U SRPNJU 2000. Jehovinim svjedocima u Austriji, Njemačkoj i Švicarskoj koji govore njemačkim jezikom upućen je poziv da se presele u Boliviju. Zašto? Zato što u Boliviji u krugu od 300 kilometara od grada Santa Cruza žive izolirane seoske zajednice menonita, koji govore njemačkim jezikom, a neki od njih veoma su zainteresirani za Bibliju.

Na poziv se odazvalo oko 140 Jehovinih svjedoka. Neki su otišli na nekoliko tjedana, drugi na godinu dana ili duže. Tako su pokazali isti duh kao i misionari u prvom stoljeću, koji su se odazvali na poziv: “Prijeđi u Makedoniju i pomozi nam” (Djela apostolska 16:9, 10).

Kako je propovijedati na području Santa Cruza? Starješina iz jedne tamošnje skupštine kaže: “Menoniti žive u 43 kolonije, a do nekih ima čak osam sati vožnje terenskim vozilom po seoskim putevima. Do onih najudaljenijih zajednica obično putujemo četiri dana, pa nekoliko noći trebamo prespavati u šatorima. No trud se doista isplati, jer gotovo nitko od tih ljudi prije nije čuo dobru vijest.”

Mnogi menoniti ispočetka nisu baš htjeli razgovarati. No zahvaljujući trudu Jehovinih svjedoka uvidjeli su vrijednost vijesti koju su im oni došli prenijeti. Naprimjer, jedan poljoprivrednik im je rekao da je godinu dana čitao Probudite se! Rekao je: “Znam da se mnogi ovdje ne slažu s onim što govorite, no ja sam uvjeren da je to što govorite istina.” U jednoj drugoj koloniji jedan je čovjek rekao: “Neki moji susjedi smatraju da ste lažni proroci, dok drugi smatraju da govorite istinu. Želim sam ispitati tko je u pravu.”

Danas u Boliviji postoji skupština koja djeluje na njemačkom jeziku i ima 35 objavitelja, a među njima je i 14 punovremenih propovjednika. Dosad je četrnaestero nekadašnjih menonita postalo objaviteljima Kraljevstva, a devetero drugih redovito posjećuje sastanke. Jedan stariji čovjek koji se nedavno krstio rekao je: “Jasno vidimo da Jehova vodi stvari. Poslao je iskusnu braću i sestre koji govore njemački kako bi nam pomogao. Veoma smo zahvalni na tome.” Sedamnaestogodišnja kćerka tog čovjeka koja se također krstila dodala je: “Entuzijazam mlade braće i sestara koji su došli ovamo je zarazan. Većina njih su pioniri i troše vrijeme i novac kako bi pomagali drugima. Dobila sam želju da to i sama činim.”

Oni koji su se žrtvovali kako bi ‘prešli’ u Boliviju i pomogli doista su iskusili veliku radost i zadovoljstvo.