1. Što je prava sreća, i zašto je osjećamo?

JEHOVIN narod sreću koju osjeća smatra jako dragocjenom. Psalmist David je uskliknuo: ‘Blago narodu kojem je Jehova Bog!’ (Psalam 144:15). Sreća je stanje zadovoljstva. Mi je duboko u sebi osjećamo jer smo svjesni da imamo Jehovin blagoslov (Priče Salamunove 10:22). Ta je sreća odraz prisnog odnosa s našim nebeskim Ocem i toga što znamo da vršimo njegovu volju (Psalam 112:1; 119:1, 2). Zanimljivo je da je Isus naveo devet razloga zašto možemo biti sretni. U ovom i sljedećem članku razmotrit ćemo te razloge, a to će nam pomoći da shvatimo koliku nam sreću može donijeti vjerno služenje ‘sretnom Bogu’, Jehovi (1. Timoteju 1:11).

2. Kojom je prilikom Isus govorio o sreći, i što je najprije rekao?

² Godine 31. n. e. Isus je iznio jedan od najpoznatijih govora svih vremena. Naziva ga se Propovijed na gori jer ga je održao na obronku jedne gore koja gleda na Galilejsko more. U Matejevom Evanđelju piše: “A [Isus] vidjevši mnoštvo, popeo se na goru; i kad je sjeo, prišli su mu njegovi učenici; a on je otvorio svoja usta i počeo ih poučavati, govoreći:  ‘Sretni su oni koji su svjesni svoje duhovne potrebe, jer njima pripada nebesko kraljevstvo’” (Matej 5:1-3). Riječi kojima je Isus započeo svoju propovijed prevedene doslovno glasile bi: “Sretni su oni koji su siromašni u duhu” ili “Sretni su oni koji mole da dobiju duha”. U jednom drugom prijevodu stoji: “Sretni su oni koji znaju da su duhovno siromašni” (Today’s English Version).

3. Kako poniznost doprinosi tome da budemo sretni?

³ U propovijedi koju je održao na toj gori Isus je istaknuo da je čovjek puno sretniji ako je svjestan da je u duhovnom pogledu u potrebi. Ponizni kršćani koji su potpuno svjesni svog grešnog stanja usrdno mole Jehovu za oprost na temelju Kristove otkupne žrtve (1. Ivanova 1:9). Tako pronalaze duševni mir i istinsku sreću. “Blago onome, kojemu je oproštena krivica, kojemu je grijeh pokriven” (Psalam 32:1; 119:165).

4. (a) Kako možemo pokazati da smo svjesni svojih i tuđih duhovnih potreba? (b) Što doprinosi našoj sreći kad smo svjesni svojih duhovnih potreba?

⁴ Ako smo svjesni svojih duhovnih potreba, onda ćemo svaki dan čitati Bibliju, uzimati duhovnu hranu koju nam “vjerni i razboriti rob” daje “u pravo vrijeme” i biti redoviti na kršćanskim sastancima (Matej 24:45; Psalam 1:1, 2; 119:111; Hebrejima 10:25). Ljubav prema bližnjima pomaže nam da budemo svjesni da i drugi imaju duhovne potrebe te nas potiče da revno propovijedamo dobru vijest o Kraljevstvu i poučavamo o njoj (Marko 13:10; Rimljanima 1:14-16). Prenošenje biblijskih istina drugima usrećuje nas (Djela apostolska 20:20, 35). Naša sreća raste i kada razmišljamo o divnoj nadi u Kraljevstvo i blagoslovima koje će ono donijeti. Za “malo stado” pomazanih kršćana nada u Kraljevstvo podrazumijeva besmrtan život na nebu gdje će zajedno s Kristom vladati u Kraljevstvu (Luka 12:32; 1. Korinćanima 15:50, 54). Za “druge ovce” to znači vječni život na rajskoj Zemlji pod vlašću tog Kraljevstva (Ivan 10:16; Psalam 37:11; Matej 25:34, 46).

5. (a) Što znači izraz “oni koji tuguju”? (b) Koju utjehu dobivaju ti koji tuguju?

⁵ Sljedeći razlog za sreću koji je Isus naveo djeluje proturječno. Rekao je: “Sretni su oni koji tuguju, jer će biti utješeni” (Matej 5:4). Kako netko može tugovati i istovremeno biti sretan? Da bismo razumjeli što znače te Isusove riječi, trebamo saznati o kakvom je tugovanju riječ. Učenik Jakov objašnjava da trebamo tugovati zbog svog grešnog stanja. On je napisao: “Očistite svoje ruke, grešnici, i pročistite svoja srca, neodlučni. Prepustite se jadu i tugujte i plačite. Neka se vaš smijeh pretvori u tugu i vaša radost u snuždenost. Ponizite se u Jehovinim očima, i on će vas uzvisiti” (Jakov 4:8-10). Oni koji uistinu tuguju zbog svog grešnog stanja utješeni su kad saznaju da im grijesi mogu biti oprošteni ako pokazuju vjeru u Kristovu otkupnu žrtvu i ako vršeći Jehovinu volju dokažu da se iskreno kaju (Ivan 3:16; 2. Korinćanima 7:9, 10). Oni zahvaljujući tome razvijaju dragocjen odnos s Jehovom i nadaju se da će živjeti vječno kako bi mu služili i hvalili ga. Tako duboko u sebi osjećaju veliku sreću (Rimljanima 4:7, 8).

