ZA RAZVIJANJE ljubavi prema Bogu nije dovoljno samo znati nešto o njemu. Kao što Božji sluge širom svijeta mogu posvjedočiti, prava ljubav prema Bogu raste kad počnemo upoznavati njegovu osobnost te postaje jača kako sve više saznajemo što Bog voli i što mrzi, što ga raduje i što traži od nas.

Jehova nam je s ljubavlju dao svoju Riječ Bibliju i tako omogućio da ga upoznamo. Iz nje saznajemo kako je Jehova postupao u raznim situacijama. Kao što se radujemo pismu voljene osobe, tako se radujemo i čitanju Biblije jer u njoj uvijek možemo otkriti neki novi aspekt Jehovine osobnosti.

Međutim, iz iskustva u službi propovijedanja znamo da neka osoba može učiti o Bogu, a da ga ipak ne zavoli. Isus je nekim zlobnim Židovima svog vremena rekao: “Vi istražujete Pisma, jer mislite da ćete pomoću njih imati vječni život; (...) nego dobro znam da vi u sebi nemate ljubavi prema Bogu” (Ivan 5:39, 42). Neki godinama uče o Jehovinim djelima koja su dokaz da nas voli, a ipak ne osjećaju pravu ljubav prema njemu. Zašto? Zato što ne razmišljaju o dubljem značenju onoga što uče. S druge strane, milijuni iskrenih ljudi s kojima proučavamo Bibliju osjećaju da njihova ljubav prema Bogu stalno raste. Zašto? Zato što, poput nas, oponašaju Azafov primjer. Na koji način?

Azaf je čvrsto odlučio u svom srcu razvijati ljubav prema Jehovi. Napisao je: “Razgovaram se sa srcem svojim, (...) pamtim djela Jah; pamtim prijašnje čudo tvoje. Mislio sam o svim djelima tvojim, razmišljao o  radnji tvojoj” (Psalam 77:6, 11, 12). Onaj tko poput psalmista razmišlja o Jehovi i njegovim djelima osjećat će sve veću ljubav prema njemu.

Osim toga, razmišljajući o svemu što smo doživjeli u službi Jehovi, jačamo svoj odnos s njim. Apostol Pavao je rekao da smo mi Božji suradnici, a među suradnicima može nastati doista posebno prijateljstvo (1. Korinćanima 3:9). Kad riječima i djelima pokazujemo da volimo Jehovu, on to cijeni i tome se raduje (Priče Salamunove 27:11). Nadalje, kad Jehovu molimo za pomoć te osjetimo da nam pomaže u rješavanju nekog problema, mi znamo da je uz nas, a to jača našu ljubav.

Prijateljstvo između dvije osobe postaje čvršće ako jedna drugoj govore o svojim osjećajima. Slično tome, naša ljubav prema Jehovi postaje jača kad mu kažemo zašto smo mu privrženi. Tada je izvrsna prilika za razmišljanje o Isusovim sljedećim riječima: “Ljubi Jehovu, svog Boga, svim svojim srcem i svom svojom dušom i svim svojim umom i svom svojom snagom” (Marko 12:30). Što nam može pomoći da nastavimo voljeti Jehovu svim svojim srcem, dušom, umom i snagom?

Biblija često govori o simboličnom srcu, što se zapravo odnosi na našu nutrinu — želje, stavove i osjećaje. Stoga voljeti Jehovu svim srcem znači da više od svega želimo dopasti se Bogu (Psalam 86:11). Takvu ljubav pokazujemo ako se trudimo oblikovati svoju osobnost prema njegovim očekivanjima. Također je pokazujemo tako što nastojimo oponašati Boga ‘gnušajući se nad zlom i čvrsto se držeći dobra’ (Rimljanima 12:9).

Ljubav prema Bogu utječe na ono što osjećamo prema svemu drugome u životu. Naprimjer, možda volimo svoj posao ili ga smatramo zanimljivim, no jesmo li mu se predali svim srcem? Nismo. Budući da Jehovu volimo cijelim srcem, mi smo prvenstveno Božji sluge. Isto tako, sigurno želimo da naši roditelji, bračni drug i poslodavac budu zadovoljni nama, no mi Jehovu volimo cijelim srcem i stoga nam je najvažnije da on bude zadovoljan. Uostalom, on zaslužuje prvo mjesto u našem srcu (Matej 6:24; 10:37).

