IMA li Gospodinova večera kakvo značenje i trajnu vrijednost za tebe? Da bismo to saznali, ustanovimo prvo koje je značenje sam Isus Krist pridao ovom posebnom događaju.

Uvečer 14. nisana 33. n. e. Isus i njegovih 12 apostola okupili su se u gornjoj sobi u Jeruzalemu kako bi proslavili godišnju Pashu. Nakon što su proslavili Pashu, nevjerni Juda napustio je sobu s ciljem da izda Isusa (Ivan 13:21, 26-30). Zatim je u prisutnosti ostalih 11 apostola Isus uveo “Gospodinovu večeru” (1. Korinćanima 11:20). Ona se naziva i Spomen-svečanost budući da je Isus svojim sljedbenicima zapovjedio: “Činite ovo meni na spomen.” To je jedini događaj za koji je kršćanima zapovjeđeno da ga obilježavaju (1. Korinćanima 11:24).

U mnogim mjestima ljudi dižu spomenike ili obilježavaju posebne dane u spomen na neku znamenitu osobu ili događaj. U ovom slučaju Isus je uspostavio spomen-večeru, večeru koja će služiti kao podsjetnik, pomažući njegovim učenicima da očuvaju sjećanje na izuzetno važne događaje koji su se dogodili tog značajnog dana. Ta je spomen-večera trebala u budućim generacijama podsjećati promatrače na velik značaj onoga što je Isus učinio te noći, a osobito na značenje simbola koje je koristio. Koje je simbole Isus upotrijebio i što oni predstavljaju? Razmotrimo što biblijski izvještaj kaže o zbivanjima koja su se odigrala te noći 33. n. e.

“I uzevši kruh, zahvalio je, razlomio ga i dao im, govoreći: ‘Ovo predstavlja moje tijelo koje se treba dati za vas. Činite ovo meni na spomen’” (Luka 22:19).

Kada je Isus uzeo kruh i rekao “ovo predstavlja moje tijelo”, on je time naznačio da beskvasni kruh simbolizira njegovo bezgrešno fizičko tijelo koje je dao “za život svijeta” (Ivan 6:51). Iako u nekim prijevodima Biblije piše “ovo je [grčki: estín] moje tijelo”, Thayerov Greek-English Lexicon of the New Testament kaže da taj glagol često znači “označavati, predočavati, podrazumijevati”. On nosi misao o predstavljanju, ili simboliziranju (Matej 26:26, NS, fusnota).

 Isto je i s čašom vina. Isus je rekao: “Ova čaša predstavlja novi savez na temelju moje krvi, koja se treba proliti za vas” (Luka 22:20).

Prema Matejevom izvještaju Isus je s obzirom na čašu rekao: “Ovo predstavlja moju ‘krv saveza’, koja se treba proliti za mnoge radi oproštenja grijehâ” (Matej 26:28). Isus je time pokazao da vino u čaši predočava, odnosno simbolizira, njegovu krv. Njegova prolivena krv trebala je biti temelj ‘novog saveza’ sklopljenog s duhom pomazanim učenicima koji će na nebu zajedno s njim vladati kao kraljevi i svećenici (Jeremija 31:31-33; Ivan 14:2, 3; 2. Korinćanima 5:5; Otkrivenje 1:5, 6; 5:9, 10; 20:4, 6).

Vino u čaši također služi kao podsjetnik da je Isusova prolivena krv temelj za ‘oproštenje grijehâ’, koje omogućava da oni koji piju od tog vina budu pozvani u nebeski život kao sunasljednici s Kristom. Stoga je razumljivo da kruh i vino na Spomen-svečanosti uzimaju jedino oni koji su pozvani na nebo, a njihov je broj ograničen (Luka 12:32; Efežanima 1:13, 14; Hebrejima 9:22; 1. Petrova 1:3, 4).

