1, 2. (a) U kom je smislu pogrešan stav Izraelcima otežavao život u pustoši? (b) Što bi se moglo dogoditi nekom kršćaninu koji ne razvija ispravan stav?

NA MNOGE stvari u životu može se gledati pozitivno ili negativno, ovisno o tome kakav stav imamo. Kad su Izraelci bili u pustoši, na čudesan su način bili opskrbljivani manom. Trebali su se osvrnuti oko sebe i pogledati neplodnu zemlju te biti duboko zahvalni Jehovi što ih održava na životu. Tako bi pokazali pozitivan stav. Umjesto toga, sjetili su se raznovrsne hrane iz Egipta i prigovarali su da je mana bljutava. To je uistinu bio negativan stav! (4. Mojsijeva 11:4-6).

² Slično tome, danas bi nekom kršćaninu, ovisno o tome kakav stav ima, stvari mogle izgledati obećavajuće ili beznadno. Neki bi kršćanin, ako nema ispravan stav, lako mogao izgubiti radost, što bi bilo ozbiljno, jer Nehemija je rekao: “Radost Jehovina [naša je] sila” (Nehemija 8:10). Pozitivan, radostan stav pomaže nam da ostanemo jaki te promiče mir i jedinstvo unutar skupštine (Rimljanima 15:13; Filipljanima 1:25).

3. Kako je ispravan stav pomogao Jeremiji u teško vrijeme?

³ Iako je živio u teško vrijeme, Jeremija je pokazivao pozitivan stav. Čak i nakon što je na svoje oči vidio užasne posljedice pada Jeruzalema 607. pr. n. e., mislio je na pozitivne strane toga. Jehova neće zaboraviti Izraelce i oni će preživjeti. Jeremija je u knjizi Plač Jeremijin napisao sljedeće: “Milost je Jehovina što ne izgibosmo sasvim, jer milosrđa njegova nije nestalo. Ponavlja se svako jutro; velika je vjera tvoja” (Plač Jeremijin 3:22, 23). Kroz čitavu povijest Božji  su sluge pod najsurovijim okolnostima nastojali zadržati pozitivan, čak radostan stav (2. Korinćanima 7:4; 1. Solunjanima 1:6; Jakov 1:2).

4. Kakav je stav Isus zadržao, i kako mu je to pomoglo?

⁴ Šesto godina nakon Jeremije, Isusu je pozitivan stav pomogao da ustraje. O tome čitamo sljedeće: “Zbog radosti koja je stajala pred njim pretrpio je mučenički stup, prezrevši sramotu, i sjeo je s desne strane Božjeg prijestolja” (Hebrejima 12:2). Koje god da je protivljenje ili progonstvo Isus morao doživjeti — čak i patnju na mučeničkom stupu — mislio je na ‘radost koja je stajala pred njim’. Ta se radost sastojala od prednosti opravdanja Jehovine suverenosti i posvećenja njegovog imena, kao i od mogućnosti donošenja veličanstvenih blagoslova poslušnom čovječanstvu u budućnosti.

5. Koja je jedna tipična situacija u kojoj možemo sačuvati ispravno gledište ako smo spremni čekati?

⁵ Ako razvijamo misaoni stav kakav je imao Isus, nećemo izgubiti radost Jehovinu čak i ako način i vrijeme odvijanja stvari nisu uvijek u skladu s našim očekivanjima. Prorok Mihej je rekao: “Ja ću Jehovu pogledati, čekaću Boga spasenja svojega” (Mihej 7:7; Plač Jeremijin 3:21). I mi možemo pokazati da smo spremni čekati. Kako? Na mnoge načine. Kao prvo, možda mislimo da je neki imenovani brat pogriješio i da ga je odmah potrebno ispraviti. Spremnost da čekamo dat će nam priliku da razmislimo: ‘Je li on doista pogriješio, ili sam se ja prevario? Ako je pogriješio, može li biti da Jehova dozvoljava da se odigraju neki događaji jer smatra da će se pojedinac popraviti i da neće biti potrebno poduzeti drastične korake?’

