1. Koji je najvažniji događaj planiran za 2003, i kada je uspostavljen?

NAJVAŽNIJI događaj planiran za 2003. zbit će se 16. travnja, nakon zalaska sunca. Jehovini svjedoci tog će se dana sastati kako bi održali Spomen-svečanost obilježavanja smrti Isusa Krista. Kao što je bilo rečeno u prethodnom članku, tu je proslavu, koju se također naziva Gospodinova večera, uspostavio Isus nakon što su on i njegovi apostoli proslavili Pashu 14. nisana 33. n. e. Beskvasni kruh i crno vino na Spomen-svečanosti predstavljaju Kristovo bezgrešno tijelo i njegovu prolivenu krv — jedinu žrtvu koja može osloboditi ljude naslijeđenog grijeha i smrti (Rimljanima 5:12; 6:23).

2. Koje je upozorenje zapisano u 1. Korinćanima 11:27?

² Kruh i vino na Spomen-svečanosti mora se dolično uzimati. Apostol Pavao je na to jasno ukazao kad je pisao kršćanima u drevnom Korintu, gdje se Gospodinovu večeru nije obilježavalo na doličan način (1. Korinćanima 11:20-22). Pavao je napisao: “Tko god nedostojno jede kruh ili pije čašu Gospodinovu, bit će kriv s obzirom na Gospodinovo tijelo i krv” (1. Korinćanima 11:27). Što znače ove riječi?

3. Kako su se mnogi kršćani u Korintu ponašali prilikom održavanja Gospodinove večere?

³ Mnogi su kršćani u Korintu nedostojno uzimali simbole na Spomen-svečanosti. Među njima je bilo podjela i neki su, barem neko vrijeme, donosili vlastitu večeru te je jeli prije ili tokom sastanka, a često su se prejedali i opijali. Nisu bili ni psihički ni duhovno budni. Zbog toga su bili ‘krivi s obzirom na Gospodinovo tijelo i krv’. Oni koji nisu  večerali postali bi gladni i to bi im odvlačilo pažnju. Da, mnogi su uzimali kruh i vino bez poštovanja, a nisu ni bili u potpunosti svjesni koliko je važan taj događaj. Nimalo ne iznenađuje da su time osudili sami sebe! (1. Korinćanima 11:27-34).

4, 5. Zašto je važno da oni koji obično uzimaju simbole na Spomen-svečanosti izvrše samoispitivanje?

⁴ Kako se bliži Spomen-svečanost, dobro je da oni koji obično svake godine uzimaju simbole izvrše samoispitivanje. Da bi na dostojan način sudjelovali u tom obroku zajedništva, oni moraju biti zdravi u duhovnom pogledu. Svatko tko pokaže nepoštovanje, čak prezir, prema Isusovoj žrtvi dolazi u opasnost da bude ‘istrijebljen iz Božjeg naroda’, kao što je bio slučaj s Izraelcima koji su jeli obrok zajedništva dok su bili nečisti (3. Mojsijeva 7:20; Hebrejima 10:28-31).

⁵ Pavao je usporedio Spomen-svečanost s obrokom zajedništva u drevnom Izraelu. Govorio je o sudionicima koji su u zajedništvu s Kristom i potom rekao: “Ne možete piti Jehovinu čašu i čašu demonâ; ne možete jesti s ‘Jehovinog stola’ i sa stola demonâ” (1. Korinćanima 10:16-21). Ako onaj tko obično uzima simbole na Spomen- svečanosti učini neki ozbiljan grijeh, mora to priznati Jehovi i tražiti duhovnu pomoć skupštinskih starješina (Priče Salamunove 28:13; Jakov 5:13-16). Ako se iskreno kaje i donosi plod koji dolikuje pokajanju, u tom slučaju ne uzima simbole nedostojno (Luka 3:8).

6. Kome je Bog namijenio jedinstvenu priliku uzimanja kruha i vina na Gospodinovoj večeri?

⁶ Trebaju li oni koji danas čine dobro ostatku od 144 000 Kristove braće uzimati kruh i vino na Gospodinovoj večeri? (Matej 25:31-40; Otkrivenje 14:1). Ne trebaju. Bog je tu jedinstvenu priliku namijenio pojedincima koje je pomazao svetim duhom kako bi bili “sunasljednici Kristovi” (Rimljanima 8:14-18; 1. Ivanova 2:20). Koju onda ulogu imaju oni koji gaje nadu u vječni život kada će, pod vlasti Kraljevstva, cijela Zemlja postati raj? (Luka 23:43; Otkrivenje 21:3, 4). Budući da oni nisu Isusovi sunasljednici s nebeskom nadom, na Spomen-svečanost dolaze kao promatrači puni poštovanja (Rimljanima 6:3-5).

