DJECA se vole igrati. No “to nije beznačajna ili beskorisna aktivnost”, objašnjava se u knjizi The Developing Child. “Čini se da je to temelj za djetetov mentalni razvoj jer ono tako stječe mnoge spoznaje.” Djeca putem igre uče razmišljati, razumjeti svijet oko sebe i komunicirati s drugima.

Od svoje četvrte ili pete godine djeca započinju s igrama u kojima glume odrasle. Isus je jednom govorio o djeci i njihovoj igri. Neka djeca htjela su se igrati “vjenčanja”, druga su se htjela igrati “pogreba”, pa je, kao što se to kod djece često događa, izbila svađa jer neki nisu htjeli sudjelovati (Matej 11:16, 17). Takve igre mogu djetetu koje se razvija pomoći da bolje razumije stvarni život.

Djevojčice na ovim fotografijama igraju se proučavanja Biblije. Premda se ne radi o pravom proučavanju Biblije, one dobro znaju da njihova igra predstavlja prenošenje biblijske poruke. A to nije mala stvar, jer je Isus svojim sljedbenicima zapovjedio da čine učenike i uče ljude da se drže svega što im je rekao (Matej 28:19, 20).

Roditelji čija se djeca vole igrati proučavanja Biblije, držanja govora ili propovijedanja od kuće do kuće s pravom mogu biti zadovoljni. Prirodno je da djeca oponašaju ono što vide od odraslih. Stoga njihove biblijske igre pokazuju da su odgojena “u stezi i Jehovinom usmjeravanju mišljenja” (Efežanima 6:4).

Jehova želi da ga i djeca obožavaju na njemu dopadljiv način. Mojsiju je rekao da djeca također trebaju biti prisutna kada se čita Zakon (5. Mojsijeva 31:12). Ako djeca osjećaju da su uključena u duhovne aktivnosti, to će se vjerojatno vidjeti po njihovim igrama. A dijete koje je u igri izabralo da bude Božji sluga učinilo je prvi korak na putu da to i postane.