6. Kako spremnost na čekanje može pomoći nekome tko se bori s određenim osobnim problemom?

⁶ Možda ćemo morati biti spremni čekati ako nas muči neki osobni problem ili se borimo s nekom slabošću. Zamislimo da Jehovu molimo za pomoć, no problem ne prestaje. Što tada? Trebamo nastaviti poduzimati sve što je u našoj moći kako bismo riješili taj problem, a onda trebamo pokazivati vjeru u Isusove riječi: “Stalno molite, i dat će vam se; stalno tražite, i naći ćete; stalno kucajte, i otvorit će vam se” (Luka 11:9). Nastavi se moliti i čekaj na Jehovu. On će odgovoriti na tvoje molitve u pravo vrijeme i na način koji će on odrediti (1. Solunjanima 5:17).

7. Na koji način će spremnost da čekamo utjecati na naš stav prema postepenom produbljivanju razumijevanja Biblije?

⁷ Kako se biblijska proročanstva ispunjavaju, tako stječemo jasnije razumijevanje Biblije. Međutim, ponekad možda mislimo da neko razjašnjenje već predugo čekamo. Jesmo  li spremni čekati ako ne dolazi onda kad bismo mi to voljeli? Ne zaboravi, Jehova je smatrao prikladnim da ‘svetu tajnu o Kristu’ otkriva malo-pomalo i to kroz period od nekih 4 000 godina (Efežanima 3:3-6). Imamo li stoga ikakvog razloga da budemo nestrpljivi? Sumnjamo li u to da je “vjerni i razboriti rob” imenovan da Jehovinom narodu daje “hranu u pravo vrijeme”? (Matej 24:45). Zašto se odreći božanske radosti zbog toga što sve u potpunosti ne razumijemo? Ne zaboravi, Jehova odlučuje kada i kako će otkriti svoje “tajne” (Amos 3:7).

8. U kom pogledu Jehovina strpljivost koristi mnogima?

⁸ Neki su možda obeshrabreni jer misle da nakon mnogo godina vjerne službe možda neće doživjeti “veliki i strašni dan Jehovin” (Joel 2:30, 31). Ipak, mogu se ohrabriti ako na to gledaju s pozitivne strane. Petar je savjetovao: “Strpljivost našeg Gospodina smatrajte spasenjem” (2. Petrova 3:15). Jehovino strpljenje omogućilo je milijunima drugih osoba iskrena srca da upoznaju istinu. Nije li to divno? Osim toga, što Jehova duže pokazuje strpljivost, to imamo više vremena ‘raditi na svom spasenju sa strahom i drhtanjem’ (Filipljanima 2:12; 2. Petrova 3:11, 12).

9. Kako će nam spremnost da čekamo pomoći da ustrajemo ako smo ograničeni u onom što možemo učiniti u Jehovinoj službi?

⁹ Ako smo spremni čekati, to nam pomaže da se ne obeshrabrimo kad nas protivljenje, bolest, poodmakla dob ili drugi problemi koče u službi za Kraljevstvo. Jehova očekuje da mu služimo cijelim srcem (Rimljanima 12:1). Međutim, Božji Sin, koji je “milostiv ništemu i ubogom”, ne traži od nas više nego što u razumnoj mjeri možemo dati; a to ne traži ni Jehova (Psalam 72:13). Dakle, potiče nas se da učinimo ono što možemo, strpljivo čekajući da se okolnosti promijene — bilo u ovom sustavu stvari bilo u onom koji predstoji. Ne zaboravi: “Bog nije nepravedan da zaboravi vaše djelo i ljubav koju ste pokazali prema njegovom imenu, time što ste služili svetima i što i dalje služite” (Hebrejima 6:10).

