ŠTO znaš o Isusovoj obitelji — o onima s kojima je živio prvih 30 godina zemaljskog života, sve do svog krštenja? Što nam o njima govore Evanđelja? Što možemo naučiti upoznavajući Isusovu obitelj? Odgovori na ova pitanja sigurno će ti pružiti vrijedne pouke.

Je li se Isus rodio u nekoj bogatoj obitelji? Josip, njegov poočim, bio je tesar. Taj je posao zahtijevao naporan fizički rad, u što je spadala i sječa drva kako bi se došlo do drvene građe. Otprilike 40 dana nakon Isusovog rođenja njegovi su roditelji otišli u Jeruzalem i prinijeli žrtvu propisanu Zakonom. Jesu li žrtvovali ovna s grlicom ili golubom, kako je to Zakon tražio? Ne. Izgleda da si oni nisu mogli priuštiti takav žrtveni prinos. Međutim, Zakon je vodio računa i o siromašnima. U skladu s time, Josip i Marija na žrtvu su prinijeli “par grlica ili dva mlada goluba”. To što su se odlučili za životinje koje su koštale manje novca otkriva da su bili siromašna obitelj (Luka 2:22-24; 3. Mojsijeva 12:6, 8).

Kao što i sam vidiš, Isus Krist — budući Vladar cijelog čovječanstva — rodio se u skromnoj obitelji, među ljudima koji su morali naporno raditi da bi spojili kraj s krajem. Kad je odrastao, postao je tesar, poput svog poočima  (Matej 13:55; Marko 6:3). “Iako je [Isus] bio bogat” kao moćna duhovna osoba na nebu, Biblija kaže da je “postao siromašan” zbog nas. Odlučio se za niži položaj postavši čovjek, a odrastao je u obitelji čiji su članovi bili obični ljudi (2. Korinćanima 8:9; Filipljanima 2:5-9; Hebrejima 2:9). Isus se nije rodio u imućnoj obitelji i to je ljudima vjerojatno pomoglo da se osjećaju opušteno u njegovom društvu. Nije imao društveni položaj ili status zbog kojeg bi se ljudi osjećali nelagodno. Mogli su ga cijeniti zbog njegovih učenja, privlačnih osobina i čudesnih djela (Matej 7:28, 29; 9:19-33; 11:28, 29). Sad shvaćamo koliko je Jehova Bog mudar što je dopustio da se Isus rodi u jednoj sasvim običnoj obitelji.

A sada obratimo pažnju pojedinim članovima Isusove obitelji i pogledajmo što od njih možemo naučiti.

Kad je Josip saznao da je njegova zaručnica zatrudnjela “prije nego što su se sastali”, sigurno je bio rastrgan između ljubavi prema Mariji i gnušanja čak i na samu pomisao o nemoralu. Činilo se da cijela ta situacija predstavlja povredu prava koja je imao kao budući muž. U njegovo se vrijeme na zaručnicu gledalo kao na udanu ženu. Nakon što je dobro razmislio, Josip se odlučio za razvod tako da potajno napusti Mariju, čime bi je spasio od kamenovanja zbog preljuba (Matej 1:18; 5. Mojsijeva 22:23, 24).

Zatim se Josipu u snu pojavio anđeo te mu rekao: “Ne boj se dovesti kući Mariju, svoju ženu, jer je ono što je u njoj začeto od svetog duha. Rodit će sina i nazovi ga imenom Isus, jer on će spasiti svoj narod od njihovih grijeha.” Josip je poslušao Božju zapovijed i doveo Mariju svojoj kući (Matej 1:20-24).

Ovom je odlukom taj pravedni i vjerni čovjek sudjelovao u ispunjenju onoga što je Jehova rekao preko proroka Izaije: “Eto djevojka će zatrudnjeti i rodiće sina, i nadjenuće mu ime Emanuel” (Izaija 7:14). Josip je nesumnjivo bio duhovan čovjek, i stoga zahvalan što je dobio čast da postane poočim Mesije, iako je znao da Marijin prvorođeni sin neće biti i njegov sin.

Josip nije imao spolne odnose s Marijom sve dok nije rodila Isusa (Matej 1:25). Za tek vjenčani par uzdržavanje od spolnih odnosa moglo je predstavljati izazov, no oni su očito htjeli izbjeći bilo kakvu sumnju u identitet djetetovog Oca. Kakav divan primjer samosvladavanja! Josip je duhovne vrijednosti stavljao ispred svojih prirodnih želja.

