SVIJET je danas pun paradoksa. Usred materijalnog izobilja mnogi jedva spajaju kraj s krajem. Ljudi nikada nisu bili toliko obrazovani i imali takve spoznaje kao u ovoj eri elektronike, a ipak je sve teže naći siguran posao. Iako se čini da ljudi danas uživaju veću slobodu nego ikada prije, milijuni žive u strahu, osjećaju nesigurnost i neizvjesnost. Iako se danas pružaju mnoge mogućnosti za uspjeh, korupcija i bezakonje u svim slojevima društva mnoge su doveli u beznadnu situaciju.

Problemi čovječanstva toliko su brojni i veliki da ih ne može riješiti niti jedna zemlja, pa čak niti grupa zemalja. Zato su mnogi došli do zaključka da se svjetski mir i sigurnost mogu ostvariti samo ako se sve države ujedine i izaberu jednu vladu. Albert Einstein je, naprimjer, dugo zagovarao takvu ideju. Godine 1946. izjavio je: “Čvrsto vjerujem da bi većina naroda svijeta voljela živjeti u miru i sigurnosti. (...) Čovjekova želja za mirom može se ostvariti samo uspostavljanjem jedinstvene svjetske vlade.”

Prošlo je pet desetljeća, a ova prijeka potreba čovječanstva još nije zadovoljena. U jednom članku pariških novina Le Monde u kojem su se nabrajali problemi 21. stoljeća stajalo je: “Treba izgraditi sudske, upravne i ustavne temelje međunarodne vlade koja bi bilo gdje u svijetu mogla odmah intervenirati ako dođe do etničkih sukoba. Osim toga, odsada bismo na ovaj planet trebali gledati kao na jednu državu.” Tko ili što ima moć i sposobnost da to učini i tako čovječanstvu osigura mirnu budućnost?

Mnogi svoje nade u svjetski mir polažu u Organizaciju ujedinjenih naroda. Predstavlja li UN vlast koja svijetu može donijeti pravi mir i sigurnost? Bez daljnjega, političkih obećanja koja zvuče plemenito i optimistično nipošto ne manjka. Naprimjer, u svojoj Milenijskoj deklaraciji iz 2000. Generalna skupština Ujedinjenih naroda svečano je donijela sljedeću odluku: “Dat ćemo sve od sebe kako bismo svoje  narode oslobodili pošasti rata, bilo da se vodi unutar jedne zemlje bilo između država — pošasti koja je u proteklom desetljeću odnijela više od 5 milijuna ljudskih života.” Takvi proglasi donijeli su UN-u pohvale i divljenje s mnogih strana, kao i Nobelovu nagradu za mir godine 2001. Nakon što je time odala priznanje UN-u, norveška komisija koja dodjeljuje Nobelovu nagradu za mir izjavila je da su “Ujedinjeni narodi jedini mogući put k svjetskom miru i suradnji”.

Unatoč svemu tome, jesu li Ujedinjeni narodi, organizacija osnovana 1945, dokazali da mogu osigurati potpuni, trajni mir u cijelom svijetu? Nisu, zato što su vlastiti interesi i nacionalističke težnje zemalja članica osujetili mnoga nastojanja ove organizacije. Javnost ima dojam da UN, prema riječima jednog novinskog urednika, nije ništa više od “neke vrste barometra koji pokazuje kakvi stavovi prevladavaju u svijetu” te da se “na njegovom dnevnom redu nalazi puno pitanja o kojima se godinama debatira uz mali ili nikakav pomak prema rješenju”. Dakle, još uvijek ostaje pitanje: Hoće li zaista sve države jednog dana biti ujedinjene?

Biblija otkriva da će takvo jedinstvo uskoro biti ostvareno. Kako će se to dogoditi i koja će vlast to postići? O tome govori sljedeći članak.