1, 2. Što se povremeno pokušava u vezi s propovijedanjem, ali zašto ti pokušaji obično propadnu?

KAKO bi se osjećao da dobiješ neki posao koji ne znaš raditi? Zamisli: Sav potreban materijal stoji pred tobom, a pri ruci ti je i alat. Pa ipak, ti nikako ne znaš kako ga obaviti. Da stvar bude gora, posao je hitan. Ima ljudi koji računaju na tebe. To bi te sigurno razočaralo!

² Takva dilema nije posve nerealna. Razmotri jedan primjer. Neka crkva kršćanstva povremeno organizira propovijedanje od vrata do vrata i pokušava to ostvariti. Ti pokušaji obično propadnu i od njih se odustane nakon nekoliko tjedana ili mjeseci. Zašto? Crkve kršćanstva nisu pomogle svojim pripadnicima da se osposobe za to djelo. Čak ni svećenici nisu osposobljeni za djelo propovijedanja, iako su se često godinama obrazovali u svjetovnim školama i sjemeništima. Zašto možemo reći takvo što?

3. Koji se izraz tri puta koristi u 2. Korinćanima 3:5, 6, i što on znači?

³ Božja Riječ objašnjava kako se nekoga osposobljava da postane pravi propovjednik kršćanske dobre vijesti. Apostol Pavao je pod nadahnućem napisao: “Ne da smo sami od sebe odgovarajuće osposobljeni pa da smatramo da išta može doći od nas, nego naša odgovarajuća osposobljenost dolazi od Boga, koji nas je odgovarajuće i osposobio da budemo sluge” (2. Korinćanima 3:5, 6). Zapazi izraz koji se u ovim recima koristi tri puta — “odgovarajuće osposobljeni”. Što to znači? U jednom djelu piše: “Kad se [izvorna grčka riječ] odnosi na stvari, znači ‘dostatan’ (...); kad se odnosi na ljude, znači ‘sposoban’, ‘primjeren’” (Vine’s Expository Dictionary of Biblical Words). Shodno tome, onaj tko je ‘odgovarajuće osposobljen’ sposoban je i primjeren za obavljanje dobivenog zadatka. Da, pravi propovjednici dobre vijesti osposobljeni su za to djelo. Oni su sposobni, spremni ili primjereni da propovijedaju.

4. (a) Kako Pavlov primjer pokazuje da osposobljenost za kršćansku službu nije namijenjena samo nekolicini probranih? (b) Navedi tri načina na koja nas Jehova osposobljava kao sluge.

⁴ Što im pomaže da postanu osposobljeni? Osobni talenti? Inteligencija? Posebno obrazovanje u prestižnim školama? Apostol Pavao je izgleda imao sve to (Djela apostolska 22:3; Filipljanima 3:4, 5). No, ponizno je priznao da njegova osposobljenost kao sluge, odnosno propovjednika, ne potječe od visokih škola, već od Jehove Boga. Je li ta osposobljenost samo za nekolicinu probranih? Pavao je skupštini u Korintu pisao o ‘našoj odgovarajućoj osposobljenosti’. To jasno pokazuje da se Jehova brine da svi njegovi vjerni  sluge budu osposobljeni, da mogu obaviti djelo koje im je povjerio. Kako Jehova danas osposobljava prave kršćane? Razmotrimo tri načina na koja to čini: (1) putem svoje Riječi, (2) svojim svetim duhom i (3) putem svoje zemaljske organizacije.

5, 6. Kako Sveto pismo djeluje na prave kršćane?

⁵ Kao prvo, kako nam Božja Riječ pomaže da budemo sposobni propovjednici? Pavao je napisao: “Sve je Pismo nadahnuto od Boga i korisno za poučavanje, za ukoravanje, za ispravno postavljanje stvari, za odgajanje u pravednosti, da Božji čovjek bude posve sposoban, potpuno opremljen za svako dobro djelo” (2. Timoteju 3:16, 17). Prema tome, Sveto pismo nam pomaže da postanemo ‘posve sposobni, potpuno opremljeni’ za izvršavanje ‘dobrog djela’, a to je poučavanje ljudi o Božjoj Riječi. A što je s pripadnicima crkava kršćanstva? Biblija i njima stoji na raspolaganju. Kako to da jedna te ista knjiga jednima pomaže da postanu sposobni propovjednici, a drugima ne? Odgovor leži u našem stavu prema Bibliji.

