IAKO religije u pravilu razjedinjuju čovječanstvo, obožavanje jedinog pravog Boga ima snagu ujedinjavati ljude. Kad je Izrael bio Božji izabrani narod, mnoge je iskrene ne-Židove privuklo pravo obožavanje. Naprimjer, Ruta je odbacila bogove svog moapskog naroda te je rekla Noemi: “Tvoj je narod moj narod, i tvoj je Bog moj Bog” (Ruta 1:16). Do prvog stoljeća n. e. mnogi su ne-Židovi postali obožavatelji pravog Boga (Djela apostolska 13:48; 17:4). Kasnije, kad su Isusovi apostoli počeli putovati i prenositi dobru vijest po svijetu, i druge su se iskrene osobe priključile obožavanju pravog Boga. ‘Od svojih ste se idola obratili Bogu da robujete živom i pravom Bogu’, napisao je apostol Pavao (1. Solunjanima 1:9). Ima li obožavanje pravog Boga i danas isto takvu snagu koja ujedinjuje?

Skeptici tvrde da je pogrešno govoriti o “pravoj religiji” ili o “pravom Bogu”, možda zato što ne znaju na temelju čega bi to čovjek mogao spoznati istinu. Međutim, tražitelji istine iz raznih dijelova svijeta uvidjeli su da se način obožavanja Boga ne smije odrediti na osnovi osobnih sklonosti. Jedino je Stvoritelj svega — Jehova Bog — dostojan našeg obožavanja (Otkrivenje 4:11). On je pravi Bog i ima pravo odrediti kako ga se treba obožavati.

Kako bi nas obavijestio o svojim zahtjevima, Jehova nam se obratio putem svoje Riječi, Biblije. Danas je gotovo svakome na Zemlji dostupna cijela Biblija ili neki njen dio. Osim toga, Božji Sin je rekao: “Ako ostanete u mojoj riječi (...) upoznat ćete istinu” (Ivan 8:31, 32). Dakle, istina se može upoznati. Milijuni iskrenih ljudi iz mnogih religija tu su istinu hrabro prigrlili i sad su ujedinjeni u pravoj religiji (Matej 28:19, 20; Otkrivenje 7:9, 10).

Jedno značajno proročanstvo u biblijskoj knjizi Sofonije govori o ujedinjavanju ljudi koji potječu iz različitih sredina. U tom proročanstvu Jehova Bog kaže: “Tada ću promijeniti jezik narodima u čist jezik, da bi svi prizivali ime Jehovino i služili mu složnim ramenima” (Sofonija 3:9, NS). Kakve li prekrasne slike ljudi koji ujedinjeno služe Bogu nakon što su se promijenili!

Kad se to trebalo dogoditi? Sofonija 3:8 kaže: “Čekajte me, govori Jehova, do dana kad ću se podignuti na plijen; jer je sud moj da saberem narode i pokupim kraljevstva, da izlijem na njih gnjev svoj, svu žestinu jarosti svoje, jer će oganj revnosti moje proždrijeti svu zemlju.” Da, dok Jehova skuplja narode, ali prije nego izlije svoj gnjev na njih, on mijenja jezik krotkim osobama u čist jezik. To se događa sada, budući da je već u toku skupljanje naroda za Harmagedon, rat velikog dana Boga Svemogućega (Otkrivenje 16:14, 16).

Kako bi ujedinio svoj narod, Jehova mu daje čist jezik. Taj čist jezik uključuje ispravno razumijevanje istine iz Biblije o Bogu i njegovim naumima. Govoriti čist jezik znači vjerovati u istinu, poučavati druge o njoj te živjeti u skladu s Božjim zakonima i načelima. Znači i kloniti se politike koja stvara razdore među ljudima i iskorijeniti iz srca sebične stavove poput rasizma i razjedinjavajućeg nacionalizma, koji obilježavaju ovaj svijet  (Ivan 17:14; Djela apostolska 10:34, 35). Sve osobe iskrena srca koje ljube istinu mogu naučiti taj jezik. Razmotri kako pet osoba spomenutih u prethodnom članku — nekad tako dalekih po pitanju vjerskih uvjerenja — sada ujedinjeno obožava jedinog pravog Boga, Jehovu.

