SVJETLOST često uzimamo kao nešto samo po sebi razumljivo — sve dok odjednom zbog nestanka struje naše susjedstvo ne obavije mrak. Stoga možemo biti sretni što je naša nebeska “elektrana” — Sunce — u potpunosti pouzdana. A zahvaljujući svjetlosti koju dobivamo od Sunca možemo vidjeti, jesti, disati i živjeti.

Budući da je svjetlost neophodna za život, ne trebamo se čuditi što u 1. Mojsijevoj piše da se svjetlost pojavila prvog dana stvaranja. “Reče Bog: neka bude svjetlost. I bi svjetlost” (1. Mojsijeva 1:3). Bogobojazni pojedinci poput kralja Davida uvijek su priznavali Jehovu kao izvor života i svjetlosti. “Jer je u tebe izvor životu”, napisao je David. “Tvojom svjetlošću vidimo svjetlost” (Psalam 36:9).

Davidove riječi mogu imati doslovno i simbolično značenje. Encyclopædia Britannica ističe: “Nema sumnje, svjetlost je odgovorna za osjet vida.” I dodaje: “Kroz oči u mozak dolazi više informacija nego kroz bilo koji drugi osjetni organ.” Budući da mnogo toga što učimo učimo zahvaljujući tome što smo obdareni vidom — čije pravilno funkcioniranje ovisi o svjetlosti — svjetlo se u Bibliji koristi i u simboličnom smislu.

Zato je Isus rekao svojim učenicima: “Ja sam svjetlo svijeta. Tko mene slijedi, nipošto neće hoditi u tami, nego će imati svjetlo života” (Ivan 8:12). To simbolično svjetlo na koje se osvrnuo Isus bila je poruka istine koju je propovijedao i koja je mogla prosvijetliti um i srce njegovih slušalaca. Poslije mnogo godina duhovnog mraka Isusovi su učenici konačno mogli razumjeti Božji naum s čovječanstvom i nadu u Kraljevstvo. To je uistinu bilo “svjetlo života” jer je ta spoznaja vodila u vječni život. “Ovo znači vječni život”, Isus je u molitvi rekao svom nebeskom Ocu, “da usvajaju spoznaju o tebi, jedinom pravom Bogu, i o onome koga si poslao, Isusu Kristu” (Ivan 17:3). Nemojmo nikad to duhovno svjetlo uzimati kao nešto samo po sebi razumljivo!