1, 2. (a) Tko je u prošlosti imao koristi od Jehovine dugotrpljivosti? (b) Što znači izraz “dugotrpljivost”?

LJUDI u Noino vrijeme, Izraelci koji su prelazili pustinju s Mojsijem, Židovi koji su bili na životu dok se Isus nalazio na Zemlji — svi su oni živjeli u različitim okolnostima. Međutim, svi su imali koristi od iste Jehovine dobre osobine — dugotrpljivosti. Za neke je ona čak značila život. Jehovina dugotrpljivost može i nama značiti život.

² Što je dugotrpljivost? Kada je Jehova pokazuje i zašto? “Dugotrpljivost” se definira kao “strpljivo podnošenje nepravde ili provokacije, povezano s tim da se ne gubi nadu u obnovu narušenog odnosa”. Prema tome, ta osobina ima svoju svrhu. Naročito je usredotočena na dobrobit onoga tko je izazvao neugodnu situaciju. Međutim, biti dugotrpljiv ne znači prelaziti preko prijestupa. Kad se svrha dugotrpljivosti ispuni ili kad više nema smisla podnositi situaciju, dugotrpljivost prestaje.

3. U koju svrhu Jehova pokazuje dugotrpljivost, i do koje granice?

³ Iako ljudi mogu biti dugotrpljivi, Jehova pruža najbolji primjer u pokazivanju te osobine. U godinama nakon što je grijeh narušio odnos između Jehove i njegovih ljudskih stvorenja, naš je Stvoritelj pokazao strpljivu ustrajnost i osigurao sredstvo putem kojeg oni koji se pokaju mogu obnoviti svoj odnos s njim (2. Petrova 3:9; 1. Ivanova 4:10). No kad njegova dugotrpljivost ispuni svoju svrhu, Bog će stupiti u akciju protiv hotimičnih prijestupnika, privodeći kraju sadašnji zao sustav (2. Petrova 3:7).

4. (a) Kako je u Hebrejskim pismima izražen pojam dugotrpljivosti? (Vidi i fusnotu.) (b) Kako prorok Nahum opisuje Jehovu, i što to otkriva o Jehovinoj dugotrpljivosti?

⁴ U Hebrejskim pismima pojam dugotrpljivosti izražen je pomoću dvije hebrejske riječi koje doslovno znače “duljina nosnica”, a u prijevodu Novi svijet prevodi ih se izrazom “spor na gnjev”. * Govoreći o Božjoj dugotrpljivosti, prorok Nahum je rekao: “Jehova je spor na gnjev i velike je moći; ali Jehova nikako ne pravda krivca” (Nahum 1:3). Dakle, Jehovina dugotrpljivost nije znak slabosti i ima svoju granicu. Činjenica da je svemogući Bog istovremeno spor na gnjev i velik u moći pokazuje da je njegova dugotrpljivost rezultat ciljanog samosvladavanja. On ima moć kazniti, ali namjerno se suzdržava kako to ne bi odmah učinio, dajući tako prijestupniku priliku da se promijeni (Ezehijel 18:31, 32). Prema tome, Jehovina dugotrpljivost izraz je njegove ljubavi i dokaz mudrog korištenja moći.

5. U kom je smislu Jehovina dugotrpljivost usklađena s njegovom pravdom?

⁵ Isto tako, Jehovina dugotrpljivost u skladu je s njegovom pravdom i pravednošću.  On se otkrio Mojsiju kao “Bog milostiv, žalostiv, spor na gnjev [“dugotrpeć”, Škarić] i obilan milosrđem i istinom” (2. Mojsijeva 34:6). Godinama kasnije Mojsije je odao hvalu Jehovi pjevajući: “Svi [su] putovi njegovi pravda; Bog je vjeran, bez nepravde; pravedan je i istinit” (5. Mojsijeva 32:4). Da, Jehovino milosrđe, dugotrpljivost, njegova pravda i istinitost skladno se nadopunjuju.

6. Koji je izvanredan dokaz dugotrpljivosti prema potomcima Adama i Eve pružio Jehova?

⁶ Adam i Eva su pobunom u Edenu zauvijek uništili svoj dragocjeni odnos s Jehovom, svojim Stvoriteljem punim ljubavi (1. Mojsijeva 3:8-13, 23, 24). To je otuđenje utjecalo na njihove potomke, koji su naslijedili grijeh, nesavršenost i smrt (Rimljanima 5:17-19). Iako je prvi ljudski par hotimično sagriješio, Jehova mu je dozvolio da ima djecu. Kasnije je s ljubavlju pružio sredstvo putem kojeg se potomci Adama i Eve mogu pomiriti s njim (Ivan 3:16, 36). Apostol Pavao je objasnio: “Bog nam preporučuje svoju ljubav time što je, dok smo još bili grešnici, Krist umro za nas. Dakle, tim više ćemo, budući da smo sada njegovom krvlju proglašeni pravednima, biti preko njega spašeni od srdžbe. Jer ako smo, kad smo bili neprijatelji, postali pomireni s Bogom smrću njegovog Sina, tim više ćemo, sada kad smo pomireni, biti spašeni njegovim životom” (Rimljanima 5:8-10).

