IAKO se često čini da do srčanih udara dolazi bez upozorenja, medicinski stručnjaci kažu da je to rijetkost. Ustvari, poznato je da se upozoravajući znakovi i popratne pojave kao što su zadihanost, prekomjerna težina i bolovi u grudima često zanemaruju. Zbog toga mnogi, ako uslijed srčanog udara i ne umru, ostaju teški invalidi do kraja svog života.

Danas se medicinski autoriteti slažu da prevencija srčanog udara zahtijeva da čovjek stalno pazi na ishranu i način života te da redovito obavlja liječničke preglede. * Takve mjere, skupa s istinskom spremnošću da se učine potrebne promjene, znatno će pomoći osobi da bude pošteđena tragičnih posljedica srčanog udara.

Međutim, postoji još jedno srce koje zaslužuje čak i veću pažnju. “Svrh svega što se čuva čuvaj srce svoje”, upozorava Biblija, “jer iz njega izlazi život” (Priče Salamunove 4:23). Dakako, taj se redak prvenstveno odnosi na simbolično srce. Oprez je svakako potreban da bismo zaštitili svoje doslovno srce, ali je još važnije da smo na oprezu ako svoje simbolično srce želimo zaštititi od bolesti koje mogu voditi u duhovnu smrt.

Kao i kod doslovne srčane bolesti, jedan od najsigurnijih načina da spriječimo srčani udar u duhovnom smislu jest da se informiramo o njegovim uzrocima i onda poduzmemo odgovarajuće korake u vezi s tim. Razmotrimo stoga neke od osnovnih činilaca koji uzrokuju bolesti srca — doslovnog i simboličnog.

Ishrana. Općenito se smatra da hrana koja je ukusna, a siromašna hranjivim tvarima, zdravlju doprinosi malo ili čak ništa. Slično tome, bezvrijedna mentalna hrana lako je dostupna i primamljiva za tijelo, ali je štetna za duhovno zdravlje. U medijima se lukavo plasira mnoštvo sadržaja koji promiču nedozvoljeni seks, drogu, nasilje i okultizam. Hraniti um takvom hranom pogubno je za simbolično srce. Božja Riječ upozorava: “Sve što je u svijetu — želja tijela i želja očiju i upadljivo isticanje svojih životnih sredstava — ne potječe od Oca, nego potječe od svijeta. Osim toga, svijet prolazi i njegova želja, no onaj tko vrši Božju volju ostaje zauvijek” (1. Ivanova 2:16, 17).

Zdrava hrana kao što je voće i svježe povrće nije baš ukusna ovisniku o nekvalitetnoj hrani. Slično tome, zdrava i kvalitetna duhovna hrana vjerojatno ne godi onome tko je stekao naviku hraniti svoj um i srce svjetovnom “hranom”. Neko vrijeme on može živjeti od ‘mlijeka’ Božje Riječi (Hebrejima 5:13). No dugoročno on ne stječe duhovnu zrelost potrebnu za preuzimanje osnovnih duhovnih odgovornosti u kršćanskoj skupštini i službi propovijedanja (Matej 24:14; 28:19; Hebrejima 10:24, 25). Neki su u takvoj situaciji izgubili duhovnu snagu do te mjere da su postali neaktivni kao Svjedoci!

Druga opasnost je varljivost vanjskog izgleda. Mehaničko izvršavanje kršćanskih dužnosti može prikriti napredovanje bolesti simboličnog srca, oslabljenog uslijed tajnog prepuštanja materijalističkom razmišljanju ili zabavi koju obilježava nemoral, nasilje ili okultne stvari. Iako se može činiti da takva loša duhovna ishrana ne utječe znatno na nečiju duhovnost, ona ipak može oslabiti simbolično srce, baš kao što loša ishrana može prouzročiti zakrečenje arterija i oštećenje doslovnog srca. Isus nas je upozorio da ne dozvolimo neispravnim željama da uđu u naše srce. Rekao je: “Ja vam kažem da je svatko tko stalno gleda neku ženu tako da osjeća strast prema njoj već počinio s njom preljub u svom srcu” (Matej 5:28). Da, loša duhovna ishrana može dovesti do duhovnog srčanog udara. No ima još toga što trebamo uzeti u obzir.

