“TKO jamči za stranca, loše će proći, a tko mrzi dati ruku kao jamac, bez brige je” (Priče Salamunove 11:15, NS). Ova kratka izreka vrlo uvjerljivo potiče čovjeka na odgovorno postupanje. Postaneš li jamac osobi koja nije pouzdana, natovarit ćeš si breme na vrat. Budeš li izbjegavao dati ruku kao jamac — učiniti gestu kojom se u starom Izraelu potvrđivalo ugovore — nećeš upasti u financijske probleme.

Ovdje se jasno može primijeniti načelo: “Što god čovjek sije, to će i požeti” (Galaćanima 6:7). “Sijte pravednost”, rekao je prorok Ozej, “požet ćete ljubav” (Ozej 10:12, St). Dakle, sij pravednost, tako što ćeš postupati u skladu s Božjom voljom, i počet ćeš njegovu vjernu ljubav. Izraelski kralj Salamun često je koristio ovo načelo i na temelju njega snažno ukazivao na potrebu za ispravnim vladanjem, čestitim govorom i ispravnim stavom. Pažljivo razmatranje njegovih mudrih riječi potaknut će nas da sijemo pravednost, jer je to za naše dobro (Priče Salamunove 11:15-31).

“Žena mila [“ljupka”, St] dobija čast”, kaže mudri kralj, “a [na]silni dobijaju bogatstvo” (Priče Salamunove 11:16). Ovaj redak ukazuje na razliku između trajne hvale koju može steći ljupka žena i prolaznog bogatstva koje stječu nasilnici.

No kako steći ljupkost, odnosno privlačna svojstva, koja donose hvalu? “Čuvaj pravu mudrost i razboritost”, savjetovao je Salamun, “i biće (...) nakit grlu tvojemu” (Priče Salamunove 3:21, 22). A psalmist je rekao da se ‘milina prosula po usnama kraljevim’ (Psalam 45:2, 3, St [1, 2, Da]). Dakle, mudrost, razboritost i ispravno korištenje jezika povećavaju vrijednost i privlačnost neke osobe. To se može reći i za ženu koja je razumna. Takva je žena bila Abigajila, supruga bezumnog Nabala. Bila je “mudra i vrlo lijepa”, a kralj David ju je pohvalio ‘za njenu mudrost’ (1. Samuelova 25:3, 33, St).

Bogobojazna žena koja je u pravom smislu ljupka doista će steći hvalu. Bit će na dobrom glasu. A ako je udana, imat će hvalu i od svog muža. Zapravo, donijet će hvalu čitavoj obitelji. A takva hvala nije prolazna. “Bolje je ime nego veliko bogatstvo, i milost je bolja nego srebro i zlato” (Priče Salamunove  22:1). Dobro ime koje ona stječe kod Boga ima trajnu vrijednost.

No sasvim je drugačije u slučaju okrutnog čovjeka, ‘nasilnika’. Nasilnike se ubraja među bezbožne ljude i među neprijatelje Jehovinih obožavatelja (Job 6:23; 27:13). Čovjek koji je nasilan ‘nema Boga pred sobom’ (Psalam 54:3). Tlačeći i sebično iskorištavajući prostodušne ljude, takva osoba može ‘nakupiti srebra kao praha’ (Job 27:16). No doći će dan kada će takav čovjek leći, i više neće ustati. Svaki novi dan u kojem otvori oči mogao bi mu biti posljednji (Job 27:19). Sve njegovo bogatstvo i sve što je postigao u životu tada će biti bezvrijedno (Luka 12:16-21).

Zaista, Priče Salamunove 11:16 pružaju važnu pouku! S tih nekoliko riječi, koje pokazuju kakve će posljedice požeti ljupkost, a kakve nasilnost, izraelski kralj nas potiče da sijemo pravednost.

Kako bi pružio još jednu pouku o međuljudskim odnosima, Salamun je rekao: “Dobrostiv čovjek sam sebi dobro čini, a okrutnik muči vlastito tijelo” (Priče Salamunove 11:17, St). “Suština ove izreke”, kaže jedan učenjak, “jest to da čovjekovo ponašanje prema drugima, bilo ono dobro ili loše, donosi nepredviđene i neočekivane posljedice po njega samoga.” Razmotri primjer mlade žene koja se zove Lisa. * Iako nema loše namjere, ona uvijek kasni kad se treba naći s nekim. Za nju nije ništa neobično zakasniti pola sata, pa i više, kad ima dogovor za službu propovijedanja s drugim objaviteljima Kraljevstva. Lisa time ne čini sebi dobro. Smije li kriviti druge ako im dojadi gubiti svoje dragocjeno vrijeme, pa se prestanu dogovarati s njom za službu propovijedanja?

