1, 2. (a) Kako Jehova gleda na današnje ljude? (b) Koja si pitanja možemo postaviti?

JEHOVINI sluge imaju zadatak da ‘načine učenike od ljudi iz svih naroda’ (Matej 28:19). Dok ga ispunjavamo i čekamo “veliki dan Jehovin”, trebamo gledati na ljude kao i Jehova (Sofonija 1:14). A kako on gleda na njih? Apostol Petar kaže: “Jehova nije spor s obzirom na svoje obećanje, što neki smatraju sporošću, nego je strpljiv s vama jer ne želi da itko bude uništen, nego da svi dođu do pokajanja” (2. Petrova 3:9). Bog na ljude gleda kao na pojedince koji bi se mogli pokajati. Njegova je “volja da se sve vrste ljudi spase i dođu do točne spoznaje istine” (1. Timoteju 2:4). Štoviše, Jehova je presretan kad se “vrati bezbožnik sa svoga puta i bude živ” (Ezehijel 33:11).

² A da li mi osobno gledamo na ljude kao Jehova? Da li kao i on sve osobe, bez obzira na to koje su rase i iz kojeg su naroda, smatramo potencijalnim ‘ovcama njegove paše’? (Psalam 100:3; Djela apostolska 10:34, 35). Razmotrimo dva primjera koja pokazuju koliko je važno da dijelimo Božje mišljenje. U oba slučaja uništenje je bilo neminovno, a Jehovini sluge bili su o tome unaprijed obaviješteni. Ti su nam primjeri itekako značajni dok čekamo Jehovin veliki dan.

3. Kako je Jehova gledao na stanovnike Sodome i Gomore?

³ Prvi primjer tiče se vjernog patrijarha Abrahama i zlih gradova Sodome i Gomore. Kad je Jehova čuo ‘viku u Sodomi i Gomori’, nije odmah uništio te gradove i sve njihove stanovnike. Najprije je provjerio kakvo stanje tamo vlada (1. Mojsijeva 18:20, 21). Poslao je dva anđela u Sodomu i oni su se smjestili u kuću pravednog Lota. Tu večer kad su anđeli došli, “građani (...) slegoše se oko kuće, staro i mlado, sav narod sa svih krajeva” jer su htjeli imati homoseksualne odnose s anđelima. Nema sumnje, moralno ponižavajuće stanje tih stanovnika dokazalo je da grad zaslužuje uništenje. Pa ipak, anđeli su rekli Lotu: “Ako imaš ovdje još koga svoga, ili zeta ili sina ili kćer, ili koga god svoga u ovom gradu, gledaj nek idu odavde.” Jehova je nekim stanovnicima tog grada pružio priliku da se spase, no na kraju su samo Lot i njegove dvije kćeri izbjegli uništenje (1. Mojsijeva 19:4, 5, 12, 16, 23-26).

4, 5. Zašto se Abraham zauzeo za stanovnike Sodome, i da li je njegovo gledište bilo u skladu s Jehovinim?

⁴ Vratimo se sada u vrijeme kad je Jehova rekao da će provjeriti kakvo stanje vlada u Sodomi i Gomori. Abraham ga je tada zamolio, rekavši: “Možda u gradu ima pedeset pravednika. Zar ćeš ih zaista uništiti, ne oprostivši tom mjestu zbog pedeset pravednika koji su u njemu? Nezamislivo je da bi ti tako postupio i pogubio pravednika zajedno sa zlim, tako da pravedniku bude jednako kao i zlomu! Nezamislivo je to za tebe! Neće li Sudac cijele zemlje činiti ono što je pravo?” Abraham je dvaput koristio izraz “nezamislivo je”. On je na temelju vlastitog iskustva znao da Jehova neće uništiti pravednike zajedno sa zlima. Kad je Jehova rekao da neće uništiti Sodomu ako “u gradu ima pedeset pravednika”, Abraham je malo po malo smanjivao broj dok nije došao na samo deset pravednika (1. Mojsijeva 18:22-33, NS).

 ⁵ Bi li Jehova poslušao Abrahamovu molbu da se kosila s Njegovim načinom razmišljanja? Sigurno ne bi. Kao “Jehovin prijatelj” Abraham je, po svemu sudeći, znao i dijelio Jehovino gledište (Jakov 2:23). Kad je Jehova obratio pažnju na Sodomu i Gomoru, bio je spreman uzeti u obzir Abrahamovu molbu. Zašto? Zato što naš nebeski Otac “ne želi da itko bude uništen, nego da svi dođu do pokajanja”.

