“ČOVJEK rođen od žene kratka je vijeka i pun nemira”, piše u Bibliji (Job 14:1). Izgleda da je uobičajeno da ljudi doživljavaju bol i patnju. Čak i svakodnevni život može biti pun tjeskobe i nemira! Što nas može uspješno voditi kroz iskušavajuće okolnosti i pomoći nam da ostanemo pravedni u Božjim očima?

Razmotri primjer bogatog čovjeka imenom Job, koji je živio prije oko 3 500 godina na području današnje Arabije. Sotona je tom bogobojaznom čovjeku nanio strašne nevolje! Uginula mu je sva stoka i život su izgubila sva njegova voljena djeca. Nedugo nakon toga Sotona je udario Joba zloćudnim čirom od glave do pete (Job 1. i 2. poglavlje). Job nije znao zašto mu se događaju te ružne stvari. Pa ipak, “ne sagriješi Job usnama svojim” (Job 2:10). “Dokle dišem, neću odstupiti od svoje besprijekornosti”, rekao je (Job 27:5). Da, besprijekornost je vodila Joba u kušnjama.

Besprijekornost se definira kao moralna čestitost ili potpunost te podrazumijeva da smo u Božjim očima neporočni i bez ljage. Međutim, to ne znači da govor i postupci nesavršenih ljudi trebaju biti savršeni, jer oni ne mogu u potpunosti udovoljiti Božjim mjerilima. Umjesto toga, besprijekornost ljudi podrazumijeva da njihovo srce bude posve ili potpuno odano Jehovi, njegovoj volji i naumu. Takva odanost Bogu vodi čestite pod svim uvjetima i u svako doba. Prvi dio 11. poglavlja biblijske knjige Priče Salamunove pokazuje kako nas besprijekornost može voditi u različitim područjima života i jamči nam da tada usljeđuju blagoslovi. Stoga, s punom pažnjom pratimo što je tamo zapisano.

Salamun, kralj drevnog Izraela, ističe načelo poštenja koristeći se pjesničkim riječima, a ne pravnim terminima te kaže: “Lažna vaga gadi se Jehovi, a točan mu je uteg ugodan” (Priče Salamunove 11:1, NS). Ovo je prvo od četiri mjesta gdje se u izvornom tekstu knjige Priče Salamunove spominje vagu i utege kako bi se ukazalo na to da Jehova želi da njegovi obožavatelji posluju pošteno (Priče Salamunove 16:11; 20:10, 23).

 Blagostanje onih koji imaju lažnu vagu — ili koji su nepošteni — može djelovati privlačno. No da li zaista želimo zanemariti Božja mjerila o tome što je dobro, a što loše sudjelujući u beskrupuloznim poslovnim postupcima? Ako nas vodi besprijekornost, ne želimo. Mi izbjegavamo nepoštenje zato što točan uteg, odnosno ispravan uteg koji predočava poštenje, raduje Jehovu.

Kralj Salamun nastavlja: “Kad dođe oholost, dođe i sramota; a u smjernih [“skromnih”, “NS”] je mudrost” (Priče Salamunove 11:2). Oholost — svejedno očituje li se u ponosu, neposlušnosti ili zavisti — donosi sramotu. S druge strane, mudro je ponizno priznati svoja ograničenja. Kako samo dobro biblijski primjeri dokazuju istinitost ove poslovice!

Korej, zavidni Levit, predvodio je buntovnu svjetinu u pobuni protiv Mojsija i Arona, osoba kojima je Jehova povjerio autoritet. Koji je bio ishod tog oholog postupka? ‘Zemlja otvori usta svoja i proždrije’ neke od buntovnika, dok je druge, uključujući i Koreja, proždrla vatra (4. Mojsijeva 16:1-3, 16-35; 26:10; 5. Mojsijeva 11:6). Kakva sramota! Prisjeti se i primjera Oze, koji je postupio oholo kad je pridržao kovčeg saveza da ne padne. Bio je pogubljen na licu mjesta (2. Samuelova 6:3-8). Zaista je izuzetno važno izbjegavati oholost!

Ponizna i skromna osoba ne doživljava sramotu čak ni kad pogriješi. Job je bio uzoran u mnogim stvarima, no ipak je bio nesavršen. Kušnje koje je doživio otkrile su ozbiljnu manu u njegovom načinu razmišljanja. Braneći se pred svojim optužiteljima, Job je postao pomalo neuravnotežen. Čak je aludirao na to da je pravedniji od Boga (Job 35:2, 3). Kako je Jehova ispravio Jobovo razmišljanje?

