U ČEKAONICAMA na međunarodnim aerodromima u Brisbaneu i Sydneyu (Australija) vladalo je veće uzbuđenje nego što je to uobičajeno. Grupa od 46 ljudi trebala je otputovati na sunčanu Samou, gdje se trebala naći s još 39 drugih s Novog Zelanda, Havaja i iz Sjedinjenih Država. Njihova je prtljaga bila više nego neobična — uglavnom se sastojala od alata kao što su čekići, pile i bušilice, što nisu uobičajene stvari koje se nose kad se putuje na prekrasne otoke Tihog oceana. No i njihov zadatak bio je sve samo ne uobičajen.

Putujući na vlastiti trošak, trebali su dva tjedna raditi kao volonteri u sklopu građevinskog programa koji nadgleda Regionalni projektni ured australske podružnice Jehovinih svjedoka. Taj građevinski program, koji se financira dobrovoljnim prilozima, uključuje izgradnju Dvorana Kraljevstva, Kongresnih dvorana, misionarskih domova, podružnica te prevodilačkih ureda za potrebe sve brojnijih skupština Jehovinih svjedoka na otocima Tihog oceana. Upoznajmo neke od radnika koji su u zemljama iz kojih dolaze radili u timovima za gradnju Dvorana Kraljevstva.

Max je krovopokrivač iz Cowre u Novom Južnom Walesu (Australija). Oženjen je i ima petero djece. Arnold je s Havaja. On i njegova supruga imaju dva sina, a Arnold je i pionir, odnosno punovremeni propovjednik. I Arnold poput Maxa služi kao starješina u svojoj skupštini. Očito je da se ovi ljudi — a situacija je slična s većinom uključenih u ovaj građevinski program — nisu prijavili da budu volonteri zbog toga što ne znaju kud bi s vremenom. Umjesto toga, oni i njihove obitelji uviđaju potrebu za radnicima i žele pomoći koliko mogu.

Jedno mjesto gdje su bila potrebna njihova znanja i pomoć je Tuvalu, pacifička država s 10 500 stanovnika koja obuhvaća udaljenu skupinu od devet koraljnih atola, a nalazi se blizu ekvatora i sjeverozapada Samoe. Svaki od tih otoka, odnosno atola, prosječno ima dva do tri kvadratna kilometra. Do 1994. tamo je bio 61 Svjedok te je hitno bila potrebna nova Dvorana Kraljevstva i veći prevodilački uredi.

 U ovom tropskom dijelu Tihog oceana građevine se moraju projektirati i graditi tako da odole čestim jakim olujama i ciklonima. No na otoku je teško doći do kvalitetnog građevnog materijala. Kako je riješen taj problem? Sve što je bilo potrebno — od materijala za pokrivanje krovova i greda do namještaja i zavjesa, zahodskih školjki i tuševa, čak vijaka i čavala — dovezeno je u kontejnerima brodom iz Australije.

Prije nego što je stigao taj građevni materijal, jedan mali tim pripremio je gradilište i postavio temelje. Zatim je došla međunarodna ekipa radnika kako bi izvršila građevinske i završne radove te postavila namještaj.

Sav taj posao na Tuvaluu neočekivano je izazvao srdžbu tamošnjeg svećenika koji je putem radija objavio da Svjedoci grade “babilonsku kulu”! Ipak, što su govorile činjenice? “Kad su ljudi koji su gradili biblijsku Babilonsku kulu shvatili da više ne razumiju jedni druge jer im je Bog pomiješao jezike, morali su dići ruke od gradnje i svoju kulu ostaviti nedovršenu”, primijetio je volonter Graeme (1. Mojsijeva 11:1-9). “Kad se radi za Jehovu, potpuno je suprotno. Usprkos jezičnim i kulturnim različitostima, gradnju se uvijek završi.” Tako je bilo i s ovom — dovršena je za samo dva tjedna. A programu svečanog otvorenja prisustvovalo je 163 ljudi, uključujući i suprugu predsjednika vlade.

Doug, koji je nadzirao gradnju, prisjeća se tog iskustva: “Bio je užitak raditi s volonterima iz drugih zemalja. Mi različito radimo neke stvari, koristimo drugačije nazive, čak i drugačije mjere, a ipak ništa od toga nije uzrokovalo probleme.” Sada, nakon što je učestvovao u brojnim takvim gradnjama, on dodaje: “Sve to jasno mi govori da uz Jehovinu pomoć njegov narod može izgraditi građevinu bilo gdje na svijetu, bez obzira na to koliko je teren udaljen ili težak. Istina je da mi imamo puno sposobnih radnika, ali Jehovin duh je taj koji sve to čini mogućim.”

Božji duh također potiče obitelji Svjedoka na tim otocima da volonterima pruže hranu i smještaj, što je za neke velika žrtva. A oni kojima se ukazuje takvo gostoprimstvo duboko ga cijene. Ken iz Melbourna (Australija) radio je na sličnoj gradnji u Francuskoj Polineziji. On zapaža: “Došli smo da služimo, a s nama su postupali kao s kraljevima.” Gdje je to moguće, i domaći Svjedoci pomažu u gradnji. Na Solomonskim otocima žene su miješale beton — i to ručno. Stotinu muškaraca i žena otišlo je u visoke kišom natopljene planine i donijelo dolje preko 40 tona drva. I mladi su pomagali. Jedan se radnik s Novog Zelanda prisjeća: “Sjećam se mladog brata s otoka koji je odjednom nosio dvije do tri vreće cementa. Također je cijele dane, i po suncu i po kiši, lopatom prebacivao šljunak.”