7. Kako je Jehova pokazao dugotrpljivost prije potopa, i zašto je uništenje pretpotopnog naraštaja bilo opravdano?

⁷ Jehovina dugotrpljivost bila je vidljiva u Noinim danima. Više od sto godina prije potopa “pogleda Bog na zemlju, a ona bješe pokvarena; jer svako tijelo pokvari put svoj na zemlji” (1. Mojsijeva 6:12). Pa ipak, Jehova je jedno određeno vrijeme pokazivao dugotrpljivost prema ljudima. Rekao je: “Neće se duh moj dovijeka preti s ljudima, jer su tijelo; neka im još sto i dvadeset godina” (1. Mojsijeva 6:3). U tih 120 godina vjerni je Noa imao vremena osnovati obitelj i — kad je saznao za Božju odluku — sagraditi arku te upozoriti svoje suvremenike na predstojeći potop. Apostol Petar je napisao: “Božja [je] strpljivost [svojstvo povezano s dugotrpljivosti] čekala u Noinim danima, dok se  gradila arka, u kojoj je svega nekoliko ljudi, to jest osam duša, bilo sigurno proneseno kroz vodu” (1. Petrova 3:20). Istina, osobe izvan Noine uže obitelji ‘nisu obratile pažnju’ na ono što je on propovijedao (Matej 24:38, 39). No time što je Noa sagradio arku i vjerojatno nekoliko desetljeća služio kao ‘propovjednik pravednosti’, Jehova je njegovim suvremenicima pružio dovoljno prilika da se pokaju zbog svojih nasilnih postupaka i počnu mu služiti (2. Petrova 2:5; Hebrejima 11:7). S vremenom je taj zao naraštaj uništen, što je bilo sasvim opravdano.

8. Kako je Jehova pokazao dugotrpljivost prema izraelskom narodu?

⁸ Jehovina dugotrpljivost prema Izraelu trajala je mnogo više od 120 godina. U periodu od preko 1 500 godina njihove povijesti kao Božjeg odabranog naroda bilo je relativno malo trenutaka kad Izraelci nisu do krajnjih granica iskušavali Božju dugotrpljivost. Samo nekoliko tjedana nakon što su čudom bili izbavljeni iz Egipta, počeli su obožavati idole, pokazujući potpuno nepoštovanje prema svom Spasitelju (2. Mojsijeva 32:4; Psalam 106:21). Za vrijeme narednih desetljeća Izraelci su se žalili na hranu koju im je Jehova na čudesan način davao u pustinji, mrmljali su protiv Mojsija i Arona, govorili protiv Jehove i činili blud s poganima, pa čak i sudjelovali u obožavanju Baala (4. Mojsijeva 11:4-6; 14:2-4; 21:5; 25:1-3; 1. Korinćanima 10:6-11). Jehova je s pravom mogao uništiti svoj narod, no umjesto toga pokazao je dugotrpljivost (4. Mojsijeva 14:11-21).

9. Kako je Jehova u razdoblju sudaca i vladanja kraljeva dokazao da je Bog koji pokazuje dugotrpljivost?

⁹ U razdoblju sudaca Izraelci su uvijek iznova vršili idolopoklonstvo. Kad bi do toga došlo, Jehova ih je prepuštao njihovim neprijateljima. No kad bi se pokajali i prizvali ga u pomoć, pokazao bi dugotrpljivost i podigao suce da ih spase (Suci 2:17, 18). U dugačkom razdoblju vladanja kraljeva samo je nekolicina njih pokazala isključivu odanost Jehovi. A čak i za vladanja vjernih kraljeva narod je često miješao pravo obožavanje s krivim. Kad je Jehova podigao proroke da upozore na nevjernost, narod je obično više volio slušati iskvarene svećenike i lažne proroke (Jeremija 5:31; 25:4-7). I ne samo to, Izraelci su progonili Jehovine vjerne proroke i čak ubili neke od njih (2. Dnevnika 24:20, 21; Djela apostolska 7:51, 52). Unatoč tome, Jehova je nastavio pokazivati dugotrpljivost (2. Dnevnika 36:15).