 Vježba. Dobro se zna da sjedilački način života može doprinijeti doslovnom srčanom udaru. Slično tome, ako u duhovnom pogledu vodimo sjedilački način života, i to može imati ozbiljne posljedice. Naprimjer, pojedinac može ići u službu propovijedanja, ali je može svesti na tu mjeru da ne remeti njegov lagodan život, ulažući mali napor — ili uopće ne ulažući napor — da postane “radnik koji se nema čega stidjeti, koji se ispravno služi riječju istine” (2. Timoteju 2:15). Ili može dolaziti na neke kršćanske sastanke, ali uz vrlo malo prethodne pripreme i sudjelovanja na njima. Možda nema duhovne ciljeve ni apetit i oduševljenje za duhovne stvari. A ako u duhovnom pogledu ne vježba, to će s vremenom oslabiti, čak umrtviti, vjeru koju je nekad imao (Jakov 2:26). Apostol Pavao ukazao je na tu opasnost u pismu upućenom hebrejskim kršćanima, od kojih su neki u duhovnom pogledu očito upali u takav sjedilački način života. Zapazi kako je on upozorio na moguće loše posljedice takvog načina života na njihovu duhovnost. “Pazite, braćo, da se u kome od vas ne razvije zlo srce koje nema vjere, tako što bi zastranio od živog Boga; nego pobuđujte jedni druge svaki dan, dokle god se to može zvati ‘Danas’, da ne bi tko od vas otvrdnuo zbog prijevarne moći grijeha” (Hebrejima 3:12, 13).

Stres. Još jedan čest uzrok doslovnog srčanog udara prekomjerni je stres. Slično tome, stres, ili ‘tjeskobne životne brige’, mogu se lako pokazati kobnima za simbolično srce, uzrokujući čak da “oboljeli” u potpunosti prestane služiti Bogu. Isus je u vezi s tim dao odgovarajuće upozorenje: “Pazite na sebe da vaša srca nikad ne otežaju prekomjernim jelom i opijanjem i tjeskobnim životnim brigama, i da vas taj dan ne zatekne iznenada kao zamka” (Luka 21:34, 35). Stres može štetno djelovati na naše simbolično srce i ako duže vremena nosimo teret tajnog grijeha. Kralj David je na vlastitoj koži osjetio bol povezanu s takvim štetnim stresom, što je vidljivo u ovim njegovim riječima: “Nema mira u kostima mojim od grijeha mojega. Jer bezakonja moja izađoše vrh  glave moje, kao teško breme otežaše mi” (Psalam 38:3, 4).

Samouvjerenost. Mnogi koji su doživjeli srčani udar bili su neposredno prije njega vrlo sigurni u svoje zdravlje. Nisu marili za redovite kontrole i liječničke preglede i čak su ih ismijavali kao nešto potpuno nepotrebno. Slično tome, neki smatraju da im se ništa ne može dogoditi budući da su već dugo kršćani. Možda zanemaruju duhovne kontrole ili samoispitivanja — dok se ne dogodi katastrofa. Od presudne je važnosti imati na umu dobar savjet apostola Pavla koji odvraća od samouvjerenosti: “Tko misli da stoji, neka pazi da ne padne.” Mudro je da priznamo svoju urođenu nesavršenost i da se redovito duhovno preispitujemo (1. Korinćanima 10:12; Priče Salamunove 28:14).

Biblija s dobrim razlogom poklanja veliku pažnju stanju simboličnog srca. U Jeremiji 17:9, 10 čitamo: “Srce je prijevarno više svega i opako; tko će ga poznati? Ja Jehova ispitujem srca i iskušavam bubrege, da bih dao svakome prema putovima njegovim i po plodu djela njegovih.” No osim što ispituje naše srce, Jehova nam s puno ljubavi pruža ono što nam treba za neophodno samoispitivanje.

Preko ‘vjernog i razboritog roba’ dobivamo pravovremene podsjetnike (Matej 24:45). Naprimjer, jedan od glavnih načina na koje nas naše simbolično srce može prevariti jest da nas navede na svjetovne fantazije — nerealne zamisli, sanjarenje, življenje u oblacima. Takve stvari mogu postati vrlo štetne, pogotovo ako pobuđuju nečiste misli. Stoga ih moramo potpuno odbaciti. Ako mrzimo bezakonje poput Isusa, čuvat ćemo svoje srce od prepuštanja svjetovnim fantazijama (Hebrejima 1:8, 9).