Kad je Fidelia, pobožna rimokatolkinja, kupila svojoj kćeri Bibliju za školu, zamolila je svog svećenika da joj iz Biblije objasni što se dogodilo s njeno petero umrle djece. “Kako sam se razočarala!” kaže ona. Kad su je posjetili Jehovini svjedoci, i njima je postavila slično pitanje. Nakon što je iz svoje Biblije pročitala što je istina o stanju mrtvih, shvatila je da ju je crkva prevarila. Saznala je da mrtvi nisu svjesni ničega i da stoga ne pate ni u limbu niti bilo gdje drugdje (Psalam 146:4; Propovjednik 9:5). Fidelia se riješila svih religioznih slika i kipova, napustila je crkvu i započela proučavati Bibliju (1. Ivanova 5:21). Zadnjih deset godina ona nalazi zadovoljstvo u poučavanju drugih o istini iz Biblije.

Tara se iz Katmandua preselila u zemlju s malo hinduističkih hramova. Zbog toga je posjetila jednu metodističku crkvu u nadi da će zadovoljiti svoje duhovne potrebe. Ali nije našla odgovor na svoje pitanje u vezi s ljudskim patnjama. Zatim su Jehovini svjedoci stupili s njom u kontakt i ponudili joj da s njima proučava Bibliju. Tara kaže: “Shvatila sam da Bog ljubavi ne može biti kriv za patnju u svijetu. (...) Oduševila sam se izgledom života u novom svijetu mira i sloge” (Otkrivenje 21:3, 4). Tara se riješila hinduističkih kipova i slika, prestala je držati vjerske običaje iz svoje domovine te je sada istinski sretna što kao Jehovin svjedok pomaže drugima da zadovolje svoje duhovne potrebe.

Kad su Jehovini svjedoci prvi put posjetili Panyu u Bangkoku, on se kao budist bavio gatanjem, pa je razumljivo da su ga oduševila biblijska proročanstva. Panya priča: “Kad sam saznao zašto je današnja situacija u svijetu drugačija od onoga što je Bog prvobitno naumio te kako će Bog ispraviti štetu nastalu zbog onih koji odbacuju njega i njegov suverenitet, kao da je koprena spala s mojih očiju. Svaki detalj u vezi s biblijskom porukom skladno se uklapao. Zavolio sam Jehovu kao osobu, što mi je dalo poticaj da radim ono što sam znao da je ispravno. Dobio sam žarku želju da pomognem drugima uvidjeti razliku između ljudske i Božje mudrosti. Prava je mudrost zaista promijenila moj život.”

A Virgil je s vremenom počeo gajiti ozbiljne sumnje u vezi sa svojim religioznim uvjerenjima. Umjesto da se moli Bogu da pomogne crncima i za organizaciju koju je smatrao rasističkom, jer je, po svemu sudeći, poticala mržnju prema bijelcima, on se molio Bogu da upozna istinu, što god i gdje god bila. “Kad sam se probudio sljedećeg jutra, nakon što sam se prethodne večeri usrdno molio Bogu”, prisjeća se Virgil, “u kući sam pronašao časopis Kula stražara. (...) Mora da ga je netko ubacio ispod vrata.” Ubrzo je počeo intenzivno proučavati Bibliju s Jehovinim svjedocima. On nastavlja: “Prvi put u životu osjetio sam zadovoljstvo. (...) U meni se pojavio tračak nade.” Nedugo nakon toga Virgil se pridružio onima koji ljudima pružaju jedinu pravu nadu, utemeljenu na Božjoj Riječi, Bibliji.

 Charu iz Latinske Amerike zadivila je Svjedokinja Gladys koja joj je, vidjevši da ima poteškoća sa svojom malom djecom, priskočila u pomoć tako što ju je vozila do tržnice. S vremenom je Charo prihvatila Gladysinu ponudu da besplatno proučava Bibliju. Kad je Charo iz svoje Biblije saznala da ne idu svi dobri ljudi na nebo, nego da će Jehova blagosloviti i ljude na Zemlji, i to vječnim životom, bila je presretna (Psalam 37:11, 29). Charo i sama već 15 godina prenosi ovu nadu drugim ljudima.

Zamisli čitavu Zemlju nastanjenu iskrenim ljudima koji su ujedinjeni u obožavanju Jehove, jedinog pravog Boga! To nije samo mašta. To je nešto što je Jehova obećao. Bog je preko svog proroka Sofonije objavio: “Ostaviću u tebi narod nevoljan i siromašan, i on će se uzdati u ime Jehovino. (...) Neće činiti bezakonja niti će govoriti laži, niti će se naći u ustima njihovim jezik prijevaran (...) i neće biti nikoga da ih plaši” (Sofonija 3:12, 13). Ako te privlači ovo obećanje, primi k srcu biblijsku opomenu: “Tražite Jehovu svi koji ste krotki u zemlji, koji činite što je naredio; tražite pravdu, tražite krotkost, eda biste se sakrili na dan gnjeva Jehovina” (Sofonija 2:3).