⁶ Nažalost, mnogi koji danas idu u crkvu ne prihvaćaju biblijsku poruku “kao što ona uistinu jest, kao riječ Božju” (1. Solunjanima 2:13). Što se toga tiče, crkve kršćanstva imaju lošu prošlost. Jesu li svećenici, nakon što godinama pohađaju teološke fakultete, opremljeni kao učitelji Božje Riječi? Ne baš. Da stvar bude gora, neki su svoje školovanje u sjemeništu započeli kao osobe koje vjeruju u Bibliju, a završili ga kao skeptici! Umjesto da potom propovijedaju Božju Riječ — u koju mnogi od njih više ne vjeruju — svoju službu usredotočuju na druge interese, pristaju uz određenu stranu u političkim raspravama, promiču takozvano socijalno evanđelje, odnosno metode rješavanja socijalnih problema, ili u svojim propovijedima ističu ljudske filozofije (2. Timoteju 4:3). Za razliku od toga, pravi kršćani slijede primjer Isusa Krista.

7, 8. Kako se Isusov stav prema Božjoj Riječi razlikovao od stava vjerskih vođa njegovog vremena?

⁷ Isus nije dozvolio da vjerski vođe njegovog vremena oblikuju njegovo razmišljanje. Bilo da je poučavao malu grupu ljudi, recimo svoje apostole, bilo veliko mnoštvo, Isus je često koristio svete spise (Matej 13:10-17; 15:1-11). Po tome se razlikovao od ondašnjih vjerskih vođa. Oni su svim snagama odvraćali običan narod od toga da zaviri u  duboke stvari Božje. Ustvari, bilo je uobičajeno da učitelj u ono vrijeme smatra da su neki reci iz Pisama jednostavno preduboki da bi o njima raspravljao s bilo kim osim sa svojim najdražim učenikom — a čak je i tada to činio samo šapćući i pokrivene glave. Ti su vjerski vođe bili gotovo jednako praznovjerni kad se radilo o razmatranju određenih dijelova Biblije kao i kad se radilo o izgovaranju Božjeg imena!

⁸ Krist nije bio takav. On je vjerovao da svi ljudi, a ne samo nekolicina probranih, trebaju razmatrati ‘svaku riječ koja izlazi iz Jehovinih usta’. Isus nije želio dati ključ spoznaje nekoj probranoj grupi izučavatelja. Svojim je učenicima rekao: “Što vam kažem u tami, recite na svjetlu; i što vam se šapće, propovijedajte s krovova” (Matej 4:4; 10:27). Isus je gorljivo želio prenijeti spoznaju o Bogu što većem broju ljudi.

9. Kako pravi kršćani koriste Bibliju?

⁹ Božja Riječ bi trebala biti temelj našeg poučavanja. Naprimjer, kad držimo govor u Dvorani Kraljevstva Jehovinih svjedoka, uglavnom nije dovoljno samo pročitati odabrane retke iz Biblije. Možda je potrebno, u skladu s kontekstom, biblijski redak objasniti, potkrijepiti usporedbama i kazati kako ga možemo primijeniti u životu. Cilj nam je da biblijsku poruku, takoreći, skinemo s tiskanih stranica i usadimo je u srca svojih slušalaca (Nehemija 8:8, 12). Bibliju bi trebalo koristiti i kad je potrebno dati savjet ili ukoriti. Iako pripadnici Jehovinog naroda govore različitim jezicima i potječu iz raznih sredina, svi cijene Knjigu nad knjigama — Bibliju.

10. Kako biblijska nadahnuta poruka može djelovati na nas?

¹⁰ Kad se Bibliju koristi s takvim cijenjenjem, njena poruka ima snagu (Hebrejima 4:12). Ona potiče ljude da učine promjene u svom životu, primjerice da prestanu s nebiblijskim postupcima kao što su blud, preljub, idolopoklonstvo, pijanstvo i krađa. Ona je mnogima pomogla da skinu staru osobnost, a obuku novu (Efežanima 4:20-24). Da, ako je poštujemo više nego bilo koje ljudsko mišljenje ili tradiciju te ako je ispravno primjenjujemo, Biblija nam može pomoći da postanemo sposobni, potpuno opremljeni kao učitelji Božje Riječi.

11. Zašto je Jehovin sveti duh s pravom nazvan “pomoćnik”?

¹¹ Kao drugo, razmotrimo koju ulogu igra Jehovin sveti duh, odnosno djelujuća sila, u tome da postanemo potpuno opremljeni. Nikada ne smijemo zaboraviti da je Jehovin duh najjača sila koja postoji. Jehova je ovlastio svog ljubljenog Sina da primjenjuje tu snažnu silu u korist svih pravih kršćana. Isus je sveti duh s pravom nazvao “pomoćnik” (Ivan 16:7). Poticao je svoje sljedbenike da mole Jehovu za taj duh, uvjeravajući ih da će im ga Jehova dati u obilnoj mjeri (Luka 11:10-13; Jakov 1:17).