Osim toga, u kršćanskoj skupštini stoji nam na raspolaganju pomoć starješina punih ljubavi. Mada sigurno cijenimo kada se drugi brinu za nas, na kraju se ipak svatko od nas osobno mora brinuti o svom simboličnom srcu. Na svakom je od nas da se ‘uvjeri u pogledu svega’ i da ‘ispita je li u vjeri’ (1. Solunjanima 5:21; 2. Korinćanima 13:5).

Biblijsko načelo “što god čovjek sije, to će i požeti” može se primijeniti i na naše simbolično srce (Galaćanima 6:7). Često se pokaže da je ono što se čini iznenadnom duhovnom katastrofom rezultat dugotrajnog i tajnog prepuštanja duhovno štetnim stvarima kao što su gledanje pornografije, prekomjerna zabrinutost za materijalne stvari i težnja za ugledom ili moći.

Stoga, da bi se zaštitilo srce, od presudne je važnosti paziti na duhovnu ishranu. Jačaj svoj um i srce hraneći se iz Božje Riječi. Izbjegavaj bezvrijednu mentalnu hranu, koja je tako lako dostupna i tako privlačna za tijelo, ali koja samo otvrdnjuje simbolično srce. Koristeći se prikladnom usporedbom koja ima medicinski prizvuk, psalmist upozorava: “Srce im je poput sala bešćutno” (Psalam 119:70, St).

Ako već duže vrijeme upadaš u tajne prijestupe, svim snagama ih nastoj iskorijeniti kako ne bi začepili tvoje simbolične arterije. Ako ti svijet počne izgledati privlačno i ako ti se čini da nudi mnogo užitka i zabave, duboko  razmišljaj o mudrom savjetu koji je dao apostol Pavao. On je napisao: “Ovo kažem, braćo: preostalo vrijeme je skraćeno. Odsada neka oni (...) koji koriste svijet, [budu] kao oni koji ga ne koriste u potpunosti; jer mijenja se scena ovog svijeta” (1. Korinćanima 7:29-31). A ako te počne privlačiti materijalno bogatstvo, uzmi k srcu Jobove riječi: “Ako sam polagao na zlato nadanje svoje, ili čistome zlatu govorio: uzdanico moja! I to bi bilo bezakonje za suce, jer bih se odrekao Boga odozgo” (Job 31:24, 28; Psalam 62:10; 1. Timoteju 6:9, 10).

Naglašavajući koliko je ozbiljna stvar ako imamo naviku zanemarivati na Bibliji utemeljen savjet, Biblija upozorava: “Čovjek koji po karanju ostaje tvrdoglav, u jedan put će propasti, da neće biti lijeka” (Priče Salamunove 29:1). Suprotno tomu, ako se dobro brinemo za svoje simbolično srce, možemo iskusiti zadovoljstvo i unutarnji mir, vodeći jednostavan i uredan život. Takav život oduvijek se preporučivao pravim kršćanima. Apostol Pavao je pod nadahnućem napisao: “Nema sumnje, ona jest sredstvo velikog dobitka, ta odanost Bogu zajedno sa zadovoljstvom s onim što se ima. Jer ništa nismo donijeli na svijet, pa ne možemo ništa ni odnijeti s njega. Zato, imajući hranu, odjeću i zaklon, budimo zadovoljni time” (1. Timoteju 6:6-8).

Da, vježbanje u odanosti Bogu i življenje u skladu s njom dokaz je da imamo zdravo i snažno simbolično srce. Pomno pazeći na svoju duhovnu ishranu, nećemo dopustiti da štetni postupci i razmišljanja ovoga svijeta prouzroče bilo kakvu štetu našoj duhovnosti. A najvažnije od svega je da redovito ispitujemo svoje simbolično srce, prihvaćajući pomoć koju Jehova pruža preko svoje organizacije. Budemo li to savjesno radili, sigurno ćemo izbjeći žalosne posljedice duhovnog srčanog udara.