STANOVITI dramski kritičar koji je pisao za neki dnevni list otišao je jednom pogledati neku predstavu. Nije mu se baš svidjela, pa je kasnije napisao: “Ako tražite nešto bezvrijedno, onda svakako otiđite pogledati ovu predstavu.” Kasnije su producenti te predstave objavili reklamu u kojoj je glavni nosilac poruke bio citat iz dotične kritike. Glasio je: “Svakako otiđite pogledati ovu predstavu”! U reklami se točno citiralo riječi tog kritičara, no bile su izvučene iz konteksta, čime se posve krivo prenijelo njegovo mišljenje o predstavi.

Taj primjer pokazuje koliko važan može biti kontekst neke izjave. Izvlačenjem riječi iz konteksta može se iskriviti njihova poruka, a Sotona je upravo to učinio kad je citirao iz Pisama u pokušaju da obmane Isusa (Matej 4:1-11). S druge strane, uzimanje u obzir konteksta neke izjave pomoći će nam da točnije razumijemo njenu poruku. Zato je dobro da svaki put kad proučavamo neki biblijski redak razmotrimo njegov kontekst kako bismo bolje razumjeli o čemu je pisac govorio.

Jedan rječnik definira kontekst kao “količin[u] napisanog ili izgovorenog teksta koja točno određuje smisao pojedine riječi (ili druge jezične jedinice) koja je i sama njegov dio”. Kontekst može biti i skup okolnosti ili činjenica koji je vezan za neki događaj, situaciju i slično. Kad se radi o tom drugom značenju, sinonim za “kontekst” bio bi “pozadina”. Savjet da sagledamo kontekst nekog biblijskog retka posebno dobiva na težini kada uzmemo u obzir ono što je apostol Pavao napisao Timoteju: “Daj sve od sebe da se pokažeš pred Bogom kao prokušan, kao radnik koji se nema čega stidjeti, koji se ispravno služi riječju istine” (2. Timoteju 2:15). Ako se želimo ispravno  služiti Božjom Riječi, tada je moramo ispravno razumjeti te je potom iskreno i točno tumačiti drugima. Poštovanje prema Jehovi, Autoru Biblije, potaknut će nas da se držimo tog savjeta, a sagledavanje konteksta bit će nam pritom značajna pomoć.

Za primjer istražimo nešto više o biblijskoj knjizi Druga Timoteju. * Za početak našeg istraživanja mogli bismo postaviti neka pitanja o pozadini te knjige. Naprimjer: Tko je napisao Drugu Timoteju? Kada? Pod kakvim okolnostima? Potom bismo mogli postaviti pitanje: U kakvoj se situaciji nalazio Timotej, čije se ime pojavljuje u nazivu knjige? Zašto su mu savjeti koji su se nalazili u toj knjizi dobrodošli? Odgovori na ta pitanja znatno će povećati naše cijenjenje za tu knjigu i pomoći nam da uvidimo kako može biti od koristi i nama danas.

Početni reci Druge Timoteju ukazuju na to da je ta knjiga pismo koje je apostol Pavao napisao Timoteju. Drugi reci pokazuju da je Pavao, kad je pisao tu knjigu, bio u okovima zbog dobre vijesti. Pavao, kojeg su mnogi bili napustili, osjećao je da se bliži smrti (2. Timoteju 1:15, 16; 2:8-10; 4:6-8). Stoga je tu knjigu, po svemu sudeći, napisao tokom svog drugog zatočeništva u Rimu, vjerojatno oko 65. n. e. Izgleda da ga je nedugo nakon toga Neron osudio na smrt.

To je pozadina Druge Timoteju. No vrijedno je zapaziti da Pavao nije pisao Timoteju kako bi jadikovao zbog svojih problema. Umjesto toga, upozorio je Timoteja na to da ga čekaju teška vremena. Nadalje, potaknuo je svog prijatelja da izbjegava stvari koje mu mogu odvratiti pažnju, da ‘stječe snagu’ i da prenese njegove upute drugoj braći. A ta su braća onda trebala biti odgovarajuće osposobljena da dalje pomažu drugima (2. Timoteju 2:1-7). Doista izvrstan primjer nesebične brige za druge, čak i u teškim vremenima! A kakav je to samo dobar savjet za nas danas!