12, 13. (a) Zašto je važno moliti se da nam sveti duh pomogne u našoj službi? (b) Kako su farizeji pokazali da sveti duh nije bio na njima?

¹² Trebamo se svakodnevno moliti za sveti duh, a naročito za to da nam pomogne u službi propovijedanja. Kakvu korist možemo imati od te djelujuće sile? Ona može utjecati na naš um i srce, pomažući nam da se promijenimo, da napredujemo i da staru osobnost zamijenimo novom (Kološanima 3:9, 10). Može nam pomoći da razvijamo dragocjene osobine kakve je imao i Krist. Mnogi od nas znaju napamet retke iz Galaćanima 5:22, 23. Tamo se nabrajaju plodovi Božjeg duha. Prvi je ljubav. Ta je osobina od presudne važnosti u našoj službi. Zašto?

¹³ Ljubav je snažan motiv. Ljubav prema Jehovi i bližnjemu potiče prave kršćane da prenose dobru vijest (Marko 12:28-31). Bez te ljubavi ne bismo mogli u potpunosti biti osposobljeni kao učitelji Božje Riječi. Razmotri  kakva je razlika postojala između Isusa i farizeja. Matej 9:36 o Isusu kaže: “A vidjevši mnoštvo, sažalio se na njih, jer su bili izmučeni i rasijani kao ovce bez pastira.” Što su farizeji mislili o običnom narodu? Govorili su: “To mnoštvo koje ne poznaje Zakon proklet je narod” (Ivan 7:49). Farizeji nisu osjećali ljubav prema tom narodu, već su bili puni prezira. Jehovin duh očito nije bio na njima.

14. Kako bi Isusov primjer u pokazivanju ljubavi u službi trebao utjecati na nas?

¹⁴ Isus je suosjećao s ljudima. Bio je svjestan njihove boli. Znao je da ih se ugnjetava, da su izmučeni i rasijani kao ovce bez pastira. U Ivanu 2:25 stoji da je Isus “znao što je u čovjeku”. Budući da je bio Jehovin Vješt Graditelj tokom stvaranja, Isus je dobro razumio ljudsku prirodu (Priče Salamunove 8:30, 31). To je razumijevanje produbilo njegovu ljubav. Neka ta ljubav uvijek bude sila koja nas potiče na propovijedanje! Ako smatramo da se možemo poboljšati u tom pogledu, molimo Jehovu za njegov sveti duh i onda poduzmimo promjene u skladu sa svojim molitvama. Jehova će nam odgovoriti. Poslat će tu jaku silu da nam pomogne da budemo što sličniji Kristu, koji je bio najbolje osposobljen za propovijedanje dobre vijesti.

15. U kom su se pogledu riječi iz Izaije 61:1-3 odnosile na Isusa te istovremeno razotkrivale pismoznalce i farizeje?

¹⁵ Od koga je potjecala Isusova osposobljenost? “Jehovin je duh na meni”, rekao je (Luka 4:17-21). Da, sam Jehova imenovao je Isusa putem svetog duha. Isus nije trebao druge preporuke. Jesu li vjerski vođe njegovog vremena bili imenovani svetim duhom? Nisu. A nisu bili osposobljeni ni za ispunjavanje redaka iz Izaije 61:1-3, koje je Isus pročitao naglas i primijenio na sebe. Pročitaj te retke i sam se uvjeri da se nisu ispunili na licemjernim pismoznalcima i farizejima. Oni nisu imali dobru vijest koju bi objavili siromašnima. Pa zar su onda mogli propovijedati oslobođenje zarobljenima i vraćanje vida slijepima? U duhovnom smislu i oni su bili slijepi te su robovali ljudskim tradicijama! Za razliku od tih osoba, jesmo li mi osposobljeni da poučavamo ljude?

16. U što Jehovin narod danas može biti uvjeren s obzirom na svoju osposobljenost kao propovjednika?

¹⁶ Istina, mi nismo završili visoke škole crkava kršćanstva. Nismo diplomirali kao vjeroučitelji na teološkom fakultetu. Znači li to da onda nismo ni osposobljeni? Svakako da ne znači! Jehova je taj koji nas je imenovao za svoje Svjedoke (Izaija 43:10-12). Ako se molimo za njegov duh i postupamo u skladu s našim molitvama, postajemo osposobljeni više od bilo koga drugoga. Naravno, nesavršeni smo i ne uspijevamo uvijek oponašati primjer koji nam je ostavio Veliki Učitelj, Isus. Usprkos tome, zar nismo zahvalni što Jehova koristi svoj duh kako bi nas osposobio i opremio kao učitelje svoje Riječi?

17-19. Kako nam pet tjednih sastanaka koje priprema Jehovina organizacija pomaže da budemo osposobljeni propovjednici?

