BEZ obzira na to koja se slika tebi pojavi pred očima kad čuješ riječ “pakao”, prevladava mišljenje da je pakao mjesto gdje ljudi trpe muke zbog grijeha. O grijehu i onome što on uzrokuje Biblija kaže: “Preko jednog čovjeka grijeh [je] ušao u svijet i preko grijeha smrt, i tako se smrt proširila na sve ljude jer su svi sagriješili” (Rimljanima 5:12). U Bibliji stoji i ovo: “Plaća koju daje grijeh je smrt” (Rimljanima 6:23). Budući da je kazna za grijeh smrt, što je u biti pakao saznat ćemo ako odgovorimo na ključno pitanje, koje glasi: Što se s nama događa kad umremo?

Nastavlja li se i nakon smrti neka vrsta života — u nekakvom drugom obliku? Što je pakao i kakvi ljudi tamo idu? Ima li ikakve nade za one koji su u paklu? Biblija daje istinite i zadovoljavajuće odgovore na ta pitanja.

Nastavlja li nešto u ljudima, poput duše ili duha, živjeti i nakon smrti tijela? Razmotri kako je stvoren prvi čovjek, Adam. U Bibliji stoji: “Stvori Jehova Bog čovjeka od praha zemaljskoga, i dunu mu u nos dah životni” (1. Mojsijeva 2:7). Iako je disanje podržavalo Adamov život, udahnuti ‘dah života’ u njegove nosnice podrazumijevalo je puno više nego samo zrakom ispuniti njegova pluća. Ustvari, to je značilo da je Bog u Adamovo beživotno tijelo stavio iskru života — “dah životni” koji postoji u svim živim stvorenjima na Zemlji (1. Mojsijeva 6:17, St; 7:22). Biblija tu pokretačku silu naziva ‘duh’ (Jakov 2:26). Taj se duh može usporediti s električnom strujom koja napaja neki stroj ili aparat i tako omogućuje njegov rad. Kao što struja nikad ne poprima obilježja uređaja koji napaja, tako ni životna sila ne poprima osobine stvorenja kojima daje život. Ona nema osobnost niti sposobnost razmišljanja.

Što se događa s duhom kad čovjek umre? U Psalmu 146:4 stoji: “Iziđe iz njega duh, i vrati se u zemlju svoju: taj dan propadnu sve pomisli njegove.” Kada čovjek umre, njegov duh, koji nije osoba, ne nastavlja živjeti u nekom drugom području kao duhovno stvorenje. “Vrati [se] k Bogu, koji ga je dao” (Propovjednik 12:7). To znači da nada u budući život za tu osobu sada u potpunosti ovisi o Bogu.

Antički grčki filozofi Sokrat i Platon vjerovali su da nekakva duša unutar čovjeka ostaje na životu i nakon smrti te da nikada ne umire. Što Biblija uči o duši? U 1. Mojsijevoj  2:7 stoji da je Adam ‘postao živa duša’. On nije dobio dušu; on je bio duša — cjelokupna osoba. Biblija govori da džusa može raditi, žudjeti za hranom, biti oteta, nemati sna i tako dalje (3. Mojsijeva 23:30; 5. Mojsijeva 12:20; 24:7, NS; Psalam 119:28, NS). Da, sam čovjek je duša. Kad čovjek umre, ta duša umre (Ezehijel 18:4).

U kakvom su onda stanju mrtvi? Izričući presudu nad Adamom, Jehova je rekao: “Prah [si], i u prah ćeš se vratiti” (1. Mojsijeva 3:19). Gdje je bio Adam prije nego što ga je Bog stvorio od zemaljskog praha i dao mu život? Pa, on jednostavno nije postojao! Kad je umro, Adam se vratio u stanje potpunog nepostojanja. Stanje mrtvih jasno je opisano u Propovjedniku 9:5, 10 (Daničić-Karadžić), gdje čitamo: “Mrtvi ne znaju ništa. (...) Nema rada ni mišljenja ni znanja ni mudrosti u grobu u koji ideš.” Prema Bibliji, smrt je stanje nepostojanja. Mrtvi nisu svjesni ničega, ništa ne osjećaju i ne razmišljaju.