Pavao naziva Timoteja ‘ljubljenim djetetom’ (2. Timoteju 1:2). U Kršćanskim grčkim pismima tog se mladog čovjeka često spominje kao vjernog Pavlovog suradnika (Djela apostolska 16:1-5; Rimljanima 16:21; 1. Korinćanima 4:17). Kad mu je Pavao pisao to pismo, Timotej je, po svemu sudeći, imao manje od 40 godina, zbog čega ga je Pavao još uvijek smatrao mladim (1. Timoteju 4:12). Pa ipak, Timotej se dotada u potpunosti dokazao kao osoba vjerna Bogu, ‘robujući s Pavlom’ možda i 14 godina (Filipljanima 2:19-22). Unatoč tome što je Timotej bio relativno mlad, Pavao ga je zadužio da savjetuje druge starješine “da se ne bore oko riječî”, nego da pažnju usmjere na važne stvari kao što su vjera i ustrajnost (2. Timoteju 2:14). Osim toga, Timotej je bio ovlašten da imenuje skupštinske nadglednike i sluge pomoćnike (1. Timoteju 5:22). Međutim, možda mu je nedostajalo samopouzdanja u primjeni tog ovlaštenja (2. Timoteju 1:6, 7).

Mladi se starješina suočavao s nekim ozbiljnim izazovima. Kao prvo, dvojica ljudi, Himenej i Filet, ‘potkopavali su vjeru nekih’, naučavajući da je “uskrsnuće već bilo” (2. Timoteju 2:17, 18). Očito su smatrali da je jedino uskrsnuće bilo duhovne prirode i da se za kršćane ono već zbilo. Možda su ne uzimajući u obzir kontekst citirali Pavlovu izjavu u kojoj je stajalo da su kršćani bili mrtvi u svojim grijesima, ali da su oživljeni Božjim duhom (Efežanima 2:1-6). Pavao je upozorio na to da će se takav otpadnički utjecaj povećavati. Napisao je: “Doći će vrijeme kad neće podnositi zdravo učenje (...) i odvratit će svoje uši od istine, a okrenut će se lažnim pričama” (2. Timoteju 4:3, 4). To Pavlovo pravovremeno upozorenje Timoteju je bilo  znak da hitno treba uzeti u obzir apostolov savjet.

Iz onoga što smo prethodno rekli uviđamo da je Pavao Drugu Timoteju napisao iz najmanje tri razloga: (1) Kako je znao da se bliži trenutak njegove smrti, nastojao je pripremiti Timoteja za vrijeme kada mu više neće moći pružati potporu. (2) Želio je osposobiti Timoteja da skupštine koje je nadgledavao zaštiti od otpada i drugih štetnih utjecaja. (3) Želio je potaknuti Timoteja da bude marljiv u Jehovinoj službi i da se osloni na točnu spoznaju nadahnutih Pisama dok zauzima čvrst stav protiv krivih učenja.

Sad kad znamo pozadinu Druge Timoteju, njena nam poruka postaje jasnija. I u naše vrijeme ima otpadnika poput Himeneja i Fileta koji promiču svoje ideje i htjeli bi potkopati našu vjeru. Osim toga, živimo u ‘kritičnim vremenima s kojima se teško izlazi na kraj’, koja je Pavao prorekao. Mnogi su se iz vlastitog iskustva uvjerili u istinitost sljedećeg Pavlovog upozorenja: “Svi koji žele živjeti odano Bogu u zajedništvu s Kristom Isusom, bit će također progonjeni” (2. Timoteju 3:1, 12). Kako možemo zauzeti čvrst stav? Poput Timoteja, trebamo uzeti u obzir savjete onih koji Jehovi služe mnogo godina. A zahvaljujući Jehovinoj nezasluženoj dobrohotnosti možemo ‘stjecati snagu’ putem osobnog proučavanja, molitve i druženja sa sukršćanima. Pored toga, s pouzdanjem u snagu točne spoznaje možemo uzeti u obzir Pavlov savjet: “Drži se obrasca zdravih riječi” (2. Timoteju 1:13).

Što su “zdrave riječi” o kojima je Pavao govorio? On koristi taj izraz kako bi ukazao na istinito kršćansko učenje. U svom prvom pismu Timoteju Pavao je objasnio da su “zdrave riječi” u biti “riječi našeg Gospodina Isusa Krista” (1. Timoteju 6:3). Osoba koja slijedi obrazac zdravih riječi ima čiste misli, spremna je pokazivati ljubav i brine se za druge. Budući da su Isusova služba i učenja u skladu sa svim ostalim učenjima koja nalazimo u Bibliji, izraz “zdrave riječi” može se u proširenom smislu odnositi na sva biblijska učenja.

