Sin Božji nije naslijedio smrt od Adama. Ta činjenica, kao i postupci koji su odražavali savršenu vjernost, dali su njegovom životu vrijednost koja je bila potrebna da bi čovječanstvo iskupio od grijeha i smrti (Ivan 8:36; 1. Korinćanima 15:22). Za razliku od svih ostalih ljudi, Isus nije bio osuđen na smrt zbog grijeha. On je došao na Zemlju s namjerom “da svoju dušu da kao otkupninu u zamjenu za mnoge” (Matej 20:28). Budući da je to učinio, sada već uskrsnuli i ustoličeni Isus u stanju je spasiti sve koji udovoljavaju Božjim zahtjevima (Otkrivenje 12:10).

8, 9. (a) Kako je Isus odgovorio na pitanje o spasenju koje je postavio bogati mladi poglavar? (b) Kako je Isus iskoristio tu priliku da pouči svoje učenike?

⁸ Jednom je jedan bogati mladi izraelski poglavar upitao Isusa: “Što moram činiti da naslijedim vječni život?” (Marko 10:17). Možda je to pitanje odražavalo razmišljanje koje je prevladavalo među Židovima njegovog vremena — da Bog zahtijeva određena dobra djela i da se spasenje od Boga može zaslužiti ako se učini dovoljno takvih djela. No takva formalna odanost mogla je proizlaziti iz sebičnih motiva. Takva djela nisu bila sigurna nada u spasenje jer nijedan nesavršeni čovjek ne može sasvim udovoljiti Božjim mjerilima.

⁹ Odgovarajući na pitanje tog čovjeka, Isus ga je naprosto podsjetio na to da treba slušati Božje zapovijedi. Mladi je poglavar brzo uvjerio Isusa da ih drži od mladosti. Isus je osjetio ljubav prema njemu zbog njegovog odgovora. Rekao mu je: “Jedno ti nedostaje: Idi, prodaj što god imaš i daj siromašnima, i imat ćeš blago na nebu, i dođi, budi moj sljedbenik.” Međutim, mladić je otišao ožalošćen, “jer je mnogo toga posjedovao”. Isus je nakon toga istaknuo svojim učenicima da je pretjerana privrženost materijalnim stvarima ovoga svijeta zapreka u postizanju spasenja. Dodao je da nitko ne može dobiti spasenje vlastitim trudom. No Isus ih je zatim utješio: “Ljudima je to nemoguće, ali nije Bogu, jer sve je moguće Bogu” (Marko 10:18-27; Luka 18:18-23). Na koji je način spasenje moguće?

10. Koje preduvjete moramo ispuniti da bismo dobili spasenje?

¹⁰ Spasenje je dar od Boga, ali ne usljeđuje automatski (Rimljanima 6:23). Postoje određeni osnovni preduvjeti koje svaki pojedinac mora ispuniti da bi mogao dobiti taj dar. Isus je rekao: “Bog je toliko ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina, da nitko tko pokazuje vjeru u njega ne bude uništen, nego da ima vječni život.” A apostol Ivan je dodao: “Tko pokazuje vjeru u Sina, ima vječni život; tko nije poslušan Sinu, neće vidjeti život” (Ivan 3:16, 36). Dakle, Bog zahtijeva da svaki pojedinac koji se nada da će dobiti vječno spasenje pokazuje vjeru i poslušnost. Svatko mora sam donijeti odluku da prihvati otkupninu i slijedi Isusove stope.

11. Kako nesavršena osoba može steći Jehovino odobravanje?

¹¹ Budući da smo nesavršeni, po prirodi nismo skloni biti poslušni niti to možemo savršeno činiti. Jehova je zbog te nesavršenosti osigurao otkupninu da bi pokrio naše grijehe. Usprkos tome, moramo neprestano nastojati živjeti u skladu s Božjim putevima. Kao što je Isus rekao bogatom mladom poglavaru, moramo držati Božje zapovijedi. Ako tako činimo, ne samo da stječemo Božje odobravanje već doživljavamo i veliku radost jer “njegove zapovijedi nisu teške”; one su “okrepa” (1. Ivanova 5:3; Priče Salamunove 3:1, 8, St). No, nije lako držati se nade u spasenje.

12. Kako nada u spasenje kršćaninu daje snagu da se odupre nemoralnim iskušenjima?

¹² Učenik Juda želio je ranim kršćanima pisati o “[njihovom] zajedničkom spasenju”. Međutim, zbog prevladavajuće loše moralne klime, osjetio se ponukanim savjetovati svoju braću da ‘vode tešku borbu za vjeru’. Da, za dobivanje spasenja nije dovoljno imati vjeru, držati se prave kršćanske vjere i biti poslušan kad sve ide glatko. Naša odanost prema Jehovi mora biti toliko jaka da nam pomaže oduprijeti se iskušenjima i nemoralnim utjecajima. Pa ipak, seksualna raskalašenost i perverzije, nepoštivanje autoriteta, podjele i sumnje štetno su djelovale na duh skupštine u prvom stoljeću. Želeći im pomoći da se bore protiv takvih sklonosti, Juda je poticao sukršćane da jasno zadrže na umu svoj cilj: “Ljubljeni, izgrađujući se na svojoj najsvetijoj vjeri,  i moleći se svetim duhom, održite se u Božjoj ljubavi, dok čekate milosrđe našeg Gospodina Isusa Krista s izgledom na vječni život” (Juda 3, 4, 8, 19-21). Nada u dobivanje spasenja mogla im je dati snage dok su se borili da ostanu moralno čisti.