10. Kada je Jehovina dugotrpljivost dosegla krajnju granicu?

¹⁰ Međutim, povijest pokazuje da Božja dugotrpljivost ima svoju granicu. Godine 740. pr. n. e. dozvolio je Asircima da poraze desetplemensko kraljevstvo Izrael, a njegove stanovnike odvedu u izgnanstvo (2. Kraljevima 17:5, 6).  Na kraju sljedećeg stoljeća dopustio je Babiloncima da napadnu dvoplemensko kraljevstvo Judu te unište Jeruzalem i njegov hram (2. Dnevnika 36:16-19).

11. Kako je Jehova pokazao dugotrpljivost čak prilikom izvršavanja presude?

¹¹ No čak i kada je izvršavao osude nad Izraelom i Judom, Jehova nije zaboravio na dugotrpljivost. Preko svog proroka Jeremije prorekao je povratak svog izabranog naroda. Rekao je: “Kad se navrši u Babilonu sedamdeset godina, pohodiću vas, i izvršiću vam dobru riječ svoju da ću vas vratiti na ovo mjesto. I daću vam se da me nađete, (...) i vratiću roblje vaše, i sabraću vas iz svih naroda i iz svih mjesta u koja sam vas razagnao” (Jeremija 29:10, 14).

12. U kom se smislu povratak ostatka vjernih Židova u Judu odvijao pod Božjim vodstvom, a bio je povezan s dolaskom Mesije?

¹² Ostatak vjernih osoba među izgnanim Židovima doista se vratio u Judu i u obnovljenom hramu u Jeruzalemu ponovno uspostavio obožavanje Jehove. U skladu s ispunjenjem Jehovinih nauma taj je ostatak bio kao “rosa od Jehove”, koja donosi osvježenje i blagostanje. On je ujedno bio hrabar i snažan poput ‘lava među šumskim zvijerima’ (Mihej 5:7, 8). Moguće je da se taj izraz ispunio u periodu Makabejaca kad su Židovi, predvođeni obitelji Makabejaca, protjerali svoje neprijatelje iz Obećane zemlje i ponovno posvetili oskvrnjeni hram. Tako su zemlja i hram bili sačuvani kako bi jedan drugi ostatak vjernih osoba mogao dočekati Božjeg Sina kad se tamo pojavi kao Mesija (Danijel 9:25; Luka 1:13-17, 67-79; 3:15, 21, 22).

13. Na koji je način Jehova pokazivao dugotrpljivost prema Židovima čak i nakon što su ubili njegovog Sina?

¹³ Čak i nakon što su Židovi ubili njegovog Sina, Jehova je tokom tri i po godine prema njima nastavio pokazivati dugotrpljivost, dajući im jedinstvenu priliku da se odazovu na poziv da postanu dio Abrahamovog duhovnog sjemena (Danijel 9:27). * Prije i nakon 36. n. e. neki su Židovi prihvatili taj poziv i tako se, kako je Pavao kasnije rekao, “pojavio ostatak prema izboru izvršenom na temelju nezaslužene dobrohotnosti” (Rimljanima 11:5).

14. (a) Na koga je 36. n. e. proširena prednost da postane dio Abrahamovog duhovnog sjemena? (b) Kako je Pavao izrazio svoje osjećaje o načinu na koji Jehova izabire članove duhovnog Izraela?

¹⁴ Godine 36. n. e. prednost da postanu dio Abrahamovog duhovnog sjemena prvi put je proširena na osobe koje nisu ni Židovi ni prozeliti. Jehova je nezasluženu dobrohotnost i dugotrpljivost iskazao i svima drugima koji su se odazvali (Galaćanima 3:26-29; Efežanima 2:4-7). Izražavajući duboku zahvalnost na mudrosti i svrsi koje stoje iza Jehovine milosrdne dugotrpljivosti, putem koje on sakuplja osobe pozvane da popune  ukupni broj duhovnog Izraela, Pavao je izjavio: “O dubino Božjeg bogatstva i mudrosti i spoznaje! Kako su neistraživi njegovi sudovi i nedokučivi njegovi putevi!” (Rimljanima 11:25, 26, 33; Galaćanima 6:15, 16).

15. Koji je glavni razlog Božje dugotrpljivosti, i koje je pitanje zahtijevalo da prođe neko vrijeme kako bi se na njega odgovorilo?