10. Koju bezbožnu karakternu crtu osoba može izbjeći ako je spremna čekati? Objasni.

¹⁰ Ako smo spremni čekati, to nam također pomaže da ne budemo oholi. Neki koji su postali otpadnici nisu bili spremni čekati. Možda su smatrali da treba poduzeti određene promjene, bilo u razumijevanju Biblije bilo u organizacijskim stvarima. No nisu shvatili da Jehovin duh potiče vjernog i razboritog roba da promjene uvodi u vrijeme koje On odredi, a ne kad mi možda mislimo da je to potrebno. Osim toga, svaka promjena mora biti u skladu s Jehovinom voljom, a ne s našim vlastitim idejama. Otpadnici dopuštaju da oholi stav iskrivi njihovo razmišljanje i navede ih na spoticanje. No da su usvojili misaoni stav kakav je imao Krist, mogli su sačuvati svoju radost i ostati među Jehovinim narodom (Filipljanima 2:5-8).

11. Kako možemo produktivno iskoristiti vrijeme koje provodimo čekajući, i čije ćemo primjere time slijediti?

¹¹ Dakako, biti spreman čekati ne znači postati lijen ili pasivan. Trebamo učiniti još puno toga. Naprimjer, trebamo se posvetiti osobnom biblijskom studiju i tako pokazati isti gorljivi interes za duhovne stvari kakav su pokazali vjerni proroci, pa čak i anđeli. Govoreći o tom interesu, Petar kaže: “Upravo su u vezi s tim spasenjem marljivo ispitivali i pažljivo istraživali proroci (...). Upravo u te stvari  anđeli žele zaviriti” (1. Petrova 1:10-12). Od presudne važnosti nije samo osobni studij već i redovito pohađanje sastanaka i molitva (Jakov 4:8). Oni koji pokazuju da su svjesni svoje duhovne potrebe redovito uzimajući duhovnu hranu i družeći se sa sukršćanima, dokazuju da su usvojili Kristov misaoni stav (Matej 5:3).

12. (a) U pogledu čega su Adam i Eva željeli biti neovisni? (b) Do čega je dovelo to što ljudi slijede način postupanja Adama i Eve?

¹² Kad je Bog stvorio prvi ljudski par, zadržao je pravo da postavi mjerila ispravnog i pogrešnog (1. Mojsijeva 2:16, 17). Adam i Eva željeli su biti neovisni o Božjem vodstvu, a rezultat toga je svijet koji danas vidimo oko sebe. Apostol Pavao je rekao: “Preko jednog čovjeka grijeh [je] ušao u svijet i preko grijeha smrt, i tako se smrt proširila na sve ljude jer su svi sagriješili” (Rimljanima 5:12). Šest tisuća godina ljudske povijesti, koliko je prošlo od Adamovog vremena, dokazuje istinitost Jeremijinih riječi: “Znam, Jehova, da put čovječji nije u njegovoj vlasti niti je čovjeku koji hodi u vlasti da upravlja koracima svojim” (Jeremija 10:23). Priznati da su Jeremijine riječi točne nije pesimistično. To je realno. One objašnjavaju sva ova duga stoljeća u kojima, zbog toga što ljudi vladaju neovisno o Bogu, “vlada čovjek nad čovjekom na zlo njegovo” (Propovjednik 8:9).

13. Koje realno gledište Jehovini svjedoci imaju o tome što ljudi mogu postići?

¹³ S obzirom na situaciju u kojoj se nalazi čovječanstvo, Jehovini svjedoci shvaćaju da postoje ograničenja s obzirom na ono što se može postići u sadašnjem sustavu stvari. Pozitivan stav može nam pomoći da sačuvamo radost, ali on nije rješenje za sve. Početkom 1950-ih jedan američki svećenik objavio je bestseler pod nazivom The Power of Positive Thinking (Moć pozitivnog razmišljanja). Ta knjiga kaže da se većina zapreka može premostiti ako im se pristupi s pozitivnim stavom. Pozitivno razmišljanje svakako je pohvalno. No iskustva pokazuju da nas znanje, vještina, materijalna sredstva i mnogi drugi faktori ograničavaju u onome što mi kao pojedinci možemo postići. A ako uzmemo u obzir svjetske razmjere, problemi su jednostavno preveliki da bi ih ljudi uspješno riješili — ma koliko pozitivno bilo njihovo razmišljanje!