Perfekcionist — čovjek koji si postavlja previsoke kriterije — također je okrutan prema sebi. Takva osoba uvijek neumorno nastoji ostvariti nedostižne ciljeve, a to je dovodi do iscrpljenosti i razočaranja. Za razliku od toga, ako si postavljamo realne i razumne ciljeve, činimo sebi dobro. Možda nismo u stanju razumjeti stvari jednako brzo kao drugi ili nas možda bolest ili starost onemogućavaju u nečemu što bismo željeli činiti. No nemojmo očajavati dok razmišljamo o svom duhovnom napretku, nego uvijek budimo razumni dok se nosimo sa svojim ograničenjima. Sretni smo kad možemo ‘dati sve od sebe’ u okviru svojih mogućnosti (2. Timoteju 2:15; Filipljanima 4:5).

Objašnjavajući još detaljnije kako pravednik čini sebi dobro, a okrutna osoba šteti samoj sebi, mudri kralj kaže: “Bezbožni radi posao prijevaran; a tko sije pravdu, pouzdana mu je plaća. Tko se drži pravde, na život mu je; a tko ide za zlom, na smrt mu je. Mrski su Jehovi koji su opaka srca; a mili su mu koji su bezazleni na svom putu. Zao čovjek neće ostati bez kara ako i druge uzme u pomoć; a sjeme pravednih izbaviće se” (Priče Salamunove 11:18-21).

Ti reci na više načina ističu osnovnu pouku: sij pravednost, i požet ćeš nagradu koju ona donosi. Zli čovjek može pribjeći prijevari ili igrama na sreću kako bi bez truda ostvario dobit. No, budući da je takva zarada varljiva, mogao bi se razočarati. Za razliku od toga, onaj tko pošteno radi imat će pravu, sigurnu plaću. Budući da Bog odobrava način života bezazlenog čovjeka, on ima nadu da će živjeti vječno. A kako će zli čovjek proći? Ako “i druge uzme u pomoć” u smišljanju prijevare, on neće izbjeći kaznu (Priče Salamunove 2:21, 22). To služi kao dobar poticaj da sijemo pravednost!

“Zlatan je kolut na rilu svinjskom: žena lijepa, a bez razuma” (Priče Salamunove 11:22, St). U biblijska vremena nosni prstenovi bili su uobičajen ukras. Zlatan kolut, odnosno prsten, provučen kroz nosnicu ili nosnu pregradu, bio je uočljiv nakit na ženi. Bilo bi doista neprilično tako lijep nakit staviti na rilo svinje! No to se može usporediti s osobom koja je lijepog izgleda, a “bez razuma”. Nikakav ukras ne pristaje takvoj osobi, bila to žena ili muškarac — na njoj to jednostavno ne izgleda privlačno.

Naravno, prirodno je razmišljati o tome što drugi misle o našem izgledu. No čemu biti previše zabrinut ili nezadovoljan zbog svog lica ili tijela? Mi ne možemo utjecati na mnoge detalje vezane za nas izgled. Osim toga, nije sve u fizičkom izgledu. Ljudi koje volimo i cijenimo uglavnom izgledaju sasvim obično! Fizička privlačnost nije presudna za sreću. Pravu vrijednost ima unutarnja ljepota, koju čovjek stječe kad pokazuje svojstva koja odražavaju Božju osobnost, a ona imaju trajnu vrijednost. Stoga budimo razumni i razvijajmo takva svojstva.

“Želja je pravednih samo dobro”, kaže kralj Salamun, “a očekivanje bezbožnih gnjev.” Opisujući primjenu tih riječi, on dodaje: “Jedan prosipa, i sve više ima; a drugi škrtari suviše, i sve je siromašniji” (Priče Salamunove 11:23, 24).

Kada revno drugima prenosimo spoznaju iz Božje Riječi, tada i sami bolje razumijemo njenu ‘širinu i dužinu i visinu i dubinu’ (Efežanima 3:18). S druge strane, tko ne koristi spoznaju koju je stekao, u opasnosti je da izgubi i ono što ima. Da, “tko oskudno sije, oskudno će i žeti; a tko obilno sije, obilno će i žeti” (2. Korinćanima 9:6).