Budući da mrtvi ne nastavljaju živjeti i da nisu pri svijesti, pakao ne može biti mjesto gdje zli ljudi trpe vatrene muke nakon smrti. Što je onda pakao? Ako razmotrimo što se dogodilo s Isusom nakon njegove smrti, to će nam pomoći da odgovorimo na prethodno pitanje. Biblijski pisac Luka izvještava: “[Isus] nije bio ostavljen u hadu [“paklu”, DK] niti je njegovo tijelo vidjelo raspadanje” * (Djela apostolska 2:31). Gdje se nalazi pakao u koji je čak i Isus otišao? Apostol Pavao je napisao: ‘Predao sam vam da je Krist umro za naše grijehe u skladu s Pismima; i da je bio pokopan i da je uskrsnuo treći dan u skladu s Pismima’ (1. Korinćanima 15:3, 4). Dakle, Isus je bio u paklu, odnosno u grobu, no tamo nije ostavljen, budući da je bio podignut, ili uskrsnut.

Razmotri također primjer pravednog Joba, koji je mnogo propatio. Želeći se izbaviti iz svoje mučne situacije, molio je: ‘Ah, kad bi mi dao, da me zaštitiš u paklu [šeolu], i da me ondje sakriješ, dokle mine tvoja srdžba’ * (Job 14:13, Škarić). Kako je samo nelogično misliti da je Job poželio potražiti zaštitu na nekom gorućem mjestu! Za Joba je ‘pakao’ jednostavno bio grob, gdje bi prestale njegove muke. Pakao koji se spominje u nekim prijevodima Biblije opći je grob čovječanstva, u koji odlaze i dobri i zli ljudi.

Je li paklena vatra možda simbol potpunog uništenja? Biblija pravi razliku između vatre  s jedne strane i hada, ili pakla, s druge strane, te kaže: “Smrt i had bili su bačeni u vatreno jezero.” “Jezero” koje se ovdje spominje ima simbolično značenje, budući da smrt i pakao (had) koji su bačeni u njega ne mogu doslovno gorjeti. “To [vatreno jezero] predstavlja drugu smrt” — smrt iz koje nije moguć povratak u život (Otkrivenje 20:14).

Vatreno jezero i ‘vatrena gehena [“oganj pakleni”, St]’, o kojoj je govorio Isus, imaju slično značenje (Matej 5:22; Marko 9:47, 48). Izraz gehena pojavljuje se 12 puta u Kršćanskim grčkim pismima i odnosi se na dolinu Hinom, koja se nalazila izvan zidina Jeruzalema. Dok je Isus bio na Zemlji, ta je dolina služila kao smetlište “kamo su se bacali leševi kriminalaca, lešine životinja i sav drugi otpad” (Smith’s Dictionary of the Bible). Vatra u kojoj je gorjelo smeće podržavala se dodavanjem sumpora. Isus je tu dolinu koristio kao prikladan simbol vječnog uništenja.

Poput gehene, i jezero ognjeno simbolizira vječno uništenje. Smrt i had bit će “bačeni u” to jezero u tom smislu što više neće postojati kada čovječanstvo bude oslobođeno grijeha i osude na smrt. I tvrdokornim, nepokajničkim grešnicima “udio” će biti u tom jezeru (Otkrivenje 21:8). I oni će biti zauvijek uništeni. S druge strane, oni koji su u Božjem sjećanju, a nalaze se u paklu — općem grobu čovječanstva — u izgledu imaju divnu budućnost.

U Otkrivenju 20:13 stoji: “More je predalo mrtve koji su bili u njemu, i smrt i had predali su mrtve koji su bili u njima.” Da, pakao koji se spominje u nekim prijevodima Biblije bit će ispražnjen. Kao što je Isus obećao, “dolazi čas u koji će svi koji su u spomen-grobovima čuti [Isusov] glas i izaći” (Ivan 5:28, 29). Iako mrtvi u ovom trenutku ne žive ni u jednom obliku, Jehova Bog će milijune njih koji su u njegovom sjećanju uskrsnuti, odnosno ponovno vratiti u život, u obnovljenom zemaljskom raju (Luka 23:43; Djela apostolska 24:15).

U novom svijetu, koji će Bog uspostaviti, uskrsnule osobe koje usklade svoj život s Božjim pravednim zakonima više nikad neće morati umrijeti (Izaija 25:8). “Obrisat će [Jehova] svaku suzu s njihovih očiju, i smrti više neće biti, niti će više biti tuge ni vike ni boli.” Ustvari, ‘prijašnje će stvari proći’ (Otkrivenje 21:4). Kakav samo blagoslov stoji pred onima koji se nalaze u paklu — u “spomen-grobovima”! Taj blagoslov dovoljan je motiv da i dalje usvajamo spoznaju o Jehovi Bogu i njegovom Sinu, Isusu Kristu (Ivan 17:3).