13. Kako možemo pokazati da nismo promašili svrhu Božje nezaslužene dobrohotnosti?

¹³ Jehova Bog očekuje uzorno moralno vladanje od onih kojima će dati spasenje (1. Korinćanima 6:9, 10). Međutim, držati se Božjih moralnih mjerila ne znači osuđivati druge. Mi nismo ti koji odlučuju o vječnom udesu drugih ljudi. Umjesto toga, to će učiniti Bog, kao što je Pavao rekao Grcima u Ateni: “Odredio [je] dan u koji je naumio suditi cijeloj nastanjenoj zemlji u pravednosti posredstvom čovjeka kojeg je odredio za to” — Isusa Krista (Djela apostolska 17:31; Ivan 5:22). Ako živimo u skladu s vjerom u Isusovu otkupninu, ne trebamo se bojati predstojećeg dana osude (Hebrejima 10:38, 39). Važno je da ‘nakon što prihvatimo Božju nezasluženu dobrohotnost [naše pomirenje s njim putem otkupnine] nikada ne promašimo njenu svrhu’ dovodeći se u iskušenje da počnemo neispravno razmišljati i vladati se (2. Korinćanima 6:1). Osim toga, pomažući drugima da dobiju spasenje, pokazujemo da nismo promašili svrhu Božjeg milosrđa. Kako im možemo pomagati?

14, 15. Kome je Isus dao zadatak objavljivanja dobre vijesti o spasenju?

¹⁴ Citirajući proroka Joela, Pavao je napisao: “Svatko tko priziva Jehovino ime, bit će spašen.” Zatim je dodao: “No kako će prizivati onoga u koga nisu povjerovali? A kako će povjerovati u onoga za koga nisu čuli? A kako će čuti ako nitko ne bude propovijedao?” Nekoliko redaka dalje Pavao ističe da vjera ne nastaje sama od sebe; umjesto toga, ona “dolazi od onog što se čuje”, to jest “riječi o Kristu” (Rimljanima 10:13, 14, 17; Joel 2:32).

¹⁵ Tko će ‘riječ o Kristu’ nositi narodima? Isus je taj zadatak dao svojim učenicima — onima koji su već naučili tu ‘riječ’ (Matej 24:14; 28:19, 20; Ivan 17:20). Kad sudjelujemo u djelu propovijedanja Kraljevstva i stvaranja učenika, radimo upravo ono o čemu je pisao apostol Pavao, ovaj put citirajući Izaiju: “Kako su krasne noge onih koji objavljuju dobru vijest o dobrim stvarima!” Čak i ako mnogi ne prihvaćaju dobru vijest koju nosimo, naše su noge još uvijek “krasne” u Jehovinim očima (Rimljanima 10:15; Izaija 52:7).

16, 17. Kojoj dvojakoj svrsi služi naše djelo propovijedanja?

¹⁶ Ispunjavanjem ovog zadatka postižu se dva važna cilja. Kao prvo, dobra vijest mora se propovijedati da bi se veličalo Božje ime i da bi oni koji žele spasenje znali gdje se trebaju obratiti. Pavao je razumio taj dio zadatka. Izjavio je: “Ustvari, Jehova nam je dao zapovijed ovim riječima: ‘Postavio sam te za svjetlo nacijama, da budeš spasenje do najdaljeg dijela zemlje.’” Stoga, svi mi, kao Kristovi učenici, moramo sudjelovati u prenošenju poruke o spasenju ljudima (Djela apostolska 13:47; Izaija 49:6).

¹⁷ Kao drugo, propovijedanje dobre vijesti je temelj za Božji pravedni sud. Isus je o tom sudu rekao: “Kad Sin čovječji stigne u svojoj slavi, i svi anđeli s njim, tada će sjesti na svoje slavno prijestolje. I svi će se narodi skupiti  pred njim, i on će odvojiti ljude jedne od drugih, kao što pastir odvaja ovce od jaraca.” Mada će se suđenje i odvajanje odvijati “kad Sin čovječji stigne u svojoj slavi”, djelo propovijedanja danas ljudima daje priliku da prepoznaju Kristovu duhovnu braću i da im svojom suradnjom pružaju podršku na vlastito vječno spasenje (Matej 25:31-46).

18. Kako svoju “nadu spasenja” možemo održati živom?

¹⁸ Isto tako, naše aktivno sudjelovanje u djelu propovijedanja pomaže nam da svoju nadu održimo živom. Pavao je napisao: “Želimo da svatko od vas pokazuje istu marljivost da biste sve do kraja bili potpuno sigurni s obzirom na svoju nadu” (Hebrejima 6:11). Zato svi mi stavimo “kao kacigu nadu spasenja” i ne zaboravimo da nas je “Bog odredio, ne za srdžbu, nego za postizanje spasenja preko našeg Gospodina Isusa Krista” (1. Solunjanima 5:8, 9). Uzmimo k srcu i Petrovu opomenu: “Opašite svoj um za aktivnost, budite sasvim trezveni; polažite nadu u nezasluženu dobrohotnost koju trebate dobiti” (1. Petrova 1:13). Svi koji čine tako doživjet će potpuno ostvarenje svoje ‘nade spasenja’!

19. Što ćemo razmatrati u sljedećem članku?

¹⁹ Kako bismo dotad trebali gledati na vrijeme preostalo ovom sustavu? Kako to vrijeme možemo iskoristiti da bismo sebi i drugima omogućili spasenje? Ta ćemo pitanja razmatrati u sljedećem članku.