Stojte potpuni i s čvrstim uvjerenjem
Hrabri čuvari besprijekornosti izlaze kao pobjednici iz nacističkog progonstva
“SINE moj, budi mudar i obraduj srce moje, da imam što odgovoriti onomu tko me ruži” (Priče Salamunove 27:11). Ovaj usrdan poziv pokazuje da razumom obdarena stvorenja Jehove Boga mogu obradovati njegovo srce ako su mu vjerna i lojalna (Sofonija 3:17). No Sotona, rugač, nastoji slomiti besprijekornost Jehovinih slugu (Job 1:10, 11).
Početkom 20. stoljeća Sotona je zbačen s neba u blizinu Zemlje i naročito otada ispoljava veliki gnjev prema Jehovinom narodu (Otkrivenje 12:10, 12). Usprkos tome, pravi kršćani stoje “potpuni i s čvrstim uvjerenjem” te čuvaju svoju besprijekornost prema Bogu (Kološanima 4:12). Razmotrimo ukratko jedan istaknuti primjer takvog čuvanja besprijekornosti — primjer Jehovinih svjedoka u Njemačkoj prije i za vrijeme drugog svjetskog rata.
Revno djelovanje izaziva ispite besprijekornosti
Tijekom 1920-ih i početkom 1930-ih Bibelforscheri, kako su tada Jehovini svjedoci bili poznati u Njemačkoj, podijelili su velike količine biblijske literature. Od 1919. do 1933. svakoj obitelji u Njemačkoj prosječno su uručili osam knjiga, brošurica ili časopisa.
U to je vrijeme Njemačka bila jedna od zemalja u kojima se nalazilo najviše pomazanih Kristovih sljedbenika. Ustvari, od 83 941 osobe, koliko ih je 1933. u cijelom svijetu uzelo simbole na Gospodinovoj večeri, gotovo je 30 posto živjelo u Njemačkoj. Uskoro su ti njemački Svjedoci doživjeli teške ispite besprijekornosti (Otkrivenje 12:17; 14:12). Pored otpuštanja s posla, upadanja u domove i izbacivanja iz škole ubrzo su uslijedila i batinanja, hapšenja i zatvaranja (slika 1). Kao posljedica toga, u godinama koje su prethodile drugom svjetskom ratu od 5 do 10 posto zatvorenih u koncentracionim logorima bili su Jehovini svjedoci.
Zašto su nacisti progonili Svjedoke
No čime su Jehovini svjedoci na sebe navukli gnjev nacističkog režima? Profesor povijesti Ian Kershaw u svojoj knjizi Hitler—1889-1936: Hubris piše da su Svjedoci bili žrtve progonstva zato što su odbijali “apsolutnu poslušnost nacističkoj državi”.
Knjiga Betrayal—German Churches and the Holocaust, koju su objavili profesor povijesti Robert P. Ericksen i profesorica židovskih nauka Susannah Heschel, objašnjava da su Svjedoci
“odbijali sudjelovati u nasilju ili upotrebi vojne sile. (...) Svjedoci su zastupali političku neutralnost, što znači da nisu glasali za Hitlera niti su pozdravljali s ‘Heil Hitler’.” Isti izvor dodaje da je to izazvalo gnjev nacista, pa su Svjedoci bili izloženi napadu jer “nacionalsocijalizam nije tolerirao takvo odbijanje”.Protest svjetskih razmjera i totalni napad
Dana 9. veljače 1934. Joseph F. Rutherford, koji je u to vrijeme predvodio djelo Svjedoka, poslao je preko jednog posebnog glasnika Hitleru pismo u znak protesta protiv nacističke netolerancije (slika 2). Nakon tog Rutherfordovog pisma Jehovini svjedoci iz 50 zemalja, među kojima je bila i Njemačka, 7. listopada 1934. poslali su Hitleru nekih 20 000 protestnih pisama i telegrama.
Nacisti su na njih odgovorili još većim progonstvom. Prvog travnja 1935. djelovanje Svjedoka bilo je zabranjeno u cijeloj zemlji. A 28. kolovoza 1936. Gestapo je započeo totalni napad na njih. No Svjedoci su “i dalje nudili svoje letke te na druge načine nastojali sačuvati vjeru”, zapaža knjiga Betrayal—German Churches and the Holocaust.
Tako je, naprimjer, 12. prosinca 1936. nekih 3 500 Svjedoka Gestapu pred nosom podijelilo desetke tisuća primjeraka tiskane rezolucije koja je govorila o zlostavljanju koje su Svjedoci proživljavali. Kula stražara je u vezi s tom akcijom izvijestila: “Bila je to velika pobjeda i snažan udarac neprijatelju, a vjernim radnicima neopisiva radost” (Rimljanima 9:17).
Progonstvo nije uspjelo!
Nacisti su nastavili progoniti Jehovine svjedoke. Do 1939. šest tisuća Svjedoka bilo je zatvoreno, a tisuće su poslane u koncentracione logore (slika 3). Kakva je bila situacija do kraja drugog svjetskog rata? Umrlo je otprilike 2 000 zatvorenih Svjedoka, od čega je preko 250 bilo ubijeno. Profesori Ericksen i Heschel pišu da su usprkos tome “Jehovini svjedoci uglavnom sačuvali svoju vjeru u teškim okolnostima”. Na koncu, kada je Hitlerov režim pao, više od tisuću Svjedoka izašlo je kao pobjednici iz logora (slika 4) (Djela apostolska 5:38, 39; Rimljanima 8:35-37).
Što je Jehovinom narodu davalo snage da ustraje tijekom progonstva? Adolphe Arnold, koji je preživio koncentracioni logor, objašnjava: “Čak i kad si shrvan, Jehova te vidi, zna što proživljavaš i dat će ti potrebnu snagu da nadvladaš poteškoće te ostaneš vjeran. Njegova ruka nikada nije prekratka.”
Na ovim su se vjernim kršćanima doista ispunile riječi proroka Sofonije! On je rekao: “Jehova Bog tvoj, koji je usred tebe, silni, spašće te; radovaće ti se veoma” (Sofonija 3:17). Neka bi svi današnji obožavatelji pravog Boga oponašali vjeru tih lojalnih Svjedoka koji su sačuvali besprijekornost usprkos nacističkom progonstvu i time obradovali Jehovino srce (Filipljanima 1:12-14).
[Zahvala na stranici 8]
Państwowe Muzeum Oświȩcim-Brzezinka, ljubaznošću USHMM Photo Archives