BIO je pjesnik, graditelj, kralj. Uz godišnji prihod od preko 200 milijuna dolara bio je bogatiji od svih kraljeva na svijetu. Taj je čovjek bio poznat i po svojoj mudrosti. Jedna kraljica koja mu je došla u posjet bila je toliko impresionirana da je izjavila: “Gle, ni pola mi nije kazano; tvoja mudrost i dobrota nadvisuje glas koji sam slušala” (1. Kraljevima 10:4-9). Takav je bio kralj drevnog Izraela, Salamun.

Salamun je imao i bogatstvo i mudrost. I baš je zbog toga mogao razlučiti što je od to dvoje istinski potrebno. Napisao je: “Blago čovjeku koji nađe mudrost, i čovjeku koji dobije razum. Jer je bolje njom trgovati nego trgovati srebrom, i dobitak na njoj bolji je od zlata. Skuplja je od dragoga kamenja, i što je god najmilijih stvari tvojih ne mogu se izjednačiti s njom” (Priče Salamunove 3:13-15).

Gdje se onda može pronaći mudrost? Zašto je ona vrednija od bogatstva? Koja su njena privlačna svojstva? Osmo poglavlje biblijske knjige Priče Salamunove, koju je napisao Salamun, odgovara na ta pitanja na zanimljiv način. U njemu je mudrost personificirana, prikazana kao da može govoriti i raditi. Sama mudrost otkriva svoju privlačnost i vrijednost.

Osmo poglavlje Priča Salamunovih započinje retoričkim pitanjem: “Ne viče li mudrost? i razum ne pušta li glas svoj?” Da, mudrost i razum viču, sasvim su drugačiji od nemoralne žene koja se skriva po mračnim mjestima i šapuće na uho zavodljive riječi usamljenom i neiskusnom mladiću (Priče Salamunove 7:12). “Navrh visina, na putu, na rasputicama stoji, kod vrata, na ulasku u grad, gdje se otvaraju vrata, viče” (Priče Salamunove 8:1-3). Jak i odvažan glas mudrosti čuje se jasno i glasno na javnim mjestima — na vratima, na raskršćima, na ulazima u grad. Ljudi mogu lako čuti taj glas i odazvati se.

Tko može poreći da je Božja mudrost iz nadahnute Božje Riječi, Biblije, dostupna gotovo svakom čovjeku na svijetu koji je želi steći? “Biblija je najčitanija knjiga u povijesti”, piše u djelu The World Book Encyclopedia. U njoj dalje stoji: “Nijedna druga knjiga nije distribuirana u toliko primjeraka koliko Biblija. Isto tako, ona je prevedena više puta i na više jezika nego ijedna druga knjiga.” Budući da Biblija, u cijelosti ili neki njeni dijelovi, postoji na više od 2 100 jezika i dijalekata, preko 90 posto ljudske obitelji može doći do barem nekog dijela Božje Riječi na svom jeziku.

 Jehovini svjedoci posvuda otvoreno prenose biblijsku poruku. U 235 zemalja oni aktivno propovijedaju dobru vijest o Božjem Kraljevstvu i uče ljude istinama iz Božje Riječi. Svaki od njihovih biblijskih časopisa, naime Kula stražara, koja izlazi na 140 jezika, i Probudite se!, koji se štampa na 83 jezika, ima nakladu od preko 20 milijuna. Mudrost doista viče na javnim mjestima!

Personificirana mudrost počinje govoriti sljedećim riječima: “S[va] vičem, o ljudi, i glas svoj obraćam k sinovima ljudskim. Naučite se ludi mudrosti, i bezumni orazumite se” (Priče Salamunove 8:4, 5).

Poziv mudrosti odzvanja posvuda. Ona svoj poziv upućuje čitavom čovječanstvu. Čak su i neiskusni pozvani da steknu mudrost, odnosno oštroumnost, a bezumni da se urazume. Doista, Jehovini svjedoci vjeruju da je Biblija knjiga za sve ljude i bez predrasuda nastoje poticati sve s kojima se susretnu da zavire u nju i pronađu njene mudre riječi.

