Zašto je vjerni Jehovin sluga David dozvolio svojoj ženi Miholi da ima lik, odnosno kućni idol, o čemu se izvještava u 1. Samuelovoj 19:12, 13?

Najprije se nakratko osvrnimo na kontekst. Kad je Davidova žena saznala da ga kralj Saul planira ubiti, odmah je nešto poduzela. U Bibliji piše: “Mihola spusti Davida kroz prozor, te otiđe i pobježe i izbavi se. A Mihola uze lik [koji je očito po veličini i obliku nalikovao čovjeku], i metnu ga u postelju, i metnu mu pod glavu uzglavlje od kostrijeti, i pokri ga haljinom.” Kad su Saulovi glasnici došli uhvatiti Davida, Mihola im je rekla: “Bolestan je.” Zahvaljujući tom pothvatu David je dobio na vremenu i uspio pobjeći (1. Samuelova 19:11-16).

Arheološka otkrića pokazuju da se u drevno doba kućne idole nije držalo samo za vjersku uporabu nego su služili i u pravne svrhe. U davnoj su prošlosti kućni idoli služili istoj svrsi kojoj danas služe potvrda o vlasništvu i oporuka, naime svjedočili su o tome tko ima pravo nasljedstva. U određenim je okolnostima posjedovanje kućnog idola zetu moglo osigurati pravo na imanje svog preminulog tasta. To možda objašnjava zašto je jednom ranije Rahela uzela kućne idole svog oca i zašto ih je on pod svaku cijenu želio ponovno dobiti. Rahelin muž Jakov nije znao da je to učinila (1. Mojsijeva 31:14-34).

Kad su Izraelci postali narod, dobili su Deset zapovijedi. Druga zapovijed jasno zabranjuje izradu idola (2. Mojsijeva 20:4, 5). Kasnije je prorok Samuel ukazao na taj zakon kad je razgovarao s kraljem Saulom. Rekao je: “Jer je neposlušnost kao grijeh od čaranja, i nepokornost kao sujevjerstvo i idolopoklonstvo” (1. Samuelova 15:23). Dakle, u Izraelu kućni idoli vjerojatno nisu bili sredstvo za dobivanje nasljedstva. Pa ipak, izgleda da se taj drevni oblik židovskog praznovjerja zadržao u nekim izraelskim domovima (Suci 17:5, 6; 2. Kraljevima 23:24). To što je Mihola posjedovala kućni idol pokazuje da joj srce nije bilo cijelo prema Jehovi. David ili nije znao za taj idol ili je sve to tolerirao jer je Mihola bila kći kralja Saula.

Davidov stav o tome da treba obožavati isključivo Jehovu vidljiv je u riječima: “Jer je velik Jehova i valja ga hvaliti veoma; strašniji je od svih bogova. Jer su svi bogovi u narodâ ništa; a Jehova je nebesa stvorio” (1. Dnevnika 16:25, 26).