“AKO tko hoće ići za mnom, neka se odrekne sebe i svaki dan uzme svoj mučenički stup i neka me stalno slijedi” (Luka 9:23). Ponizni ribari i prezreni poreznik spremno su prihvatili taj poziv. Sve su ostavili kako bi slijedili Isusa (Matej 4:18-22; Luka 5:27, 28).

Isusov poziv i danas je aktualan i mnogi se odazivaju. Pa ipak, neki koji vole proučavati Bibliju s Jehovinim svjedocima oklijevaju ‘odreći se sebe i uzeti svoj mučenički stup’. Oni ne žele preuzeti odgovornost i čast koju imaju Isusovi učenici.

Zašto neki oklijevaju prihvatiti Isusov poziv i predati se Jehovi Bogu? Dakako, oni koji nisu odgajani u duhu judeokršćanskog monoteističkog koncepta trebaju podosta vremena da u potpunosti prihvate činjenicu da postoji Bog koji je osoba i svemogući Stvoritelj. Pa ipak, i kad se uvjere da  takav Bog postoji, neki i dalje nalaze izgovore zašto ne slijede Isusove stope. Možda se boje što će im, ako postanu Jehovini svjedoci, reći njihovi rođaci i prijatelji. Drugi, koji gube iz vida hitnost vremena u kojem živimo, okreću se težnji za slavom i bogatstvom (Matej 24:36-42; 1. Timoteju 6:9, 10). Što god da je posrijedi, oni koji i dalje odgađaju odluku da postanu Isusovi sljedbenici mogu izvući pouku iz izvještaja o Nikodemu, bogatom židovskom poglavaru iz Isusovih dana.

Nikodem je već nakon približno šest mjeseci od početka Isusove službe na Zemlji shvatio da je Isus “kao učitelj došao od Boga”. Zadivljen čudima koja je Isus nedavno učinio u Jeruzalemu za Pashu 30. n. e., Nikodem pod okriljem noći dolazi k Isusu kako bi priznao da vjeruje u njega te kako bi više saznao o tom učitelju. Isus tada Nikodemu otkriva duboku istinu — potrebno je da se čovjek ‘ponovno rodi’ kako bi ušao u Božje Kraljevstvo. Tom prilikom Isus izgovara i ove riječi: “Bog je toliko ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina, da nitko tko pokazuje vjeru u njega ne bude uništen, nego da ima vječni život” (Ivan 3:1-16).

Kakav samo divan izgled sada stoji pred Nikodemom! Može postati blizak Isusov suradnik i svjedok raznih događaja iz Isusovog života na Zemlji. Kao poglavar među Židovima i učitelj u Izraelu, Nikodem dobro  pozna Božju Riječ. Vrlo je razborit, što se vidi iz činjenice da je Isusa prepoznao kao učitelja kojeg je poslao Bog. Nikodem je zainteresiran za duhovne stvari i neobično ponizan. Zacijelo je veliki izazov za jednog člana židovskog vrhovnog suda priznati da je siromašni tesarov sin čovjek kojeg je poslao Bog! Sve te osobine neophodne su da osoba postane Isusov učenik.

Nikodemovo zanimanje za tog čovjeka iz Nazareta, po svemu sudeći, ne opada. Dvije i pol godine kasnije, na Praznik sjenica, Nikodem je prisutan na zasjedanju Sanhedrina. U to vrijeme Nikodem je još uvijek “jedan od njih”. Svećenički glavari i farizeji šalju službenike da uhapse Isusa. No službenici se vraćaju i izvještavaju: “Nijedan čovjek nikada nije tako govorio.” Nato ih farizeji počinju omalovažavati: “Zar ste i vi zavedeni? Je li itko od poglavara ili od farizeja povjerovao u njega? Ali to mnoštvo koje ne poznaje Zakon proklet je narod.” Nikodem više ne može šutjeti. Otvoreno istupa: “Zar naš zakon sudi čovjeka ako ga najprije ne sasluša i ne dozna što čini?” Nakon toga i sam postaje meta kritike ostalih farizeja: “Zar si i ti iz Galileje? Istraži i pogledaj da nijedan prorok neće biti podignut iz Galileje” (Ivan 7:1, 10, 32, 45-52).