6. Kako su Ninivljani reagirali na ono što je Jona objavljivao?

⁶ Drugi primjer koji ćemo razmotriti jest primjer Jone. U ovom je slučaju trebao biti uništen grad Niniva. Prorok Jona dobio je zadatak da obznani da je zloća tog grada ‘izašla pred Jehovu’ (Jona 1:2). Niniva s okolicom bila je velik grad, trebalo je “tri dana hoda” da je se prijeđe. Kad je Jona na koncu poslušao i došao u Ninivu, najavljivao je: “Još četrdeset dana, pa će Niniva propasti.” Nato “Ninivljani povjerovaše Bogu, i oglasiše post, i obukoše se u kostrijet”. Pokajao se i sam kralj Ninive (Jona 3:1-6).

7. Kako je Jehova gledao na pokajanje Ninivljana?

⁷ Ovi su ljudi reagirali posve drugačije nego Sodomljani! Kako je Jehova gledao na Ninivljane koji su se pokajali? U Joni 3:10 stoji: “Raskaja se Bog oda zla koje reče da im učini, i ne učini.” Jehova se ‘raskajao’, odnosno sažalio se nad njima, u tom smislu što je odlučio drugačije postupiti s Ninivljanima zato što su se promijenili. Božja se mjerila nisu promijenila, no Jehova je promijenio svoju odluku kad je vidio da su se Ninivljani pokajali (Malahija 3:6).

8. Zašto je Jona postao mrzovoljan?

⁸ Kad je Jona shvatio da Niniva neće biti uništena, je li na to gledao isto kao Jehova? Nije, jer o tome čitamo: “Joni bi vrlo nedrago, i rasrdi se.” Što je još učinio? U izvještaju stoji: “Pomoli se Jehovi i reče: Jehova! ne rekoh li to kad još bijah u svojoj zemlji? zato htjedoh prije pobjeći u Tarsis; jer znah da si ti Bog milostiv i žalostiv, spor na gnjev i obilan milosrđem, i kaješ se oda zla” (Jona 4:1, 2). Jona je poznavao Jehovine osobine. Međutim, postao je mrzovoljan i nije na pokajničke stanovnike Ninive gledao isto kao Bog.

9, 10. (a) Koju je pouku Jehova dao Joni? (b) Po čemu možemo zaključiti da je Jona na koncu na Ninivljane gledao isto kao Jehova?

⁹ Jona je otišao iz Ninive, sagradio kolibu i sjeo u njen hlad “da vidi što će biti od grada”. A Jehova je potom dao da izraste tikva da mu pravi hlad. No sljedećeg dana biljka je uvenula. Kad se Jona naljutio zbog toga, Jehova mu je rekao: “Tebi je žao tikve (...). A meni da ne bude žao Ninive, velikoga grada, u kom ima više od sto i dvadeset tisuća  ljudi koji još ne znaju što je desno što li lijevo i mnogo stoke?” (Jona 4:5-11). Jona je iz toga mogao izvući važnu pouku o tome kako Jehova gleda na ljude!

¹⁰ Ne znamo točno kako je Jona reagirao kad je Bog rekao da mu je žao ljudi u Ninivi. Pa ipak, očito je prorok promijenio svoj stav prema pokajničkim Ninivljanima. To se da zaključiti po tome što ga je Jehova upotrijebio da zapiše taj nadahnuti izvještaj.

11. Kako bi Abraham najvjerojatnije gledao na ljude koji žive u današnje vrijeme?

¹¹ Danas se nalazimo pred još jednim uništenjem — uništenjem sadašnjeg zlog sustava stvari tokom velikog Jehovinog dana (Luka 17:26-30; Galaćanima 1:4; 2. Petrova 3:10). Da je Abraham danas živ, kako bi gledao na ljude u ovom svijetu koji će uskoro biti uništen? Najvjerojatnije bi mu bilo stalo do onih koji još nisu čuli ‘dobru vijest o kraljevstvu’ (Matej 24:14). Abraham je nekoliko puta molio Boga da spasi pravedne ako ih ima u Sodomi. Je li nama stalo do ljudi koji će možda napustiti način vladanja ovog svijeta koji je pod Sotoninom vlašću kad dobiju priliku da se pokaju i služe Bogu? (1. Ivanova 5:19; Otkrivenje 18:2-4).