¹⁷ Razmotrimo sada treći način na koji nas Jehova osposobljava kao učitelje svoje Riječi — putem svoje zemaljske skupštine, odnosno organizacije, koja nas poučava da budemo propovjednici. Kako? Prisjeti se samo pouka koje primamo! Svakog tjedna idemo na pet kršćanskih sastanaka (Hebrejima 10:24, 25). Sastajemo se u malim grupama na Skupštinskom studiju knjige i temeljito proučavamo Bibliju putem priručnika koje dobivamo od Jehovine organizacije. Slušajući i komentirajući učimo jedan od drugoga i hrabrimo se. Isto tako, nadglednik studija knjige daje savjete i poklanja pažnju svakom pojedincu. Na Sastanku za javnost i Studiju Kule stražare dobivamo dodatnu izgrađujuću duhovnu hranu.

 ¹⁸ Teokratska škola propovijedanja organizirana je tako da nas se na njoj upućuje kako poučavati druge. Dok se pripremamo za svoje zadatke, učimo kako koristiti Božju Riječ da bi druge poučili o različitim temama (1. Petrova 3:15). Jesi li ikada trebao održati govor o temi koja ti se činila jako poznata, a kad si se pripremao za nju ipak si saznao nešto novo? To se često desi. Ništa tako dobro ne produbljuje našu spoznaju o nekoj temi kao poučavanje drugih o njoj. Čak i kad sami nemamo zadatak, učimo kako biti bolji učitelji. Zapažamo dobre kvalitete kod svakog učesnika i razmišljamo kako ga u tome oponašati.

¹⁹ I Službeni sastanak osmišljen je tako da nas opremi kao učitelje Božje Riječi. Iz tjedna u tjedan slušamo zanimljive govore, razgovore i prikaze koji su vezani uz službu propovijedanja. Koju ćemo prezentaciju koristiti? Kako izaći na kraj s posebnim izazovima u službi propovijedanja? U kojim vidovima službe možda trebamo više sudjelovati? Što će nam pomoći da budemo djelotvorniji učitelji kad vršimo ponovne posjete i vodimo biblijske studije? (1. Korinćanima 9:19-22). Ta se pitanja obrađuje i detaljno razmatra na Službenom sastanku. Mnoge se točke temelje na člancima iz Naše službe za Kraljevstvo, a to je još jedno pomoćno sredstvo koje nam stoji na raspolaganju da bi nas se opremilo za naše važno djelo.

20. Kako možemo izvući punu korist iz sastanaka i većih skupova?

²⁰ Ako se pripremamo za sastanke i idemo na njih te ono što učimo primjenjujemo na naš zadatak koji imamo kao učitelji, tada primamo opsežnu pouku. No to nije sve. Imamo i velike skupove — sastanke pokrajine i kongrese — kojima je cilj da nas opreme kao učitelje Božje Riječi. A kako se samo radujemo što možemo pažljivo slušati i primijeniti u praksi te savjete! (Luka 8:18).

21. Koji dokazi pokazuju da je naša pouka djelotvorna, i kome pripisujemo zaslugu za to?

²¹ Je li školovanje koje Jehova pruža djelotvorno? Neka činjenice odgovore na to. Svake godine stotinama tisuća osoba pomaže se da upoznaju osnovna biblijska učenja i žive u skladu s onim što Bog zahtijeva od njih. Naš se broj povećava, no zaslugu za to nitko ne može pripisati sebi. Na to moramo gledati realno, kao što je i Isus gledao. Rekao je: “Nitko ne može doći k meni ako ga Otac, koji me poslao, ne privuče.” Poput apostola iz drevnog vremena, i mi smo uglavnom neuki i obični ljudi (Ivan 6:44; Djela apostolska 4:13). Naš uspjeh ovisi o Jehovi, koji ljude iskrena srca privlači k istini. Pavao je to dobro opisao, rekavši: “Ja sam posadio, Apolon je zalio, ali Bog je davao da raste” (1. Korinćanima 3:6).

22. Zašto se nikada ne bismo trebali pretjerano obeshrabriti ako ne možemo dati onoliko koliko bismo htjeli u kršćanskoj službi?

²² Da, Jehova Bog aktivno sudjeluje u zadatku koji imamo kao učitelji njegove Riječi. Možda uvijek ne osjećamo da smo sposobni učitelji. No ne zaboravimo, Jehova je taj koji privlači ljude k sebi i svom Sinu. Jehova je taj koji nas putem svoje Riječi, svog svetog duha i svoje zemaljske organizacije osposobljava da propovijedamo novima. Prihvatimo Jehovinu pouku primjenjujući dobre savjete koje nam danas daje kako bi nas potpuno opremio kao učitelje Božje Riječi!