Šireći svoj poziv, mudrost nastavlja: “Slušajte, jer ću govoriti velike stvari, i usne moje otvarajući se kazivaće što je pravo. Jer usta moja govore istinu, i mrska je usnama mojim bezbožnost. Prave su sve riječi usta mojih, ništa nema u njima krivo ni izopačeno.” Da, učenja mudrosti izvrsna su i čestita, vjerna i pravedna. U njima nema ničega nepoštenog ili izopačenog. “Sve su obične [“jasne”, “St”] razumnomu i prave su onima koji nalaze znanje” (Priče Salamunove 8:6-9).

Mudrost s pravom savjetuje: “Primite stegu moju a ne srebro, i znanje radije nego najbolje zlato.” Taj je poziv razuman “jer je bolja mudrost od dragoga kamenja, i što je god najmilijih stvari ne mogu se izjednačiti s njom” (Priče Salamunove 8:10, 11). Ali zašto? Zbog čega je mudrost vrednija od bogatstva?

Darovi kojima mudrost obasipa svoje slušatelje dragocjeniji su od zlata, srebra ili dragog kamenja. Govoreći koji su to darovi, mudrost kaže: “Ja mudrost boravim s razboritošću, i razumno znanje nalazim. Strah je Jehovin mržnja na zlo; ja mrzim na ponositost i na oholost i na zli put i na usta opaka” (Priče Salamunove 8:12, 13).

Onaj tko posjeduje mudrost stječe razboritost i razumnost. Čovjek koji ima Božju mudrost ima i strahopoštovanje prema Bogu jer “početak je mudrosti strah Jehovin” (Priče Salamunove 9:10). Dakle, on mrzi ono što Jehova mrzi. On nije ohol,  drzak, ne ponaša se nemoralno i ne koristi izopačen govor. Njegova mržnja prema onome što je zlo štiti ga od sebičnog korištenja autoriteta. Kako li je važno da oni koji imaju velike odgovornosti u kršćanskoj skupštini, pa tako i poglavari obitelji, traže mudrost!

“Moj je savjet i što god jest”, nastavlja mudrost, “ja sam razum i moja je sila. Mnom kraljevi kraljuju, i vladari postavljaju pravdu. Mnom vladaju knezovi i poglavari i svi suci zemaljski” (Priče Salamunove 8:14-16). U plodove mudrosti spadaju pronicljivost, razboritost i moć — činioci koji su itekako potrebni vladarima, visokim dužnosnicima i knezovima. Mudrost je prijeko potrebna onima koji su na visokim položajima i onima koji savjetuju druge.

Prava je mudrost lako dostupna svima, no svi je ne nalaze. Neki je odbacuju ili izbjegavaju, čak i kad im stoji nadohvat ruke. “Ja ljubim one koji mene ljube”, kaže mudrost, “i koji me dobro traže nalaze me” (Priče Salamunove 8:17). Mudrost je dostupna samo onima koji ju ozbiljno traže.

Putevi mudrosti čestiti su i pravedni. Ona nagrađuje osobe koje ju traže. Mudrost kaže: “U mene je bogatstvo i slava, postojano dobro i pravda. Plod je moj bolji od zlata i od najboljega zlata, i dobitak je moj bolji od najboljega srebra. Putem pravednim hodim, posred staza pravice, da onima koji me ljube dam ono što jest, i riznice njihove da napunim” (Priče Salamunove 8:18-21).

Pored izvrsnih svojstava i karakternih crta kao što su razboritost, sposobnost rasuđivanja, poniznost, pronicljivost, praktična mudrost i sposobnost razumijevanja stvari, u darove mudrosti spadaju bogatstvo i čast. Mudra osoba može steći bogatstvo poštenim putem i napredovat će u duhovnom pogledu (3. Ivanova 2). Mudrost osobi donosi i čast. Štoviše, osoba postaje zadovoljna onim što stječe, ima duševni mir i čistu savjest pred Bogom. Da, sretan je čovjek koji nađe mudrost. Plod mudrosti uistinu je bolji od pročišćenog zlata i biranog srebra.

