KADA su drevni Izraelci stupili u savez s Bogom, dobili su zapovijed: “Pred sijedom glavom ustani, i poštuj lice starčevo, i boj se Boga svojega” (3. Mojsijeva 19:32). Dakle, poštivanje starijih bilo je sveta dužnost, povezana s podložnošću Bogu. Premda kršćani danas više nisu pod Mojsijevim zakonom, on nas podsjeća na to da Jehova na svoje ostarjele sluge gleda kao na nešto vrijedno i dragocjeno (Priče Salamunove 16:31; Hebrejima 7:18). Dijelimo li Jehovino gledište? Cijenimo li našu stariju kršćansku braću i sestre?

U Bibliji se u Drugoj Kraljevima nalazi izvještaj koji ističe važnost poštivanja starijih. U njemu je opisano kako je proroka Iliju naslijedio mlađi prorok Elizej. Razmotri što se dogodilo zadnjeg dana Ilijine proročke službe u desetplemenskom kraljevstvu Izraela.

Tog je dana Jehova ostarjelog proroka uputio da ode iz Galgale u Betel, potom iz Betela u Jerihon te iz Jerihona do rijeke Jordana (2. Kraljevima 2:1, 2, 4, 6). Tijekom tog pedesetak kilometara dugačkog puta Ilija je tri puta nagovarao Elizeja da ga prestane slijediti. No kao što mlada Ruta stoljećima ranije nipošto nije htjela ostaviti Noemu, tako ni Elizej nije htio ostaviti ostarjelog proroka (Ruta 1:16, 17). Elizej je triput izjavio: “Tako živ bio Jehova i tako živa bila duša tvoja, neću te ostaviti” (2. Kraljevima 2:2, 4, 6). Do tog je trenutka Elizej već oko šest godina pomagao Iliji. Pa ipak, želio je služiti s Ilijom što je duže moguće. U izvještaju dalje stoji: ‘Kad iđahu dalje razgovarajući se, gle, Ilija otiđe na nebo’ (redak 11). Da, Ilija i Elizej razgovarali su do zadnjeg trenutka Ilijine službe u Izraelu. Iz toga se vidi da je mlađi prorok silno želio dobiti što je moguće više uputa i savjeta od starijeg, iskusnijeg proroka. Očito je da je cijenio svog ostarjelog prijatelja.

Nije teško shvatiti zašto je Elizej volio starijeg proroka kao prijatelja — čak kao  duhovnog oca (2. Kraljevima 2:12). Netom prije završetka Ilijine službe u Izraelu, on je Elizeju rekao: “Išti što hoćeš da ti učinim, dokle se nisam uzeo od tebe” (redak 9). Tako je Ilija do samoga kraja pokazivao brigu za duhovnu dobrobit svog nasljednika i nastavak Božjeg djela.

Lijepo je danas u našoj starijoj kršćanskoj braći i sestrama vidjeti istu očinsku i majčinsku brigu dok obilno dijele svoje znanje i mudrost s onim mlađima. Naprimjer, dugogodišnji volonteri koji služe u podružnicama Jehovinih svjedoka rado pomažu novim članovima betelske obitelji da nauče kako obavljati poslove koje dobiju. Slično tome, putujući nadglednici i njihove supruge koji godinama posjećuju skupštine vrlo rado prenose svoje bogato iskustvo onima koji se tek osposobljavaju za putujuću službu. Osim toga, u skupštinama Jehovinih svjedoka diljem svijeta starija braća i sestre koji desetljećima vjerno služe Jehovi spremno uče novije članove skupštine kako mudro postupati i prenose im svoja iskustva (Priče Salamunove 2:7, NS; Filipljanima 3:17; Titu 2:3-5).

Zbog toga što se ovi dragi stariji kršćani iskreno brinu za druge doista ih nije teško poštivati. Stoga po primjeru Elizeja pokazujmo veliko cijenjenje prema starijim suvjernicima! I kao što nas apostol Pavao podsjeća, postupajmo sa ‘starijim čovjekom kao s ocem, sa starijom ženom kao s majkom’ (1. Timoteju 5:1, 2). Time ćemo uvelike doprinijeti pravilnom funkcioniranju i napretku globalne kršćanske skupštine.