APOSTOL Pavao nije gajio takve sumnje. U 15. poglavlju svog prvog nadahnutog pisma sukršćanima u drevnom Korintu napisao je: “Jer sam vam među prvim stvarima predao ono što sam i sam primio, da je Krist umro za naše grijehe u skladu s Pismima; i da je bio pokopan i da je uskrsnuo treći dan u skladu s Pismima” (1. Korinćanima 15:3, 4).

Upravo je vjera u uskrsnuće Isusa Krista motivirala njegove učenike da propovijedaju evanđelje diljem grčko-rimskog svijeta — “svem stvorenju koje je pod nebom” (Kološanima 1:23). Zapravo, Isusovo je uskrsnuće temelj kršćanske vjere.

Pa ipak, Isusovo je uskrsnuće od samog početka bilo predmet sumnje i nevjerice. Za Židove općenito bila je hula to što njegovi sljedbenici za tog na stup pribijenog čovjeka tvrde da je Mesija. I većini obrazovanih Grka, koji su vjerovali u besmrtnost duše, sama pomisao na uskrsnuće bila je neprihvatljiva (Djela apostolska 17:32-34).

Posljednjih su godina neki učenjaci koji se izjašnjavaju kao kršćani objavili knjige i članke u kojima odbacuju Isusovo uskrsnuće tvrdeći da je izmišljeno te su u vezi s tim pokrenuli žestoke rasprave. U svojoj potrazi za “povijesnim Isusom” razni učenjaci raspravljaju o tome da je izvještaj Evanđeljâ o praznom grobu i Isusovim pojavljivanjima nakon uskrsnuća čista izmišljotina, nastala dosta vremena nakon njegove smrti kako bi potvrdila njegovu navodnu nebesku moć.

Uzmi za primjer gledište njemačkog učenjaka Gerda Lüdemanna, profesora Novog zavjeta i autora knjige Što se stvarno dogodilo s Isusom — povijesni pristup uskrsnuću. On obrazlaže da je Isusovo uskrsnuće “isprazno vjerovanje” koje svatko tko ima “znanstveni pogled na svijet” mora odbaciti.

 Profesor Lüdemann smatra da je uskrsnuli Isus Krist koji se pojavio apostolu Petru ustvari bio priviđenje nastalo uslijed Petrove velike tuge i osjećaja krivnje što ga je zanijekao. Prema Lüdemannu Isusovo je pojavljivanje jednom prilikom pred više od 500 vjernika bilo “masovna ekstaza” (1. Korinćanima 15:5, 6). Ukratko, mnogi učenjaci biblijske izvještaje o uskrsnulom Isusu svode na niz subjektivnih doživljaja koji su kod učenika pobudili osjećaj duhovnog samopouzdanja i misionarske revnosti.

Dakako, mnogi se ne žele zamarati intelektualnim polemikama. Pa ipak, pitanje Isusovog uskrsnuća trebalo bi zanimati svakoga od nas. Zašto? Zato što ako on nije uskrsnuo, kršćanstvo stoji na lažnim temeljima. S druge strane, ako je Isusovo uskrsnuće doista povijesna činjenica, kršćanstvo se temelji na istini. U tom slučaju opravdane su ne samo Kristove tvrdnje već i njegova obećanja. Osim toga, ako je uskrsnuće stvarnost, onda smrt nije veliki pobjednik, već neprijatelj koji se može uništiti (1. Korinćanima 15:55).