12. Zašto nam se može lako desiti da prema ljudima koje srećemo u službi razvijemo stav poput Joninog, i što možemo poduzeti?

¹² Nema ništa loše u tome da čeznemo za tim da zlo bude iskorijenjeno (Habakuk 1:2, 3). Ipak, lako se može desiti da razvijemo stav kakav je imao Jona, da budemo nezainteresirani za dobrobit ljudi koji bi se mogli pokajati. To se naročito može desiti ako stalno nailazimo na osobe koje su ravnodušne, neprijateljski raspoložene ili čak ratoborne kad dođemo k njima kako bismo im prenijeli poruku o Kraljevstvu. Možda ne vidimo da ima onih koje Jehova još namjerava sakupiti iz ovog zlog sustava stvari (Rimljanima 2:4). Ako tokom iskrenog samoispitivanja otkrijemo da naš stav imalo nalikuje stavu koji je Jona isprva imao prema Ninivljanima, možemo se moliti za pomoć da svoje razmišljanje uskladimo s Jehovinim.

13. Zašto možemo reći da je Jehova zainteresiran za današnje ljude?

¹³ Jehova je zainteresiran za one koji mu još uvijek ne služe i sluša molitve svojih  predanih slugu (Matej 10:11). Naprimjer, ‘prouzročit će da se učini pravda’ odgovarajući tako na njihove molitve (Luka 18:7, 8). Osim toga, Jehova će ispuniti sva svoja obećanja i naume kad dođe vrijeme za to (Habakuk 2:3). To znači da će sa Zemlje biti uklonjeno sve zlo, baš kao što je Niniva bila uništena nakon što su njeni stanovnici ponovno počeli činiti zlo (Nahum 3:5-7).

14. Što bismo trebali činiti dok čekamo Jehovin veliki dan?

¹⁴ Hoćemo li strpljivo čekati, marljivo vršeći Jehovinu volju dok ovaj zao sustav stvari ne bude uništen u njegovom velikom danu? Ne znamo točno koliko se još mora propovijedati prije nego dođe Jehovin dan, no znamo da će se dobru vijest o Kraljevstvu propovijedati po cijeloj nastanjenoj Zemlji u omjeru kojim će Bog biti zadovoljan prije nego dođe kraj. A mi bismo svakako trebali biti zainteresirani za ‘izabrane’ koji još trebaju biti sakupljeni dok Jehova nastavlja puniti svoj dom slavom (Agej 2:7).

15. Što nam može pomoći da bolje shvatimo koliko je važno djelo propovijedanja?

¹⁵ Možda živimo u sredini gdje postoji slab odaziv na naše propovijedanje, a nismo u situaciji da se preselimo tamo gdje je veća potreba za objaviteljima Kraljevstva. Zamisli da se na našem području može naći još deset osoba koje će pozitivno reagirati prije nego dođe kraj. Smatramo li da se isplati tragati za njima? Isus se “sažalio” na mnoštvo “jer su bili izmučeni i rasijani kao ovce bez pastira” (Matej 9:36). Proučavajući Bibliju i pažljivo čitajući članke u Kuli stražari i Probudite se! možemo bolje razumjeti u kakvom se jadnom stanju nalazi svijet. To nam može pomoći da još jasnije shvatimo koliko je važno propovijedati dobru vijest. Pored toga, ako s cijenjenjem koristimo biblijske publikacije koje dobivamo preko ‘vjernog i razboritog roba’ možemo biti uvjerljiviji na često obrađivanom području (Matej 24:45-47; 2. Timoteju 3:14-17).

16. Kako možemo poboljšati svoju službu?

¹⁶ Ukoliko nam je stalo do onih koji još mogu povoljno reagirati na životodajnu biblijsku poruku, ići ćemo kod ljudi u različito vrijeme i koristiti različite metode propovijedanja. Primjećujemo li da mnogi nisu kod kuće kad im dođemo na vrata? Ako da, svoju službu možemo poboljšati tako da svjedočimo u različito vrijeme i na različitim mjestima. Ribari idu u ribolov onda kad znaju da će uloviti ribu. Možemo li postupiti slično u duhovnom djelu ribarenja? (Marko 1:16-18). Zašto ne bismo probali svjedočiti u večernjim satima ili telefonom, tamo gdje je to dozvoljeno? Neki su uvidjeli da su parkirališta, mjesta gdje se odmaraju vozači kamiona, benzinske stanice i trgovine plodna ‘područja za ribolov’. Imamo li prema ljudima stav poput Abrahama također se vidi po tome koristimo li prilike za neformalno svjedočenje.