Ali što je sa svim ostalim Isusovim sljedbenicima s kojima nije sklopljen novi savez? Oni su Gospodinove “druge ovce”, koje očekuju da će vječno živjeti na rajskoj zemlji, a ne da će vladati s Kristom na nebu (Ivan 10:16; Luka 23:43; Otkrivenje 21:3, 4). Tom ‘velikom mnoštvu’ vjernih kršćana koji “vrše [Bogu] svetu službu dan i noć” drago je što mogu biti promatrači na Gospodinovoj večeri, jer je izuzetno cijene. Svojim riječima i djelima oni takoreći izjavljuju: “Spasenje dugujemo svom Bogu, koji sjedi na prijestolju, i Janjetu!” (Otkrivenje 7:9, 10, 14, 15).

“Činite ovo meni na spomen” (Luka 22:19).

Koliko često bismo trebali slaviti Spomen-svečanost u nastojanju da očuvamo sjećanje na Kristovu smrt? Isus o tome nije rekao ništa određeno. Pa ipak, iz toga što je Isus uspostavio Gospodinovu večeru 14. nisana, uvečer na dan Pashe, koju su Židovi slavili jednom godišnje, očita je njegova želja da se Spomen-svečanost održava na jednak način. Dakle, kao što su Izraelci jednom godišnje slavili svoje oslobođenje iz egipatskog ropstva, kršćani jednom godišnje slave svoje oslobođenje iz ropstva grijehu i smrti (2. Mojsijeva 12:11, 17; Rimljanima 5:20, 21).

Zamisao da se uspomenu na neki značajan događaj slavi jednom godišnje posve sigurno nije neuobičajena. Uzmimo za primjer prigode u kojima bračni par slavi godišnjicu braka ili u kojima jedna nacija obilježava važan događaj iz svoje povijesti. Takva proslava obično se održava jednom u godini, na obljetnicu tog događaja. Zanimljivo je da se tijekom nekoliko stoljeća poslije Krista mnoge koji su se izjašnjavali kao kršćani nazivalo kvartodecimanima, što doslovno znači “četrnaestnici”, zato što su obilježavali Isusovu smrt jednom godišnje — 14. nisana.

Apostol Pavao je objasnio da održavanjem Gospodinove večere Isusovi učenici ‘objavljuju Gospodinovu smrt’ (1. Korinćanima 11:26). Dakle, ova proslava usredotočuje se na presudnu ulogu koju je Isus svojom smrću odigrao u ostvarenju Božjeg nauma.

Time što je ostao vjeran do smrti, Isus je dokazao da je Jehova Bog mudar i brižan Stvoritelj i pravedni Vladar. Suprotno Sotoninim tvrdnjama, Isus je, postupivši posve drugačije od Adama, dokazao da čovjek može ostati vjeran Jehovi čak i pod najtežim pritiskom (Job 2:4, 5).

Gospodinova večera također nas podsjeća da trebamo cijeniti Isusovu samopožrtvovnu ljubav. Unatoč teškim kušnjama Isus je ostao savršeno poslušan svome Ocu. Zbog toga je mogao ponuditi svoj savršeni ljudski život kao pokriće za ogromnu cijenu Adamovog grijeha. Kao što je sam Isus objasnio, on je došao “da svoju dušu da kao otkupninu u zamjenu za mnoge” (Matej 20:28). Stoga svi oni koji vjeruju u Isusa mogu dobiti oproštenje grijeha i vječni život, u skladu s Jehovinim prvobitnim naumom za ljude (Rimljanima 5:6, 8, 12, 18, 19; 6:23; 1. Timoteju 2:5, 6). *

Sve ovo ujedno ističe Jehovinu obilnu dobrotu i nezasluženu dobrohotnost koju je pokazao time što je čovjeku omogućio spasenje. Biblija kaže: “Po ovom se Božja ljubav očitovala u našem slučaju, po tome što je Bog poslao svog jedinorođenog Sina u svijet da bismo preko njega dobili život. Ljubav je u ovome: ne da smo mi ljubili Boga, nego je on ljubio nas i poslao svog Sina kao pomirbenu žrtvu za naše grijehe” (1. Ivanova 4:9, 10).