Josip je četiri puta dobio upute od anđela u vezi s odgajanjem svog posinka. Od toga je tri puta dobio uputstva o tome gdje treba podizati dječaka. Poslušnost bez oklijevanja bila je presudna za djetetovo preživljavanje. Josip je u svakoj situaciji odmah reagirao: prvo je s malim djetetom otišao u Egipat, a zatim se vratio natrag u Izrael. Tako je mali Isus izbjegao masakr koji je Herod izvršio nad muškom djecom. Osim toga, Josipova je poslušnost rezultirala ispunjenjem proročanstava o Mesiji (Matej 2:13-23).

Josip je Isusa poučio zanatu tako da se može brinuti o sebi. Stoga Isus nije bio poznat samo kao “tesarov sin” nego i kao “tesar” (Matej 13:55; Marko 6:3). Apostol Pavao napisao je da je Isus bio “ispitan u svakom pogledu kao i mi”. To je sasvim sigurno uključivalo i težak rad da bi se izdržavalo obitelj (Hebrejima 4:15).

Posljednji izvještaj iz Kršćanskih grčkih pisama u kojem se Josip spominje pokazuje da  je bio revan u obožavanju pravog Boga. Izvještaj govori da je Josip poveo svoju obitelj u Jeruzalem na proslavu Pashe. Iako se samo od muškaraca zahtijevalo da budu prisutni na proslavi, Josip je imao običaj “svake godine” ići u Jeruzalem sa svojom obitelji. To je od njega tražilo velike žrtve jer su od Nazareta do Jeruzalema morali hodati čak 100 kilometara. No kao što Biblija opisuje, jednom se prilikom Isus izdvojio iz grupe s kojom je putovao. Pronašli su ga u hramu kako sluša učitelje Zakona te im postavlja pitanja. Premda je imao tek 12 godina, Isus je bio iznimno mudar i odlično je poznavao Božju Riječ. Kao što vidimo iz ovog događaja, mora da su Isusa njegovi roditelji dobro poučavali, pomažući mu da odraste u duhovno zrelu osobu (Luka 2:41-50). Josip je očito umro neko vrijeme nakon toga, budući da ga se kasnije u Bibliji više nigdje ne spominje.

Da, Josip je bio pravedan čovjek koji se dobro brinuo i za duhovne i za fizičke potrebe svoje obitelji. Da li i ti, poput Josipa, duhovne stvari stavljaš na prvo mjesto u svom životu kada uvidiš što Bog danas traži od nas? (1. Timoteju 2:4, 5). Da li spremno slušaš Božje upute koje se nalaze u njegovoj Riječi i na taj način pokazuješ podložnost sličnu Josipovoj? Poučavaš li svoju djecu kako bi s drugima mogla razgovarati o duhovnim stvarima?

Marija, Isusova majka, izvanredan je primjer Božje sluškinje. Kad joj je anđeo Gabrijel rekao da će roditi, bila je iznenađena. Budući da je bila djevica, nije imala “odnose s muškarcem”. No kad je saznala da će začeti posredstvom svetog duha, ponizno je prihvatila svoju ulogu i rekla: “Evo Jehovine robinje! Neka mi bude prema tvojoj riječi” (Luka 1:30-38). Marija je toliko cijenila tu posebnu priliku da je bila spremna podnijeti bilo kakvu poteškoću koju bi njena odluka mogla donijeti sa sobom.

I doista, ta joj je odluka kao ženi promijenila cijeli život. Kad je otišla u Jeruzalem na obredno čišćenje, bogobojazni starac imenom Šimun joj je rekao: “Tebi samoj dugi mač probost će dušu” (Luka 2:25-35). On je očigledno ukazao na to kako će se Marija osjećati kad vidi da su mnogi odbacili Isusa i na kraju ga pribili na mučenički stup.

Dok je Isus rastao, Marija je pamtila sve što se događalo u njegovom životu, “donoseći zaključke u svom srcu” (Luka 2:19, 51). I ona je,  poput Josipa, bila duhovna osoba te je brižljivo pamtila sve događaje i riječi koji su bili ispunjenje proročanstava. Mora da joj se urezalo u sjećanje ono što joj je rekao anđeo Gabrijel: “On će biti velik i zvat će se Sin Najvišega; i Jehova Bog dat će mu prijestolje Davida, njegovog oca, i on će vladati kao kralj nad Jakovljevim domom zauvijek, i njegovom kraljevstvu neće biti kraja” (Luka 1:32, 33). Da, Marija je s velikom ozbiljnošću gledala na to što ima čast biti Mesijina majka.