17. Na koje načine možemo hrabriti misionare i druge koji služe u stranim zemljama?

¹⁷ Još milijuni nisu čuli poruku o Kraljevstvu. Osim propovijedanjem, možemo li zainteresiranost za te ljude pokazati čak i iz svog doma? Pa, poznajemo li misionare ili punovremene sluge koji služe u stranim zemljama? Ako da, možemo im pisati koliko cijenimo njihov trud. Kako time pokazujemo zainteresiranost za ljude općenito? Naša pisma ohrabrenja i pohvale mogu potaknuti misionare da ostanu u zemlji u kojoj služe, pomažući tako još mnogima da dođu do spoznaje istine (Suci 11:40, NS). Isto tako, možemo se moliti za misionare i za one koji čeznu za istinom u mnogim drugim zemljama (Efežanima 6:18-20).  Još jedan način kako pokazati zainteresiranost jest davanje novčanih priloga za svjetsko djelo Jehovinih svjedoka (2. Korinćanima 8:13, 14; 9:6, 7).

18. Što su neki kršćani učinili kako bi podupirali djelo Kraljevstva u svojoj zemlji?

¹⁸ Oni koji su se preselili na područja gdje postoji veća potreba za objaviteljima Kraljevstva blagoslovljeni su zbog svoje samopožrtvovnosti. Drugi Jehovini svjedoci ostali su u svojoj domovini, ali su naučili neki strani jezik kako bi duhovno pomagali doseljenicima. Svaki se taj trud doista isplati. Naprimjer, sedam Jehovinih svjedoka u jednom gradu u američkoj državi Texas na taj je način pomagalo Kinezima i 2001. godine na proslavi Gospodinove večere bilo je 114 prisutnih. Oni koji pomažu takvim grupama uvjerili su se da su njihova polja zrela za žetvu (Matej 9:37, 38).

19. Što bi trebao učiniti ako razmišljaš o preseljenju u stranu zemlju zbog unapređivanja djela propovijedanja o Kraljevstvu?

¹⁹ Možda ti i tvoja obitelj smatrate da se možete preseliti tamo gdje je potrebno više propovjednika Kraljevstva. Dakako, najprije je mudro ‘sjesti i proračunati trošak’ (Luka 14:28). To je naročito važno kad netko razmišlja o preseljenju u drugu zemlju. Dobro je da svi koji to namjeravaju postave sebi pitanja poput: ‘Hoću li moći izdržavati svoju obitelj? Mogu li dobiti vizu? Znam li jezik kojim se govori u toj zemlji ili jesam li spreman naučiti ga? Jesam li upoznat s tamošnjom klimom i kulturom? Hoću li zaista biti “pomoć koja jača”, a ne teret suvjernicima u toj zemlji?’ (Kološanima 4:10, 11). Da bi saznao kolika je pomoć potrebna u zemlji u koju planiraš otići, uvijek je dobro pisati podružnici Jehovinih svjedoka koja nadgleda djelo propovijedanja na tom području. *

20. Kako se jedan mladi kršćanin stavio na raspolaganje suvjernicima i drugima u stranoj zemlji?

²⁰ Jedan kršćanin koji radi na gradnji Dvorana Kraljevstva u Japanu saznao je da se u Paragvaju traži stručnjake koji bi tamo izgradili jedno takvo mjesto obožavanja. Budući da je neoženjen i ima mladalačku snagu preselio se u tu zemlju i radio osam mjeseci kao jedini punovremeni radnik na tom projektu. Za to je vrijeme naučio španjolski i vodio je biblijske studije. Vidio je da je u toj zemlji potrebno više objavitelja Kraljevstva. Iako je bio otišao u Japan, uskoro se vratio u Paragvaj i pomagao dovodeći ljude u Dvoranu Kraljevstva koju je gradio.

21. Što je najvažnije činiti dok čekamo Jehovin veliki dan, i kakav stav trebamo imati?

²¹ Bog će se pobrinuti da se djelo propovijedanja potpuno izvrši u skladu s njegovom voljom. On danas ubrzava završnu duhovnu žetvu (Izaija 60:22). I zato dok čekamo Jehovin dan, revno sudjelujmo u toj žetvi i gledajmo na ljude isto kao naš Bog pun ljubavi.