 Još je jedna korist od toga što domaći Svjedoci sudjeluju u poslu. Podružnica Društva Watch Tower na Samoi izvijestila je: “Braća koja žive na otoku naučila su zanatske poslove koji im mogu koristiti u izgradnji Dvorana Kraljevstva, a i prilikom popravljanja i gradnje nakon ciklona. To im može pomoći i da zarade za život u takvim područjima u kojima je vrlo teško naći posao.”

Colin je u Honiari na Solomonskim otocima vidio kako se gradi Kongresna dvorana. Impresioniran onim što je vidio, napisao je tamošnjoj podružnici Društva Watch Tower ovu poruku na lošem engleskom: “Svi tamo složni i nitko čangrizav, oni također jedna obitelj.” Ubrzo nakon toga, kad se vratio u svoje selo kod Aruliga, 40 kilometara dalje, on i njegova obitelj izgradili su svoju Dvoranu Kraljevstva. Zatim su podružnici poslali drugo pismo: “Naša Dvorana Kraljevstva, čak i podij, je spremna, možemo mi tu imati sastanke?” Sastanci su ubrzo organizirani i sada im redovito prisustvuje preko 60 ljudi.

Jedan savjetnik Evropske unije vidio je kako teče gradnja na Tuvaluu. “Pretpostavljam da vam to svi kažu”, rekao je jednom bratu koji je tamo radio, “ali za mene je to pravo čudo!” Žena koja radi na telefonskoj centrali pitala je jednu volonterku: “Kako to da ste svi tako veseli? Pa ovdje je tako vruće!” Oni nikad dotad nisu vidjeli kršćanstvo na djelu, i to u tako korisnom i samopožrtvovnom radu.

“Tko obilno sije, obilno će i žeti”, kaže Biblija u 2. Korinćanima 9:6. Radnici, njihove obitelji i skupštine i dalje velikodušno siju, pomažući drugim Svjedocima na Pacifiku. “Moja skupština poklonila mi je više od trećinu novca za avionsku kartu”, kaže Ross, starješina iz Kincumbera (u blizini Sydneya), “a moj šogor, koji je također došao ovamo, dao mi je dodatnih 500 dolara.” Jedan drugi radnik prodao je svoj auto i tim je novcem platio put. Drugi je prodao komad zemlje. Kevinu je nedostajalo još 900 dolara, pa je odlučio prodati svojih 16 dvogodišnjih golubova. Preko poznanika pronašao je kupca koji mu je za njih ponudio točno 900 dolara!

“Je li to vrijedilo plaćanja avionske karte i izgubljenih plaća, ukupno oko 6 000 dolara?” pitali su Dannya i Cheryl. “Vrijedilo je! Čak i da su troškovi bili duplo veći, bili bi više nego vrijedni toga”, odgovorili su. Alan iz Nelsona (Novi Zeland) dodao je: “S novcem koji sam potrošio da bih otišao na Tuvalu mogao sam otići u Evropu i još bi mi ostalo. No da li bih bio blagoslovljen, da li bih stekao toliko prijatelja različitog porijekla ili učinio nešto za nekog drugog umjesto za sebe? Ne bih! A osim toga, za sve što sam dao našoj braći na otocima, oni su meni zauzvrat dali mnogo više.”

Drugi razlog zbog kojeg je građevinski program uspješan podrška je obitelji. Dok neke žene mogu ići sa svojim muževima i čak pomagati na gradilištu, druge imaju djecu školske dobi za koju se moraju brinuti ili moraju obavljati obiteljske poslove. “Spremnost moje žene da bude s djecom i da se brine za kućanstvo dok mene nema”, rekao je Clay, “daleko je veća žrtva od moje.” Ustvari, svi muževi koji nisu mogli povesti svoju ženu svim se srcem slažu s tim riječima!

Nakon što je završila gradnja na Tuvaluu, volonteri su izgradili Dvorane Kraljevstva, Kongresne dvorane, misionarske domove i prevodilačke urede na Fidžiju, Tongi, Papui Novoj Gvineji, Novoj Kaledoniji i u drugim mjestima. Mnogi projekti, uključujući i neke u jugoistočnoj Aziji, još su na crtaćim daskama. Hoće li biti dovoljno radnika?

To očigledno neće biti problem. “Ovdje su svi koji su sudjelovali na međunarodnim građevinskim projektima zamolili da ih se ne zaboravi kad će se planirati neka nova gradnja”, piše podružnica na Havajima. “Čim se vrate kući, počinju štedjeti novac da bi ponovno mogli ići.” I kako onda ovaj građevinski program ne bi bio uspješan kad toj nesebičnoj predanosti dodamo još i Jehovin bogati blagoslov?