Kako li je ovo pravovremen savjet za nas budući da živimo u materijalističkom svijetu u kojem se naglasak stavlja na stjecanje bogatstva svim raspoloživim sredstvima i pod svaku cijenu! Nikada nemojmo izgubiti iz vida koliko je dragocjena mudrost i nemojmo se služiti nepoštenim sredstvima u stjecanju bogatstva. Nikada nemojmo samo radi stjecanja bogatstva zanemariti ono što nam pomaže u stjecanju mudrosti — kršćanske sastanke i  osobno proučavanje Biblije te publikacija koje nam daje “vjerni i razboriti rob” (Matej 24:45-47).

Personificiranjem mudrosti u osmom poglavlju Priča Salamunovih ne želi se samo objasniti karakteristike neke apstraktne osobine. Njome se također simbolično ukazuje na Jehovino najvažnije stvorenje. Mudrost dalje kaže: “Jehova me je imao u početku puta svojega, prije djela svojih, prije svakoga vremena. Prije vijekova postavljena sam, prije početka, prije postanja zemlje. Kad još ne bijaše bezdanâ, rodila sam se, kad još ne bijaše izvora obilatih vodom. Prije nego se gore osnovaše, prije humova ja sam se rodila; još ne bješe načinio zemlje ni polja ni početka prahu vasiljenskom” (Priče Salamunove 8:22-26).

Koliko samo dobro gornji opis personificirane mudrosti odgovara onome što se u Bibliji kaže o ‘Riječi’! “U početku bila je Riječ”, napisao je apostol Ivan, “i Riječ je bila kod Boga, i Riječ je bila bog” (Ivan 1:1). Personificirana mudrost simbolično predstavlja Božjeg Sina, Isusa Krista, u njegovom predljudskom postojanju. *

Isus Krist je “prvorođenac svega stvorenja; jer je posredstvom njega sve drugo bilo stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo” (Kološanima 1:15, 16). “Kad je [Jehova] uređivao nebesa, ondje bijah”, nastavlja personificirana mudrost, “kad je razmjeravao krug nad bezdanom. Kad je utvrđivao oblake gore i krijepio izvore bezdanu; kad je postavljao moru među i vodama da ne prestupaju zapovijedi njegove, kad je postavljao temelje zemlji; tada bijah kod njega hranjenica [“graditeljica”, “St”], bijah mu milina svaki dan, i veseljah se pred njim svagda; veseljah se na vasiljenoj njegovoj, i milina mi je sa sinovima ljudskim” (Priče Salamunove 8:27-31). Jehovin prvorođeni Sin bio je uz svog Oca, aktivno surađujući s njim — neusporedivim Stvoriteljem neba i Zemlje. Kad je Jehova Bog stvarao prvog čovjeka, njegov Sin mu se pridružio u tom projektu kao Graditelj (1. Mojsijeva 1:26). Ne čudi što je Božji Sin veoma zainteresiran za ljude i što ih čak ljubi!

Kao personificirana mudrost, Sin Božji kaže: “Sinovi, poslušajte me, jer blago onima koji se drže putova mojih. Slušajte stegu, i budite mudri, i nemojte je odbaciti. Blago čovjeku koji me sluša stražeći na vratima mojim svaki dan i čuvajući pragove vrata mojih. Jer tko mene nalazi, nalazi život i dobija ljubav od Jehove. A tko o mene griješi, čini krivo duši svojoj; svi koji mrze na me, ljube smrt” (Priče Salamunove 8:32-36).

Isus Krist je sâmo oličenje Božje mudrosti. “U njemu su pažljivo sakrivena sva blaga mudrosti i spoznaje” (Kološanima 2:3). Stoga ga veoma pažljivo slušajmo i točno slijedimo njegove stope (1. Petrova 2:21). Odbaciti njega znači nanijeti štetu svojoj duši i ljubiti smrt, jer “ni u kome drugom nema spasenja” (Djela apostolska 4:12). Da, prihvatimo Isusa kao onoga koga je Bog dao da bismo se spasili (Matej 20:28; Ivan 3:16). Tako ćemo iskusiti sreću koja usljeđuje kad ‘nađemo život i dobijemo Jehovinu ljubav’.