Marijina se duhovnost ponovo očitovala kad je došla k Elizabeti, svojoj rođakinji koja je također zatrudnjela na čudesan način. Kad ju je vidjela, Marija je počela slaviti Jehovu te je pokazala da doista ljubi Božju Riječ. Neizravno se osvrnula na Aninu molitvu zapisanu u 1. Samuelovoj 2. poglavlju te spomenula misli iz drugih knjiga Hebrejskih pisama. Takvo poznavanje Svetog pisma bilo je znak da je dorasla ulozi vjerne i bogobojazne majke i da će se zajedno s Josipom brinuti za duhovnost svog sina (1. Mojsijeva 30:13; 1. Samuelova 2:1-10; Malahija 3:12; Luka 1:46-55).

Marija je snažno vjerovala da je njen sin Mesija, a ta vjera nije oslabila čak ni nakon što je Isus umro. Ubrzo nakon što je uskrsnuo ona je bila među vjernim učenicima koji su se zajedno s apostolima okupili radi molitve (Djela apostolska 1:13, 14). Njena se vjera nije poljuljala iako je proživjela pravu agoniju gledajući kako njezin dragi sin umire na mučeničkom stupu.

Koje smo pouke mogli izvući dok smo razmatrali događaje iz Marijinog života? Jesi li spreman prihvatiti čast da služiš Bogu bez obzira na moguće žrtve koje će se od tebe tražiti? Shvaćaš li da je to i danas velika čast? Imaš li na umu Isusova proročanstva i uspoređuješ li ih s onim što se danas događa, “donoseći zaključke u svom srcu”? (Matej 24. i 25. poglavlje; Marko 13. poglavlje; Luka 21. poglavlje). Jesi li, poput Marije, dobro upoznat s Božjom Riječi i koristiš li je često u svojim razgovorima? Hoćeš li sačuvati svoju vjeru u Isusa usprkos duševnoj boli koju bi mogao pretrpjeti kao njegov sljedbenik?

Izgleda da su Isusova braća pokazala vjeru u Isusa tek nakon njegove smrti. Vjerojatno  nije bilo slučajno to što nisu bila prisutna kad je Isus umro na mučeničkom stupu i to što je on brigu o svojoj majci povjerio apostolu Ivanu. Članovi Isusove obitelji nisu mu iskazivali poštovanje — čak su jednom prilikom rekli da je ‘sišao s uma’ (Marko 3:21). S obzirom na to da neki iz Isusove obitelji nisu vjerovali u njega, oni koji su danas u sličnoj situaciji mogu biti sigurni da Isus zna kako se osjećaju kad ih obitelj ismijava zbog vjere.

Pa ipak, nakon Isusovog uskrsnuća njegova su braća očigledno počela pokazivati vjeru u njega. Bili su među onima koji su se okupili u Jeruzalemu prije Pentekosta 33. n. e. i gorljivo se molili zajedno s apostolima (Djela apostolska 1:14). Očito ih je uskrsnuće njihova polubrata potaklo da se promijene i da postanu njegovi učenici. Zato nikad ne smijemo dići ruke od članova obitelji koji ne dijele naša vjerska uvjerenja.

Iz Biblije saznajemo da je Jakov, Isusov polubrat kojem se Isus osobno ukazao, imao značajnu ulogu u kršćanskoj skupštini. Svojim je sukršćanima napisao od Boga nadahnuto pismo, savjetujući im da budu čvrsti u vjeri (Djela apostolska 15:6-29; 1. Korinćanima 15:7; Galaćanima 1:18, 19; 2:9; Jakov 1:1). Drugi Isusov polubrat, Juda, napisao je nadahnuto pismo kako bi potaknuo svoje suvjernike da vode tešku borbu za vjeru (Juda 1). Treba zapaziti da se u svojim pismima ni Jakov ni Juda nisu pozivali na krvno srodstvo s Isusom kako bi sukršćane u nešto uvjerili. Kakvu li divnu pouku o skromnosti možemo izvući iz njihovog primjera!

Dakle, koje su neke stvari koje možemo naučiti od Isusove obitelji? Nema sumnje da mnogo učimo o odanosti Bogu koja se može očitovati na ove i slične načine: (1) Vjerno se podloži Božjoj volji i hrabro se suoči sa svim nevoljama koje bi uslijed toga mogle nastati. (2) Duhovne vrijednosti stavi na prvo mjesto, čak i kad to od tebe traži neke žrtve. (3) Poučavaj svoju djecu u skladu s onim što kaže Biblija. (4) Nemoj dići ruke od članova obitelji koji ne dijele tvoja vjerska uvjerenja. (5) Nemoj se hvaliti ako si u srodstvu s onima koji imaju istaknutu ulogu u kršćanskoj skupštini. Zaista, dok upoznajemo Isusovu zemaljsku obitelj, on nam postaje sve bliži te sve više cijenimo to što je Jehova odlučio da Isusa odgaja jedna obična obitelj.