Približno šest mjeseci kasnije, na sam dan Pashe 33. n. e., Nikodem gleda kako Isusovo tijelo skidaju s mučeničkog stupa. Pridružuje se Josipu iz Arimateje, jednom drugom članu Sanhedrina, u pripremanju Isusovog tijela za ukop. Radi toga Nikodem donosi “smotak smirne i aloje” koji je težio oko 100 rimskih funti, što odgovara težini od oko 33 kilograma. To je bio znatan novčani izdatak. Nikodemu je trebalo i hrabrosti jer je znao da će ga se poistovjetiti s ‘tim varalicom’, kako su drugi farizeji zvali Isusa. Nakon što su žurno pripremili Isusovo tijelo za ukop, njih su dvojica tijelo položila u obližnji novi spomen-grob. Međutim, čak ni u tom trenutku Nikodema se još uvijek ne smatra  Isusovim učenikom! (Ivan 19:38-42; Matej 27:63; Marko 15:43).

Ivan nije naveo u svom izvještaju zašto je Nikodem oklijevao ‘uzeti svoj mučenički stup’ i slijediti Isusa. Međutim, dao je neke naznake koje mogu objasniti zašto je taj farizej bio neodlučan.

Kao prvo, Ivan je istaknuo da je taj židovski poglavar Isusu “došao noću” (Ivan 3:2). Jedan bibličar nudi svoje objašnjenje: “Nikodem je došao noću ne zbog straha, nego da izbjegne mnoštvo ljudi koje bi ga ometalo u razgovoru s Isusom.” Pa ipak, Ivan je spomenuo Nikodema kao ‘čovjeka koji je prvi put Isusu bio došao noću’ u istom kontekstu u kojem je spomenuo Josipa iz Arimateje kao ‘Isusovog učenika, ali tajnog zbog straha od Židova’ (Ivan 19:38, 39). Prema tome, Nikodem se vjerojatno sastao s Isusom pod okriljem noći zbog “straha od Židova”, poput drugih iz njegovog vremena koji su se bojali imati bilo što s Isusom (Ivan 7:13).

Odgađaš li i ti odluku da postaneš Isusov učenik jer se bojiš što će reći tvoji rođaci, prijatelji ili kolege? “Strašljiv čovjek meće sebi zamku”, kaže jedna izreka. Kako možeš svladati takav strah? Izreka nastavlja: “Tko se u Jehovu uzda, biće u visokom zaklonu” (Priče Salamunove 29:25). Da bi izgradio takvo pouzdanje u Jehovu, morao bi osjetiti kako te Bog podupire kad se nađeš u naoko bezizlaznoj situaciji. Moli se Jehovi da ti da hrabrosti čak i kad si pred malim odlukama koje se tiču tvog obožavanja. Postupno će tvoja vjera i pouzdanje u Jehovu porasti do te mjere da ćeš biti u stanju postupiti u skladu s Božjom voljom i kad donosiš velike odluke.

Moguće je da je Nikodema i njegov položaj i ugled kao člana vladajuće garniture sprečavao u tome da poduzme taj važan korak i odrekne se sebe. On je tada još uvijek itekako držao do svog položaja člana Sanhedrina. Oklijevaš li poduzeti korake da postaneš Kristov sljedbenik zato što se bojiš gubitka uglednog položaja u društvu ili zato što bi morao žrtvovati određene izglede za napredovanje? Ništa od toga ne može se usporediti s čašću da služiš Svevišnjem vladaru svemira koji je spreman uslišiti tvoje molbe koje su u skladu s njegovom voljom (Psalam 10:17; 83:18; 145:18).

Još jedan mogući razlog Nikodemovog oklijevanja moglo je biti njegovo bogatstvo. Budući da je bio farizej, vjerojatno je bio pod utjecajem onih “koji su bili ljubitelji novca” (Luka 16:14). Činjenica da je bio u mogućnosti kupiti skupi smotak smirne i aloje pokazuje da je bio bogat. Danas neki oklijevaju preuzeti kršćanske odgovornosti zato što su tjeskobno zabrinuti za svoju imovinu. Međutim, Isus je savjetovao svoje učenike: “Prestanite se tjeskobno brinuti za svoje duše, što ćete jesti ili što ćete piti, ili za svoje tijelo, što ćete obući. (...) Jer vaš nebeski Otac zna da vam je sve to potrebno. Uvijek, dakle, tražite najprije kraljevstvo i Božju pravednost, a sve će vam se ovo drugo dodati” (Matej 6:25-33).