Skrećući Jobu pažnju na Zemlju, more, zvjezdano nebo, neke životinje i druga čuda stvaranja, Jehova ga je poučio tome koliko je čovjek malen u usporedbi s Božjom veličinom (Job 38-41. poglavlje). Iako je Jehova rekao Jobu mnogo toga, nije mu otkrio zašto pati. Nije ni trebao. Job je bio skroman. Ponizno je priznao ogromnu razliku između sebe i Boga, između svoje nesavršenosti i slabosti te Jehovine pravednosti i moći. “Zato poričem”, rekao je, “i kajem se u prahu i pepelu” (Job 42:6). Joba je besprijekornost navela da spremno prihvati ukor. A što je s nama? Da li nas vodi besprijekornost i da li zbog toga spremno prihvaćamo ukor ili opomenu kad su nam potrebni?

I Mojsije je bio skroman i ponizan. Kad se izmorio rješavajući probleme drugih, njegov tast Jetro ponudio mu je praktično rješenje: Povjeriti određene odgovornosti drugim sposobnim muževima. Budući da je bio svjestan svojih ograničenja, Mojsije je postupio mudro i prihvatio taj prijedlog (2. Mojsijeva 18:17-26; 4. Mojsijeva 12:3). Skromna osoba ne oklijeva povjeriti autoritet drugima niti se boji da će na neki način izgubiti  kontrolu ako drugim sposobnim muževima povjeri odgovarajuće odgovornosti (4. Mojsijeva 11:16, 17, 26-29). Naprotiv, ona im jedva čeka pomoći da duhovno napreduju (1. Timoteju 4:15). Zar i mi ne bismo trebali tako postupati?

Salamun priznaje da besprijekornost ne štiti uvijek pravedne od opasnosti ili nesreće kad kaže: “Pravedne vodi bezazlenost njihova, a bezakonike satire zloća njihova” (Priče Salamunove 11:3). Bezazlenost, odnosno besprijekornost, zaista vodi pravedne da čak i u teškim okolnostima čine ono što je ispravno u Božjim očima i na koncu im donosi korist. Job nije želio prestati postupati besprijekorno i zato je Jehova ‘blagoslovio posljedak Jobov više nego početak’ (Job 42:12). Dok iskorištavaju druge, bezakonici možda misle da napreduju u životu i možda čak izgleda da im neko vrijeme ide dobro. No prije ili kasnije njihova će ih zloća upropastiti.

“Neće pomoći bogatstvo u dan gnjeva”, kaže mudri kralj, “a pravda izbavlja od smrti” (Priče Salamunove 11:4). Kako li je nerazumno robovati bogatstvu, a zanemariti osobni studij, molitvu, posjećivanje sastanaka i službu propovijedanja — upravo one aktivnosti koje produbljuju našu ljubav prema Bogu i jačaju našu odanost njemu! Nema tog bogatstva koje će donijeti izbavljenje u predstojećoj velikoj nevolji (Matej 24:21). To će učiniti samo pravednost čestitih (Otkrivenje 7:9, 14). Dakle, mudro je uzeti k srcu Sofonijin poziv: “Dok nije izašao sud, i dan prošao kao pljeva, dok nije došao na vas ljuti gnjev Jehovin, dok nije došao na vas dan gnjeva Jehovina. Tražite Jehovu svi koji ste krotki u zemlji, koji činite što je naredio; tražite pravdu, tražite krotkost” (Sofonija 2:2, 3). U međuvremenu, neka nam cilj bude ‘poštovati Jehovu svojim imanjem’ (Priče Salamunove 3:9).

Navodeći još neke koristi koje usljeđuju ako se teži za pravednosti, Salamun pokazuje kakav ishod očekuje bezazlene, a kakav bezbožnike: “Pravda bezazlenoga upravlja put njegov, a bezbožnik pada od svoje bezbožnosti. Pravedne izbavlja pravda njihova, a bezakonici hvataju se u svojoj zloći. Kad umire bezbožnik, propada nadanje, i najjače uzdanje propada. Pravednik se izbavlja iz nevolje, a bezbožnik dolazi na njegovo mjesto” (Priče Salamunove 11:5-8). Bezazleni ne pada na svom putu niti upada u zamku vlastitih postupaka. Njegov je put prav. Pravednik će na koncu biti izbavljen iz nevolje. Bezbožnik možda izgleda moćan, ali za njega nema izbavljenja.