“Podašna ruka biva bogatija”, nastavlja kralj, “i tko napaja [druge], sam će biti napojen” (Priče Salamunove 11:25). Kada velikodušno trošimo svoje vrijeme i materijalna sredstva na unapređivanje pravog obožavanja, Jehova je uistinu zadovoljan s nama (Hebrejima 13:15, 16). On će ‘otvoriti ustave nebeske i izliti blagoslov na nas dok ne bude dosta’ (Malahija 3:10). Božje sluge danas doista imaju divno duhovno blagostanje!

Opisujući još jednu razliku između želja pravednih i želja zlih, Salamun kaže: “Tko ne da žita, proklinje ga narod, a tko prodaje, blagoslov mu je nad glavom” (Priče Salamunove 11:26). Kupovati velike količine robe kada su cijene niske te je zatim čuvati sve dok se zalihe na tržištu ne smanje, a cijene porastu, može biti vrlo unosno. Iako smanjivanje potrošnje na tržištu i čuvanje robe na zalihi može u određenoj mjeri biti korisno, ljudi uglavnom preziru osobu koja zarađuje na takav način, jer to čini iz sebičnosti. Za razliku od toga, onaj tko ne želi ostvarivati veliku zaradu tako da iskorištava  kriznu situaciju zadobiva naklonost kod ljudi.

Kako bi nas potaknuo da težimo za onim što je dobro, odnosno pravedno, izraelski je kralj rekao: “Tko traži dobro, dobija ljubav; a tko traži zlo, zadesiće ga. Tko se uzda u bogatstvo svoje, propašće; a pravednici će se kao grana zelenjeti” (Priče Salamunove 11:27, 28).

Da bi prikazao kako nerazumni postupci donose loše posljedice, Salamun je rekao: “Tko zatire kuću svoju, naslijediće vjetar” (Priče Salamunove 11:29a). Ahana je njegov grijeh ‘zatro’, odnosno navukao je osudu na njega, te su i on i članovi njegove obitelji bili kamenovani (Jozua 7. poglavlje). U današnje vrijeme moglo bi se dogoditi da se u kršćanskom domu poglavar i ostali članovi obitelji upuste u neispravno postupanje koje može dovesti do toga da ih se isključi iz kršćanske skupštine. Ako poglavar obitelji prestane postupati u skladu s Božjim zapovijedima ili ako počne dopuštati ozbiljne prijestupe unutar svoje obitelji, time navlači osudu na svoj dom. Njemu, a možda i drugim članovima njegove obitelji, uskraćuje se druženje s kršćanskom skupštinom kao nepokajničkim grešnicima (1. Korinćanima 5:11-13). A što će dobiti zauzvrat? Samo vjetar — ono što je isprazno, bezvrijedno.

“Bezumnik će služiti mudromu”, stoji dalje u retku (Priče Salamunove 11:29b). Bezuman čovjek nema mudrosti, pa mu se ne mogu povjeriti veće odgovornosti. Osim toga, budući da loše upravlja svojim poslovima, to mu može nametnuti neku vrstu obaveze prema nekoj drugoj osobi. Takav nemudar čovjek doista može postati ‘sluga mudromu’. Dakle, vrlo je važno dobro prosuđivati i pokazivati mudrost u svemu što radimo.

“Plod je pravednikov drvo života”, uvjerava nas mudri kralj, “i mudrac je tko predobiva žive duše” (Priče Salamunove 11:30, St). Na koji način? Svojim govorom i vladanjem pravedan čovjek donosi duhovnu okrepu drugima. Njih to potiče da služe Jehovi te na koncu mogu dobiti život koji Bog daje.

Ne potiču li nas dosad navedene mudre izreke da sijemo pravednost? Načelo “što god čovjek sije, to će i požeti” Salamun je primijenio na još jedan način, rekavši: “Gle, pravedniku se na zemlji plaća, a kamoli bezbožniku i grešniku” (Priče Salamunove 11:31).

Iako se pravedan čovjek trudi činiti što je dobro, ponekad pogriješi (Propovjednik 7:20). Za greške koje je učinio ‘platit će mu se’ tako što će na određeni način primiti ukor. A što će se onda dogoditi s bezbožnikom koji namjerno ide zlim putem i ne trudi se zakoračiti na put čestitosti? Ne zaslužuje li on veću ‘plaću’ — oštru kaznu? “Ako se pravednik spašava uz poteškoće”, napisao je apostol Petar, “gdje će se pokazati bezbožnik i grešnik?” (1. Petrova 4:18). Stoga čvrsto odlučimo uvijek sijati pravednost, jer je to za naše dobro.