7. Kako su kršćani u prvom stoljeću znali da trebaju uzimati simbole na Spomen-svečanosti?

⁷ Pravi kršćani u prvom stoljeću bili su pomazani svetim duhom. Mnogi od njih imali su jedan ili više čudotvornih darova duha, kao što je govorenje jezicima. Stoga takvim pojedincima nije bilo teško znati da su pomazani duhom i da trebaju uzimati simbole na Spomen-svečanosti. Međutim, u naše vrijeme to se može znati na temelju nadahnutih riječi poput ovih: “Svi koje vodi Božji duh, to su Božji sinovi. Jer niste primili duh ropstva, koji bi opet uzrokovao strah, nego ste primili duh posinjenja, duh kojim vičemo: ‘Abba, Oče!’” (Rimljanima 8:14, 15).

8. Koga predočava ‘pšenica’, a koga “kukolj” spomenuti u 13. poglavlju Mateja?

⁸ Tokom stoljeća pravi pomazanici rasli su kao ‘pšenica’ u polju ‘kukolja’, odnosno lažnih kršćana (Matej 13:24-30, 36-43). Od 1870-ih ‘pšenica’ je postajala sve uočljivija, a mnogo godina nakon toga pomazanim kršćanskim nadglednicima rečeno je: “Onima koji se okupe [na Spomen-svečanosti] starješine trebaju navesti sljedeće uvjete: (1) vjera u [Kristovu] krv i (2) posvećenje Gospodinu i njegovoj službi, sve do u smrt. Potom trebaju pozvati sve koji imaju takvu vjeru i koji su posvećeni u tom pogledu da sudjeluju u slavljenju Gospodinove smrti” (Studije Svetog pisma, serija VI, Novo stvorenje, stranica 473). *

9. Kako je 1935. razjašnjeno tko je “veliko mnoštvo”, i kako je to utjecalo na neke koji su uzimali simbole na Spomen-svečanosti?

⁹ S vremenom je Jehovina organizacija pažnju počela usmjeravati na druge, ne samo na Kristove pomazane sljedbenike. Značajni korak u tom cilju poduzelo se sredinom 1930-ih. Dotada je Božji narod smatrao da je “veliko mnoštvo” koje se spominje u Otkrivenju 7:9 drugorazredna grupa koja će se pridružiti grupi od 144 000 uskrsnulih pomazanika na nebu kao djeveruše, ili drugarice, Kristove nevjeste (Psalam 45:14, 15; Otkrivenje 7:4; 21:2, 9). No 31. svibnja 1935. na kongresu Jehovinih svjedoka u Washingtonu (SAD) održan je govor u kojem je na temelju Biblije objašnjeno da se “veliko mnoštvo” odnosi na “druge ovce” koje žive u vremenu kraja (Ivan 10:16). Nakon tog kongresa neki koji su prije uzimali simbole na Spomen-svečanosti prestali su ih uzimati jer su shvatili da zapravo gaje nadu u život na Zemlji, a ne na nebu.

10. Opiši kakvu nadu i odgovornosti danas imaju “druge ovce”.

¹⁰ Naročito se od 1935. počelo tragati za onima koji sačinjavaju “druge ovce”, grupu koja pokazuje vjeru u otkupninu, predaje se  Bogu i pomaže pomazanom ‘malom stadu’ u djelu propovijedanja o Kraljevstvu (Luka 12:32). Te druge ovce gaje nadu u vječni život na Zemlji, no u svim ostalim pogledima slične su današnjem ostatku nasljednika Kraljevstva. Poput tuđinaca u starom Izraelu koji su obožavali Jehovu i podložili se Zakonu, današnje druge ovce prihvaćaju kršćanske odgovornosti, kao što su propovijedanje dobre vijesti zajedno s članovima duhovnog Izraela (Galaćanima 6:16). No kao što tuđinci nisu mogli postati kraljevi ni svećenici u Izraelu, tako ni druge ovce ne mogu vladati u nebeskom Kraljevstvu ni služiti kao svećenici (5. Mojsijeva 17:15).

11. Kako godina nečijeg krštenja može utjecati na nadu koju gaji?

¹¹ Stoga je do 1930-ih postalo jasno da je, općenito uzevši, već odlučeno tko odlazi na nebo. Sada se već desetljećima traga za drugim ovcama, koje imaju zemaljsku nadu. Ako se neki pomazanik pokaže nevjernim, najvjerojatnije će osoba koja je dugo godina vjerno služila Bogu kao pripadnik drugih ovaca biti pozvana da popuni prazno mjesto koje je iz tog razloga nastalo među 144 000 osoba.