Za Timoteja, kao i za sve druge kršćanske starješine, obrazac zdravih riječi bilo je “vrsno dobro” koje je trebalo čuvati (2. Timoteju 1:13, 14). Timotej je trebao ‘propovijedati riječ, činiti to s osjećajem hitnosti, u povoljno vrijeme, u teško vrijeme, ukoriti, prekoriti, opomenuti, sa svom dugotrpljivošću i vještinom poučavanja’ (2. Timoteju 4:2). Kad smo svjesni toga da su se u Timotejevo vrijeme širila otpadnička učenja, onda nam je jasno zašto je Pavao naglasio hitnost učenja zdravih riječi. Također vidimo da je Timotej trebao štititi stado ‘ukoravanjem, prekoravanjem, opominjanjem’, s dugotrpljivošću i sposobnošću poučavanja.

Kome je Timotej trebao propovijedati riječ? Iz konteksta vidimo da je Timotej, kao starješina, riječ trebao propovijedati unutar kršćanske skupštine. Zbog pritiska koji su vršili protivnici Timotej je morao sačuvati duhovnu ravnotežu i odvažno objavljivati Božju riječ, a ne ljudske filozofije, osobne ideje ili bezvrijedne spekulacije. Istina, to je  moglo izazvati protivljenje nekih koji su imali loše motive (2. Timoteju 1:6-8; 2:1-3, 23-26; 3:14, 15). Međutim, slijeđenjem Pavlovog savjeta Timotej je i dalje trebao biti prepreka otpadu, baš kao što je to bio i sam Pavao (Djela apostolska 20:25-32).

Odnose li se Pavlove riječi o propovijedanju i na propovijedanje izvan skupštine? Da, odnose se, kao što to pokazuje kontekst. Pavao na tom mjestu dalje kaže: “Ti budi trezven u svemu, trpi zlo, vrši djelo evangelizatora, potpuno izvrši svoju službu” (2. Timoteju 4:5). Evangeliziranje — propovijedanje dobre vijesti spasenja nevjernicima — u središtu je kršćanske službe (Matej 24:14; 28:19, 20). A upravo kao što se Božja riječ propovijeda u skupštini čak i u “teško vrijeme”, tako mi čak i u nepovoljnim okolnostima ustrajemo u propovijedanju te riječi onima izvan skupštine (1. Solunjanima 1:6).

Temelj našem propovijedanju i poučavanju Božja je nadahnuta Riječ. Mi imamo potpuno pouzdanje u Bibliju. Pavao je rekao Timoteju: “Sve je Pismo nadahnuto od Boga i korisno za poučavanje, za ukoravanje, za ispravno postavljanje stvari, za odgajanje u pravednosti” (2. Timoteju 3:16). Te se riječi često citiraju kako bi se ukazalo na to da je Biblija Božja nadahnuta Riječ, i to je sasvim na mjestu. No što je Pavao imao na umu kad je pisao te riječi?

Pavao se obraćao starješini, osobi koja je imala odgovornost da u skupštini ‘ukorava, ispravno postavi stvari, odgaja u pravednosti’. Prema tome, on je tom prilikom još jednom potaknuo Timoteja da se osloni na mudrost nadahnute Riječi kojoj su ga poučavali od djetinjstva. Starješine, kao što je bio i Timotej, ponekad moraju ukoriti prijestupnike. Kada to čine, trebaju se uvijek pouzdati u Bibliju. Osim toga, budući da je Sveto pismo nadahnuo Bog, svaki ukor koji se temelji na njemu u biti je ukor od Boga. Svatko tko odbacuje ukor koji se temelji na Bibliji ne odbacuje neke ljudske ideje, nego nadahnut savjet koji dolazi od samog Jehove.

Kako je samo knjiga Druga Timoteju bogata Božjom mudrošću! A kako samo jasnije shvaćamo njenu poruku kad u obzir uzmemo kontekst njenih savjeta! U ovom smo se članku samo letimično dotaknuli divnih, nadahnutih misli koje ta knjiga sadrži, no to je dovoljno da pokažemo koliko je korisno uzeti u obzir kontekst onoga što čitamo u Bibliji. To će nam pomoći da budemo sigurni kako se zaista ‘ispravno služimo riječju istine’.