Da, Spomen-svečanost zaista je veličanstvena proslava! Dovoljno je jednostavna da bi se održavala širom svijeta i pod nizom različitih okolnosti, a ipak ima u sebi dovoljno simbolike da je tijekom dugog vremenskog razdoblja ostala podsjetnik na značajan događaj.

Žrtvena smrt našeg Gospodina Isusa Krista iziskivala je od njega i njegovog Oca Jehove  da plate visoku cijenu. Isus kao savršen čovjek nije naslijedio smrt poput svih nas (Rimljanima 5:12; Hebrejima 7:26). On je imao pravo živjeti vječno. Bez njegovog dopuštenja nitko mu nije mogao oduzeti život. Isus je rekao: “Nitko je [moju dušu, odnosno život] nije uzeo od mene, nego je ja polažem sam od sebe” (Ivan 10:18).

Da, Isus je spremno žrtvovao svoj savršeni ljudski život kako “bi svojom smrću uništio onoga koji ima mogućnosti da prouzroči smrt, to jest Đavla; i da bi oslobodio sve koji su zbog straha od smrti bili podložni ropstvu cijeli svoj život” (Hebrejima 2:14, 15). Kristova samopožrtvovna ljubav vidljiva je i po tome što je svjesno pristao umrijeti na točno određeni način. Bio je itekako svjestan na koji će način patiti i umrijeti (Matej 17:22; 20:17-19).

Spomen-svečanost također nas podsjeća na najveći izraz ljubavi koji nam je naš nebeski Otac Jehova ikada iskazao. Kako li je njemu, koji ‘pokazuje vrlo duboku naklonost i koji je milosrdan’, bilo teško slušati i gledati Isusove ‘jake povike i suze’ u Getsemanskom vrtu, sadističko bičevanje, okrutno pribijanje na stup i njegovo polagano, mučno umiranje (Jakov 5:11; Hebrejima 5:7; Ivan 3:16; 1. Ivanova 4:7, 8). Čak i danas, stoljećima kasnije, već sama pomisao na to kod mnogih uzrokuje emocionalnu bol.

Zamisli samo koliko su visoku cijenu Jehova Bog i Isus Krist platili za nas grešnike! (Rimljanima 3:23). Naša grešna narav i naše mane bolna su stvarnost s kojom se suočavamo svaki dan. Međutim, na temelju vjere u Isusovu otkupnu žrtvu možemo od Boga tražiti oprost (1. Ivanova 2:1, 2). To nam omogućuje da pristupimo Bogu sa slobodom govora i da imamo čistu savjest (Hebrejima 4:14-16; 9:13, 14). I ne samo to, u izgledu nam stoji vječni život na rajskoj Zemlji (Ivan 17:3; Otkrivenje 21:3, 4). Ovi i mnogi drugi blagoslovi rezultat su tog Isusovog krajnje samopožrtvovnog djela.

Gospodinova večera je bez sumnje izvanredan pokazatelj ‘Božje nenadmašne i nezaslužene dobrohotnosti’. A otkupna žrtva, za koju se pobrinuo Jehova Bog, i koju je omogućila Isusova samopožrtvovna ljubav, uistinu je ‘neopisivi besplatni dar’ (2. Korinćanima 9:14, 15). Ne potiče li te Božja dobrota koju je iskazao preko Isusa Krista da uvijek pokazuješ istinsko cijenjenje i zahvalnost?

Uvjereni smo da te potiče. Stoga te srdačno pozivamo da zajedno s Jehovinim svjedocima prisustvuješ proslavi Spomen-svečanosti obilježavanja Isusove smrti. Ove godine Spomen-svečanost će se održati u srijedu 16. travnja, nakon zalaska sunca. Jehovini svjedoci u području u kojem živiš rado će ti reći točno vrijeme i mjesto održavanja ove najvažnije proslave.