Zanimljivo je da izvještaj o Nikodemu, koji postoji samo u Ivanovom Evanđelju, ne govori je li on na kraju postao Isusov sljedbenik. Prema jednoj predaji, Nikodem je zauzeo stav za Isusa, krstio se, postao meta progonstva Židova, smijenjen je s položaja i na kraju bio protjeran iz Jeruzalema. Bilo kako bilo, jedno je sigurno: Zbog svoje  neodlučnosti mnogo toga je propustio dok je Isus bio na Zemlji.

Da je Nikodem počeo slijediti Isusa odmah nakon njihovog prvog susreta, mogao je postati njegov prisan učenik. Sa svojom spoznajom, razboritošću, poniznošću i svjesnošću svojih duhovnih potreba, Nikodem je mogao postati istaknutim učenikom. Da, mogao je čuti divne govore Velikog Učitelja, izvući važne pouke iz Isusovih usporedbi, biti svjedokom izvanrednih čuda koja je Isus učinio i crpiti snagu iz Isusovih savjeta koje je na odlasku dao svojim apostolima. No on je sve to propustio.

Nikodema je njegova neodlučnost skupo stajala. Između ostalog, nije čuo Isusov srdačan poziv: “Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti. Uzmite moj jaram na sebe i učite od mene, jer sam blage ćudi i ponizna srca, i naći ćete okrepu za svoje duše. Jer moj je jaram ugodan i moj je teret lak” (Matej 11:28-30). Nikodem je propustio priliku da da ga okrijepi Isus osobno!

Od 1914. Isus Krist je prisutan na nebu kao Kralj Božjeg nebeskog Kraljevstva. Proričući što će se događati tokom njegove prisutnosti, on je, između ostalog, rekao: “Ova dobra vijest o kraljevstvu propovijedat će se po cijeloj nastanjenoj zemlji za svjedočanstvo svim narodima; i tada će doći kraj” (Matej 24:14). Prije nego dođe kraj to svjetsko djelo propovijedanja mora se izvršiti. Isus Krist se raduje što nesavršeni ljudi imaju udjela u njemu. I ti možeš sudjelovati u tom djelu.

Nikodem je shvatio da je Isus došao od Boga (Ivan 3:2). Proučavanjem Biblije i ti si vjerojatno došao do istog zaključka. Možda si učinio neke promjene kako bi svoj način života uskladio s biblijskim mjerilima. Možda čak posjećuješ sastanke Jehovinih svjedoka u želji da usvojiš daljnju spoznaju iz Biblije. Takav trud zavređuje pohvalu. Pa ipak, Nikodem je trebao učiniti više nego samo priznati da je Isusa poslao Bog. Trebao se ‘odreći sebe i svaki dan uzeti svoj mučenički stup i stalno slijediti Isusa’ (Luka 9:23).

Primi k srcu ono što nam kaže apostol Pavao. On je napisao: “Radeći zajedno s njim, također vas molimo da nakon što prihvatite Božju nezasluženu dobrohotnost ne promašite njenu svrhu. Jer on kaže: ‘U prihvatljivo vrijeme čuo sam te, i u dan spasenja pomogao sam ti.’ Evo sad je naročito prihvatljivo vrijeme. Evo sad je dan spasenja” (2. Korinćanima 6:1, 2).

Sad je vrijeme da stekneš vjeru koja će te potaknuti na djela. Dok ideš za tim ciljem, duboko razmišljaj o onome što učiš iz Biblije. Moli se Jehovi da ti pomogne steći takvu vjeru. Dok budeš doživljavao kako ti Jehova pomaže, tvoja zahvalnost i ljubav prema njemu potaknut će te da se ‘odrekneš sebe, da svaki dan uzmeš svoj mučenički stup i da stalno slijediš Isusa’. Hoćeš li smjesta poduzeti potrebne korake?