Da, jesu, s Božjeg su gledišta svi oblici idolopoklonstva nezakoniti. Oni koji žele steći njegovu naklonost ne smiju vršiti idolopoklonstvo (1. Korinćanima 5:11; Otkrivenje 21:8).

Međutim, apostol Petar je, čini se, govorio o idolopoklonstvu iz druge perspektive. U prvom redu, u mnogim narodima drevnog svijeta idolopoklonstvo je bilo uvriježeno i nije bilo ograničeno zakonskim propisima vlasti. Drugim riječima, nije bilo zabranjeno zakonom zemlje. Neki oblici idolopoklonstva čak su bili sastavni dio nacionalne ili vladalačke politike. U tom su smislu neki prije nego što su postali kršćani vršili ‘idolopoklonstva bez zakonskih ograničenja’ (New World Translation, izdanje iz 1950). Naprimjer, zanimljivo je zapaziti da je babilonski kralj Nabuhodonozor postavio zlatni idolski lik, no Jehovini sluge Sidrah, Mizah i Abdenago nisu se htjeli pokloniti pred tim likom (Danijel 3:1-12).

S druge strane, mnogi su idolopoklonički obredi uključivali postupke koji su se strahovito kosili sa svim prirodnim zakonima ili osjećajem za moral koji proizlaze iz čovjeku urođene savjesti (Rimljanima 2:14, 15). Apostol Pavao pisao je o nečasnim postupcima koji su bili ‘protivni prirodi’ i ‘sramni’, a često su bili dio vjerskih obreda (Rimljanima 1:26, 27). Muškarci i žene koji su sudjelovali u nezakonitom idolopoklonstvu kršili su zakonska ograničenja koja im nameće njihova ljudska priroda. Dakako, bilo je posve razumljivo da su oni koji su postali kršćani prekinuli s takvim pokvarenim postupcima.

Uza sve to što smo naveli, Jehova Bog osuđivao je takva idolopoklonstva koja su bila uvriježena među ne-Židovima. Zbog toga su bila nezakonita * (Kološanima 3:5-7).