14. Imaju li Jehovini svjedoci negativan stav? Objasni.

¹⁴ Zbog realnog gledišta o tim stvarima Jehovine svjedoke ponekad se optužuje da imaju negativan stav. Baš naprotiv, oni jedva čekaju ljudima reći da postoji samo jedna Osoba koja budućnost čovječanstva može zauvijek učiniti boljom. Oni i u tome oponašaju Kristov misaoni stav (Rimljanima 15:2). Isto tako, zaposleni su u pomaganju ljudima da razviju dobar odnos s Bogom. Oni znaju da će to, dugoročno gledano, donijeti najviše dobra (Matej 28:19, 20; 1. Timoteju 4:16).

15. Kako djelo Jehovinih svjedoka osobe čini boljima?

¹⁵ Jehovini svjedoci ne zatvaraju oči pred društvenim problemima — naročito nečistim nebiblijskim postupcima — koji ih okružuju. Prije nego što neka zainteresirana osoba postane Jehovin svjedok, ona se mora promijeniti, a to često znači da se mora osloboditi poroka koji izazivaju ovisnost, a koje Bog ne odobrava (1. Korinćanima 6:9-11). Prema tome, Jehovini svjedoci pomažu prijemljivim  osobama da prestanu s opijanjem, drogiranjem, nemoralom i kompulzivnim kockanjem. Te osobe koje se promijene nauče se odgovorno i pošteno zbrinjavati svoju obitelj (1. Timoteju 5:8). Kad se pojedincima i obiteljima pomogne na taj način, u društvu ima manje problema — manje narkomana, manje slučajeva nasilja u obitelji i tako dalje. Budući da su i sami Jehovini svjedoci građani koji poštuju zakon, a drugima pomažu da promijene svoj život nabolje, oni olakšavaju breme institucijama koje se bave socijalnim problemima.

16. Zašto Jehovini svjedoci ne sudjeluju u svjetovnim reformnim pokretima?

¹⁶ Jesu li onda Jehovini svjedoci promijenili moralnu klimu u svijetu? Pa, u prošlom je desetljeću broj aktivnih Svjedoka porastao s nešto manje od 3 800 000 na gotovo 6 000 000. To je porast od oko 2 200 000 osoba, od kojih su mnoge prestale s nepravednim postupcima kad su postale kršćani. Mnogo se života poboljšalo! Ipak, taj je broj veoma malen u usporedbi s porastom broja svjetskog stanovništva tokom istog perioda — 875 000 000! Jehovinim svjedocima pričinjava radost pomagati prijemljivim osobama, premda su svjesni toga da će malo ljudi krenuti putem koji vodi u život (Matej 7:13, 14). Iako Svjedoci očekuju promjene nabolje koje će zahvatiti čitavi svijet, a koje može učiniti samo Bog, oni ne sudjeluju u svjetovnim reformnim pokretima, koji često započnu iz dobrih namjera, ali završe razočaranjem, pa čak i nasiljem (2. Petrova 3:13).

17. Što je Isus učinio kako bi pomogao ljudima oko sebe, ali što nije učinio?