Besprijekornost čestitih i bezbožnost zlih utječu i na druge ljude. “Licemjer kvari ustima bližnjega svojega”, kaže izraelski kralj, “ali se pravednici izbavljaju znanjem” (Priče Salamunove 11:9). Tko može poreći da klevetanje, štetno ogovaranje, prostačko izražavanje i prazno naklapanje ne škode drugima? S druge strane, riječi su pravednoga čiste, promišljene i uviđavne. Znanjem se izbavlja jer svojim besprijekornim postupanjem dokazuje da njegovi optužitelji lažu.

“Dobru pravednih raduje se grad”, nastavlja kralj, “a kad propadaju bezbožnici, biva pjevanje” (Priče Salamunove 11:10). Općenito uzevši, drugi ljudi vole pravedne i oni usrećuju svoje bližnje — izazivaju u njima radost  i veselje. Nitko zapravo ne voli ‘bezbožnike’. Kad bezbožnici umru, ljudi ih obično ne oplakuju. Kad Jehova ‘istrijebi sa zemlje bezbožnike i bezakonike iščupa iz nje’, sigurno neće vladati tuga (Priče Salamunove 2:21, 22). Umjesto toga, vladat će radost jer su nestali s lica Zemlje. A kako se mi ponašamo? Trebali bismo razmisliti da li svojim vladanjem usrećujemo druge.

Salamun nastavlja uspoređivati kako pravednik utječe na druge, a kako bezbožnik kad kaže: “Blagoslovima pravednih ljudi podiže se grad, a s usta bezbožničkih raskopava se” (Priče Salamunove 11:11).

Građani koji postupaju čestito promiču mir i dobrobit te izgrađuju druge u svojoj sredini. Tako se grad uzdiže — prosperira. Osobe koje govore klevetničke, štetne i zle stvari uzrokuju nemir, tugu, nejedinstvo i probleme. To se pogotovo događa ako su te osobe na utjecajnim položajima. Takav je grad pun nereda, korupcije te propada u moralnom, a možda i u ekonomskom pogledu.

Načelo iz Priča Salamunovih 11:11 s jednakom se jačinom može primijeniti na Jehovin narod kad se međusobno druži u svojim skupštinama, koje su nalik gradovima. Skupština u kojoj duhovne osobe — čestiti koje vodi besprijekornost — utječu na druge grupa je sretnih, aktivnih ljudi koji su spremni pomoći drugome, a to donosi čast Bogu. Jehova blagoslivlja takvu skupštinu, i ona u duhovnom pogledu prosperira. Tu i tamo pojavi se nekolicina možda ogorčenih i nezadovoljnih osoba, koje kritiziraju i s prijekorom govore o tome kako se nešto obavlja; one su poput ‘otrovnog korijena’ koji se može raširiti i otrovati druge koji isprva nisu bili takvi (Hebrejima 12:15). Takve osobe često žele veći autoritet i istaknutije mjesto. One puste glas o tome da u skupštini ili među starješinama vladaju nepravda, etničke predrasude i slične stvari. Njihova usta zbilja mogu uzrokovati podjele u skupštini. Zar ne bismo trebali odbiti slušati njihov govor i truditi se biti duhovne osobe koje doprinose miru i jedinstvu u skupštini?

Salamun dalje kaže: “Bezumnik se ruga bližnjemu svojemu, a razuman čovjek muči. Opadač tumarajući izdaje tajnu; a tko je vjerna srca, taji stvar” (Priče Salamunove 11:12, 13).

Kakvu samo štetu može prouzročiti netko tko nema dobru sposobnost prosuđivanja, odnosno “bezumnik”! On širi neprovjerene vijesti tako da to preraste u klevetanje ili pogrdan govor. Imenovani starješine moraju što prije stati na kraj takvom nezdravom utjecaju. Za razliku od ‘bezumnika’, razumna osoba zna kada treba šutjeti. Umjesto da izda ukazano joj povjerenje, ona čuva tajnu. Budući da zna kako nesmotren govor može izazvati veliku štetu, razumna je osoba “vjerna srca”. Ona je lojalna suvjernicima i ne otkriva povjerljive informacije kojima bi ih mogla dovesti u opasnost. Takve su besprijekorne osobe pravi blagoslov za skupštinu!

Da bi nam pomogao da hodimo putem besprijekornih, Jehova nam daje obilje duhovne hrane čije pripremanje nadgleda  “vjerni i razboriti rob” (Matej 24:45). Nama također uvelike osobno pomažu kršćanski starješine u našim skupštinama koje su nalik gradovima (Efežanima 4:11-13). Zaista smo zahvalni što ih imamo jer “gdje nema savjeta, propada narod, a pomoć je u mnoštvu savjetnika” (Priče Salamunove 11:14). Što god da se desi, budimo čvrsto odlučni ‘hoditi u svojoj besprijekornosti’ (Psalam 26:1, NS).