U Bibliji se riječ “duša” u osnovi odnosi na cijelu osobu, kao i na sam njezin život. Dakle, voljeti Jehovu svom dušom znači koristiti svoj život da bismo ga slavili i dokazali da ga volimo.

 Naravno, i druge nam stvari u životu mogu biti važne, primjerice učenje nekog novog posla, vođenje vlastitog obrta ili osnivanje obitelji. No u isto vrijeme dokazujemo da Jehovu volimo cijelom dušom tako što oponašamo njegov način postupanja te ispravno postavljamo prioritete, ‘tražeći najprije kraljevstvo i Božju pravednost’ (Matej 6:33). Osim toga, obožavati Boga cijelom dušom znači biti revan. Jehovi pokazujemo da ga volimo kad revno propovijedamo poruku o Kraljevstvu, dajemo kvalitetne komentare na sastancima te pomažemo kršćanskoj braći i sestrama. Da, mi u svemu nastojimo ‘vršiti Božju volju cijelom dušom’ (Efežanima 6:6).

Isus je pokazao da Boga voli cijelom dušom tako što se ‘odrekao sebe’. Božju volju stavio je na prvo mjesto, a svoje potrebe na drugo. Isus nas je pozvao da slijedimo njegov primjer. Rekao je: “Ako tko hoće ići za mnom, neka se odrekne sebe i uzme svoj mučenički stup i neka me stalno slijedi” (Matej 16:24, 25). Odreći se sebe znači predati se Bogu. To znači toliko voljeti Boga da “vlasništvo” nad svojim životom predajemo njemu, baš kao što je u biblijska vremena Izraelac koji je jako volio svog gospodara mogao odlučiti da trajno postane njegov rob (5. Mojsijeva 15:16, 17). Kad svoj život predamo Jehovi, to je uvjerljiv dokaz da ga volimo.

Jehovu volimo svim umom kad dajemo sve od sebe da bismo razumjeli njegovu osobnost, naume i zahtjeve (Ivan 17:3; Djela apostolska 17:11). Ljubav prema Jehovi pokazujemo tako što sve svoje umne sposobnosti koristimo kako bismo pomagali drugima da i oni zavole Jehovu i tako što se trudimo kvalitetnije poučavati druge. “Opašite svoj um za aktivnost”, poticao je apostol Petar (1. Petrova 1:13). Mi također nastojimo pokazivati zanimanje za druge, osobito za one koji zajedno s nama služe Bogu. Svjesni smo njihovih životnih okolnosti te tražimo priliku da ih pohvalimo ili im pružimo utjehu.

Jehovi pokazujemo da ga volimo svim umom tako što mu dopuštamo da utječe na naš način razmišljanja. Trudimo se gledati na stvari poput njega, uzeti u obzir njegovu volju prije nego što donesemo neku odluku i imati povjerenja u to da on zna najbolje (Priče Salamunove 3:5, 6; Izaija 55:9; Filipljanima 2:3-7). No kako možemo korištenjem svoje snage pokazati da volimo Boga?

Mnogi mladi u kršćanskoj skupštini koriste svoju snagu dok slave Jehovu (Priče Salamunove 20:29; Propovjednik 12:1). Mladi kršćani mogu pokazati da vole Jehovu svom snagom, između ostalog, tako da započnu s pionirskom službom, koja je jedna vrsta punovremene službe. I mnoge majke su pioniri, a u službu propovijedanja idu dok su im djeca u školi. Time što vrše pastirske posjete i brinu se za vlastitu obitelj vjerni starješine pokazuju da vole Jehovu svom svojom snagom (2. Korinćanima 12:15). Jehova jača one koji se uzdaju u njega kako bi svoju ljubav mogli pokazivati slaveći ga svom snagom koju imaju (Izaija 40:29; Hebrejima 6:11, 12).

Ako se trudimo razvijati ljubav, ona će rasti. Zbog toga trebamo naći vremena za razmišljanje. Trebamo pamtiti ono što Jehova čini za nas i imati na umu zašto zaslužuje našu odanost. Kao nesavršeni Adamovi potomci, ne možemo zavrijediti ono što je “Bog pripremio onima koji ga ljube”, no možemo pokazati da volimo Jehovu svim svojim bićem. Zato nemojmo nikada prestati voljeti Jehovu cijelom dušom! (1. Korinćanima 2:9).