¹⁷ Postupajući tako, Jehovini svjedoci pokazuju isto povjerenje u Jehovu koje je i Isus pokazivao dok je bio na Zemlji. Isus je u prvom stoljeću činio čudotvorna izlječenja (Luka 6:17-19). Čak je uskrsavao mrtve (Luka  7:11-15; 8:49-56). No nije iskorijenio bolest niti je pobijedio neprijatelja, smrt. Znao je da još nije došlo od Boga određeno vrijeme za to. Budući da je kao savršeni čovjek imao izvanredne sposobnosti, Isus je vjerojatno mogao učiniti dosta toga kako bi riješio ozbiljne političke i socijalne probleme. Izgleda da su neki njegovi suvremenici željeli da on preuzme vlast i učini takve stvari, no Isus je to odbio. O tome čitamo: “Kad su ljudi vidjeli znakove koje je učinio, govorili su: ‘Ovo je sasvim sigurno prorok koji je trebao doći u svijet.’ Stoga se Isus, znajući da žele doći i uhvatiti ga da bi ga učinili kraljem, ponovno povukao u goru, posve sam” (Ivan 6:14, 15).

18. (a) Kako je Isus uvijek pokazivao da je spreman čekati? (b) U kom se smislu Isusova aktivnost promijenila od 1914?

¹⁸ Isus nije želio sudjelovati u politici ili u čisto socijalnom radu jer je znao da još nije došlo vrijeme da dobije kraljevsku moć i da za svakoga posvuda čini djela liječenja. Čak i nakon svog uzlaska u besmrtni duhovni život na nebu bio je spreman čekati od Jehove određeno vrijeme prije nego stupi u akciju (Psalam 110:1; Djela apostolska 2:34, 35). Međutim, otkako je 1914. ustoličen za Kralja Božjeg Kraljevstva, on ide “pobjeđujući i da dovrši svoju pobjedu” (Otkrivenje 6:2; 12:10). Doista smo zahvalni što se možemo podložiti njegovom kraljevanju, dok su drugi koji tvrde da su kršćani odlučili ostati u neznanju s obzirom na biblijska učenja o tom Kraljevstvu!

19. Kada čekanje “mori srce”, a kada je ono izvor radosti?

¹⁹ Salamun je znao da čekanje može biti obeshrabrujuće. Napisao je: “Dugo nadanje [“predugo očekivanje”, St] mori srce” (Priče Salamunove 13:12). Ako osoba gaji neutemeljena očekivanja, razočaranje može izazvati bol u srcu. Međutim, očekivanje veselih događaja — možda vjenčanja, rođenja djeteta ili susreta s osobama koje volimo — može nam biti izvor radosti puno prije nego stigne dan kad će se oni ostvariti. Ta je radost još veća ako mudro koristimo vrijeme koje provodimo čekajući, i to tako da se pripremamo za predstojeći događaj.

20. (a) Koje divne događaje s pouzdanjem očekujemo? (b) Kako možemo pronaći radost dok čekamo ispunjenje Jehovinih nauma?

²⁰ Ako imamo potpuno pouzdanje u to da će se naša očekivanja ispuniti — čak i ako ne znamo kada će se to dogoditi — period čekanja ne mora nam ‘moriti srce’. Božji vjerni obožavatelji znaju da je Kristova Milenijska Vladavina vrlo blizu. Uvjereni su da će vidjeti kraj smrti i bolesti. S gorljivim iščekivanjem oni radosno očekuju vrijeme kada će dočekati milijarde umrlih, uključujući i svoje voljene (Otkrivenje 20:1-3, 6; 21:3, 4). U ovo vrijeme ekološke krize oni jedva čekaju da vide Raj uspostavljen na Zemlji, a to će se sigurno zbiti (Izaija 35:1, 2, 7). Stoga je doista razumno mudro iskoristiti vrijeme koje provodimo u čekanju tako da budemo “uvijek bogato zaposleni u Gospodinovom djelu”! (1. Korinćanima 15:58). Nastavi uzimati duhovnu hranu. Razvijaj što bliskiji odnos s Jehovom. Druži se s drugima koje srca potiču na služenje Jehovi. Hrabri suvjernike. Najbolje iskoristi sve vrijeme koje će nam Jehova još staviti na raspolaganje. Tada čekanje na Jehovu nikada neće tvoje ‘srce moriti’. Umjesto toga, ispunit će ga radošću!