12. Kada osoba treba prestati uzimati simbole na Spomen-svečanosti, i zašto?

¹² Pomazani kršćani potpuno su sigurni da imaju nebeski poziv. No što ako neki pojedinci koji nemaju taj poziv uzimaju kruh i vino na Spomen-svečanosti? Nakon što postanu svjesni da nikada nisu imali nebesku nadu, savjest će ih sigurno potaknuti da prestanu uzimati simbole. Bog neće s odobravanjem gledati na onoga tko se predstavlja kao osoba koja će biti nebeski kralj i svećenik, a zna da zapravo nema takav poziv (Rimljanima 9:16; Otkrivenje 20:6). Jehova je oduzeo život Koreju, koji je bio Levit, jer je oholo težio za aronskom svećeničkom službom (2. Mojsijeva 28:1; 4. Mojsijeva 16:4-11, 31-35). Ako kršćanin shvati da je pogriješio jer je uzimao simbole na Spomen-svečanosti, treba ih prestati uzimati i ponizno se moliti Jehovi za oproštenje (Psalam 19:13).

13, 14. Zašto netko može pogrešno pretpostaviti da ima nebeski poziv?

¹³ Zašto neki pogrešno pretpostave da imaju nebeski poziv? Možda im zbog smrti supružnika ili neke druge tragedije više nije stalo do života na Zemlji. Isto tako, možda žele imati istu nadu kao neki njihov blizak prijatelj koji se izjašnjava kao pomazani kršćanin. Naravno, Bog nije nikoga zadužio da sakuplja one koji će dobiti tu prednost. Osim toga, on ne vrši pomazanje nasljednika Kraljevstva tako što im omogućuje da čuju glasove koji im to potvrde.

¹⁴ Lažna vjerska nauka da svi dobri ljudi idu na nebo može navesti neke na pomisao da imaju nebeski poziv. Stoga se moramo čuvati da na nas ne bi utjecala pogrešna gledišta koja smo prije imali ili drugi činioci. Naprimjer, osoba se može pitati: ‘Uzimam li lijekove koji utječu na moje emocije? Da li mi se događa da me obuzmu osjećaji koje znam krivo protumačiti?’

15, 16. Iz kojih još razloga neki pogrešno zaključe da su pomazanici?

¹⁵ Neki bi se mogli pitati: ‘Želim li se isticati? Je li mi stalo do toga da imam autoritet sada ili u budućnosti kao Kristov sunasljednik?’ Kad se u prvom stoljeću sakupljalo nasljednike Kraljevstva, nisu svi imali velike odgovornosti u skupštini. Pojedinci s nebeskim pozivom ne žele se isticati niti se hvale time što su pomazanici. Oni pokazuju poniznost koju se očekuje od onih koji imaju “Kristov um” (1. Korinćanima 2:16).

¹⁶ Neki su možda zaključili da imaju nebeski poziv jer su stekli priličnu biblijsku spoznaju. Ali pomazanje duhom ne pruža neko posebno razumijevanje, a to znamo po tome što je Pavao morao poučiti i savjetovati određene  pomazanike (1. Korinćanima 3:1-3; Hebrejima 5:11-14). Postoji točno određeni način na koji Bog pruža duhovnu hranu čitavom svom narodu (Matej 24:45-47). Zato nitko ne bi smio misliti da kao pomazani kršćanin ima veću mudrost od onih sa zemaljskom nadom. Pomazanje duhom ne dokazuje se time što se vješto odgovara na biblijska pitanja, svjedoči ili drži biblijske govore. Za sve to osposobljeni su i kršćani sa zemaljskom nadom.

17. O čemu i o kome ovisi pomazanje duhom?

¹⁷ Ako neki suvjernik postavlja pitanja u vezi s nebeskim pozivom, starješina ili drugi zreli kršćanin može s njim o tome razgovarati. Međutim, nitko ne može tu odluku donijeti za nekog drugog. Onaj tko zaista ima taj poziv ne mora pitati druge ima li takvu nadu. Pomazanicima je “dano novo rođenje, ne pomoću raspadljivog, nego pomoću neraspadljivog plodnog sjemena, posredstvom riječi živog i vječnog Boga” (1. Petrova 1:23). Bog putem svog duha i Riječi sije ‘sjeme’ na temelju kojeg netko postaje “novo stvorenje” s nebeskom nadom (2. Korinćanima 5:17). A Jehova je taj koji odlučuje o tome. Pomazanje “ne ovisi (...) o onome tko želi niti o onome tko trči, nego o Bogu” (Rimljanima 9:16). Pa kako onda osoba može biti sigurna da ima nebeski poziv?