¹⁵ Zašto Jehova pokazuje dugotrpljivost? Prvenstveno zato da bi veličao svoje sveto ime i opravdao svoju suverenost (1. Samuelova 12:20-22). Moralno pitanje koje je Sotona potaknuo, a odnosi se na način na koji Jehova primjenjuje svoju suverenost, zahtijevalo je da prođe neko vrijeme kako bi se na njega pred svim stvorenjem odgovorilo na zadovoljavajuć način (Job 1:9-11; 42:2, 5, 6). Zato je Jehova rekao faraonu kad su Egipćani ugnjetavali njegov narod: “Ostavih [te] da pokažem na tebi silu svoju, i da se pripovijeda ime moje po svoj zemlji” (2. Mojsijeva 9:16).

16. (a) Kako je Jehova zahvaljujući svojoj dugotrpljivosti sakupio narod za svoje ime? (b) Putem čega će Jehovino ime biti posvećeno, a njegova suverenost opravdana?

¹⁶ Apostol Pavao naveo je Jehovine riječi upućene faraonu kad je objašnjavao kakvu ulogu Božja dugotrpljivost igra u tome da se proslavi Njegovo sveto ime. Tada je Pavao napisao: “A ako je Bog, iako je htio pokazati srdžbu i obznaniti svoju moć, s puno dugotrpljivosti podnosio posude srdžbe koje su učinjene prikladnima za uništenje, da bi obznanio bogatstvo svoje slave na posudama milosrđa, koje je unaprijed pripremio za slavu, naime na nama, koje je pozvao ne samo između Židova nego i između nacija, što onda? Kao što kaže i u Ozeju: ‘One koji nisu moj narod zvat ću “mojim narodom”’” (Rimljanima 9:17, 22-25). Zahvaljujući svojoj dugotrpljivosti Jehova je iz nacija uzeo “narod za svoje ime” (Djela apostolska 15:14). Pod svojim Poglavarem, Isusom Kristom, ti ‘sveti’ su nasljednici Kraljevstva putem kojeg će Jehova posvetiti svoje veliko ime i opravdati svoju suverenost (Danijel 2:44; 7:13, 14, 27; Otkrivenje 4:9-11; 5:9, 10).

17, 18. (a) Kojim bismo postupkom mogli nesvjesno kritizirati Jehovu zbog njegove dugotrpljivosti? (b) Kako bismo trebali gledati na Jehovinu dugotrpljivost?

¹⁷ Otkako su ljudi na početku upali u grijeh, što je uzrokovalo veliku nevolju, pa sve do danas, Jehova dokazuje da je Bog koji pokazuje dugotrpljivost. Zbog njegove dugotrpljivosti prije potopa ostalo je vremena da se uputi pravovremeno upozorenje i sagradi arka u kojoj će se ljudi moći spasiti. No njegova je strpljivost dosegla krajnju granicu i potop je došao. Slično tome, Jehova danas pokazuje veliku dugotrpljivost, koja traje duže nego što su neki možda očekivali. Međutim, to nije razlog da odustanemo. Ako bismo tako postupili, bilo bi to isto kao da kritiziramo Boga zbog njegove dugotrpljivosti. Pavao je upitao: “Prezireš [li] bogatstvo njegove dobrohotnosti i uzdržljivosti i dugotrpljivosti, jer ne znaš da te Božja dobrostivost nastoji dovesti do pokajanja?” (Rimljanima 2:4).

¹⁸ Nitko od nas ne zna u kolikoj nam je mjeri potrebna Božja dugotrpljivost kako bismo bili sigurni da imamo njegovo priznanje i da ćemo biti spašeni. Pavao nam savjetuje da ‘radimo na svom spasenju sa strahom i drhtanjem’ (Filipljanima 2:12). Apostol Petar je napisao sukršćanima: “Jehova nije spor s obzirom na svoje obećanje, što neki smatraju sporošću, nego je strpljiv s vama jer ne želi da itko bude uništen, nego da svi dođu do pokajanja” (2. Petrova 3:9).

19. Na koji način možemo izvući korist iz Jehovine dugotrpljivosti?

¹⁹ Stoga nemojmo biti nestrpljivi kad je u pitanju Jehovin način rješavanja stvari. Baš naprotiv, slijedimo još jedan Petrov savjet i ‘strpljivost našeg Gospodina smatrajmo spasenjem’. Čijim spasenjem? Našim, a u širem smislu i spasenjem mnogih drugih koji tek trebaju čuti ‘dobru vijest o kraljevstvu’ (2. Petrova 3:15; Matej 24:14). To će nam pomoći da cijenimo činjenicu da Jehova toliko velikodušno pokazuje dugotrpljivost i potaknut će nas da i mi budemo dugotrpljivi u svom ophođenju s drugima.