18. Na koji način Božji duh svjedoči duhu pomazanika?

¹⁸ Na temelju svjedočanstva Božjeg duha pomazani su kršćani uvjereni da imaju nebesku nadu. “Primili [ste] duh posinjenja”, napisao je Pavao, “duh kojim vičemo: ‘Abba, Oče!’ Sam duh svjedoči s našim duhom da smo Božja djeca. Dakle, ako smo djeca, i nasljednici smo: nasljednici Božji, a sunasljednici Kristovi, ako trpimo zajedno s njim da bismo zajedno s njim bili i proslavljeni” (Rimljanima 8:15-17). Sveti duh djeluje na duh pomazanika tako što oni u svojoj nutrini osjećaju da se ono što Biblija govori o Jehovinoj duhovnoj djeci odnosi na njih (1. Ivanova 3:2). Božji duh daje im osjećaj da su njegovi sinovi i budi u njima jedinstvenu nadu (Galaćanima 4:6, 7). Premda će vječni život u kojem će ljudi biti savršeni te okruženi članovima obitelji i prijateljima biti nešto veličanstveno, to nije nada koju su oni dobili  od Boga. On putem svog duha u njima budi toliko snažnu nadu u odlazak na nebo da su spremni odreći se svega što ih veže za ljude i život na Zemlji (2. Korinćanima 5:1-5, 8; 2. Petrova 1:13, 14).

19. Koju ulogu igra novi savez u životu nekog pomazanog kršćanina?

¹⁹ Pomazani kršćani sigurni su u svoju nebesku nadu, u to da su primljeni u novi savez. Isus je to spomenuo kad je uspostavio Spomen-svečanost, rekavši: “Ova čaša predstavlja novi savez na temelju moje krvi, koja se treba proliti za vas” (Luka 22:20). Sudionici novog saveza su Bog i pomazanici (Jeremija 31:31-34; Hebrejima 12:22-24). Isus je posrednik. Budući da je novi savez stupio na snagu Kristovom prolivenom krvlju, u njega nisu uključeni samo Židovi već i pojedinci iz svih naroda koji su postali narod za Jehovino ime i dio Abrahamovog ‘sjemena’ (Galaćanima 3:26-29; Djela apostolska 15:14). Taj ‘vječni savez’ omogućuje svim duhovnim Izraelcima da uskrsnu u besmrtni život na nebu (Hebrejima 13:20).

20. Koji je savez sklopljen između pomazanika i Krista?

²⁰ Pomazanici su sigurni u svoju nadu. Oni su sudionici još jednog saveza, saveza za Kraljevstvo. O njihovom zajedništvu s njim Isus Krist je rekao: “Vi ste oni koji su ostali sa mnom u mojim kušnjama; i ja sklapam savez s vama, kao što je moj Otac sklopio savez sa mnom, za kraljevstvo” (Luka 22:28-30). Taj će savez između Krista i njegovih sukraljeva postojati vječno (Otkrivenje 22:5).

21. Kako nam razdoblje oko Spomen-svečanosti donosi izuzetne koristi?

²¹ Razdoblje oko Spomen-svečanosti donosi mnoge blagoslove. Koristit će nam ako se držimo rasporeda čitanja Biblije za taj period. Isto tako, to je naročito prikladno vrijeme za molitvu, razmišljanje o Isusovom životu na Zemlji i njegovoj smrti te za sudjelovanje u djelu propovijedanja o Kraljevstvu (Psalam 77:12; Filipljanima 4:6, 7). Sama Spomen-svečanost podsjeća nas na to koliku su ljubav pokazali Bog i Krist putem Isusove otkupne žrtve (Matej 20:28; Ivan 3:16). Otkupna žrtva daje nam nadu i utjehu te bi trebala ojačati našu odlučnost da postupamo poput Krista (2. Mojsijeva 34:6; Hebrejima 12:3). Spomen-svečanost bi nas također trebala još više potaknuti da živimo u skladu sa svojim predanjem kao Božji sluge i da budemo vjerni sljedbenici njegovog ljubljenog Sina.

22. Koji je najveći dar Bog dao ljudima, i koji je jedan od načina kako pokazati zahvalnost za njega?

²² Jehova nam doista daje dobre darove! (Jakov 1:17). Dobivamo vodstvo putem njegove Riječi, imamo pomoć njegovog duha i nadu u vječni život. Božji najveći dar je Isusova žrtva za grijehe pomazanika i svih ostalih koji pokazuju vjeru (1. Ivanova 2:1, 2). Pa koliko ti onda znači Isusova smrt? Hoćeš li biti među onima koji pokazuju zahvalnost za nju tako što će se 16. travnja 2003. sastati nakon zalaska sunca kako bi održali Gospodinovu večeru?