6. U kom smislu neki tuguju, i kako su utješeni?

⁶ Isusove riječi također uključuju one koji tuguju zbog jadnog stanja koje vlada u svijetu. Isus je na sebe primijenio proročanstvo iz Izaije 61:1, 2, gdje stoji: “Duh je  Gospodina Jehove na meni, jer me Jehova pomaza da javljam dobre glase krotkima, posla me da zavijem ranjene u srcu, (...) da utješim sve žalosne.” Taj zadatak imaju i oni pomazani kršćani koji se još uvijek nalaze na Zemlji, a izvršavaju ga uz pomoć svojih suradnika, ‘drugih ovaca’. Svi sudjeluju u djelu u kojem, simbolično govoreći, obilježavaju čela “onim ljudima koji uzdišu i koji ridaju radi svih gadova što se čine usred njega [otpadničkog Jeruzalema koji predočava svijet kršćanstva]” (Ezehijel 9:4). Tima koji tuguju utjehu pruža “dobra vijest o kraljevstvu” (Matej 24:14). Sretni su jer znaju da će Sotonin zao sustav stvari ubrzo biti zamijenjen Jehovinim pravednim novim svijetom.

7. Što ne znači izraz ‘blaga ćud’?

⁷ Isus je Propovijed na gori nastavio ovim riječima: “Sretni su oni koji su blage ćudi, jer će naslijediti zemlju” (Matej 5:5). Neki misle da osoba blage ćudi nema čvrst karakter. Međutim, to nije točno. Objašnjavajući smisao riječi prevedene s ‘blaga ćud’ jedan je bibličar napisao: “Čovjek koji je [blage ćudi] zna se savršeno kontrolirati, i to je njegova glavna odlika. To nije beskarakterna  popustljivost, naklonost vođena isključivo osjećajima, pasivna povučenost. To je snaga pod kontrolom.” Isus je za sebe rekao: ‘Ja sam blage ćudi i ponizna srca’ (Matej 11:29). Premda je bio blag, Isus je hrabro zastupao pravedna načela (Matej 21:12, 13; 23:13-33).

8. S kojom je osobinom blagost usko povezana, i zašto je blagost važna u međuljudskim odnosima?

⁸ Dakle, blaga ćud je usko povezana sa samosvladavanjem. Kad je naveo ‘plodove duha’, apostol Pavao je zajedno spomenuo blagost i samosvladavanje (Galaćanima 5:22, 23). Blagu ćud mora se razvijati uz pomoć svetog duha. To je kršćanska osobina koja doprinosi tome da smo u miru s osobama izvan i unutar skupštine. Pavao je napisao: “Obucite se u samilosnu duboku naklonost, dobrohotnost, poniznost, blagost i dugotrpljivost. Podnosite jedan drugoga i spremno opraštajte jedan drugome” (Kološanima 3:12, 13).

9. (a) Zašto blagost nije ograničena samo na naše ophođenje s drugim ljudima? (b) Kako osobe blage ćudi ‘nasljeđuju zemlju’?

⁹ Međutim, blagost ne pokazujemo samo u svom ophođenju s ljudima. Spremno se podlažući Jehovinoj vlasti, pokazujemo da imamo blagu ćud. Najveći primjer u tome dao je Isus Krist, koji je pokazao da ima blagu ćud dok je bio na Zemlji i potpuno se podložio volji svog Oca (Ivan 5:19, 30). Isus u najistaknutijoj mjeri nasljeđuje zemlju jer je njen imenovani Vladar (Psalam 2:6-8; Danijel 7:13, 14). Svoje nasljedstvo dijeli sa 144 000 ‘sunasljednika’ izabranih “između ljudi” da bi ‘vladali kao kraljevi nad zemljom’ (Rimljanima 8:17; Otkrivenje 5:9, 10; 14:1, 3, 4; Danijel 7:27). Krist i njegovi suvladari pružat će vodstvo milijunima muškaraca i žena koji su nalik ovcama, a koji će doživjeti divno ispunjenje proročanskog psalma: “Smjerni će naslijediti zemlju, i naslađivaće se množinom mira” (Psalam 37:11; Matej 25:33, 34, 46).

10. Kako se oni koji “gladuju i žeđaju za pravednošću” mogu nasititi?

¹⁰ Daljnji razlog za radost koji je Isus naveo na tom obronku u Galileji bio je ovaj: “Sretni su oni koji gladuju i žeđaju za pravednošću, jer će se nasititi” (Matej 5:6). Kršćanima Jehova postavlja mjerilo za pravednost. Stoga oni koji gladuju i žeđaju za pravednošću ustvari gladuju i žeđaju za Božjim vodstvom. Oni su itekako svjesni da su grešni i nesavršeni te čeznu da ih Jehova prihvati. Kako su samo sretni kad iz Božje Riječi saznaju da, ako se pokaju i traže oprost na temelju Kristove otkupne žrtve, mogu biti pravedni u Božjim očima! (Djela apostolska 2:38; 10:43; 13:38, 39; Rimljanima 5:19).

11, 12. (a) Kako pomazani kršćani postižu pravednost? (b) Kako je suradnicima pomazanika utažena žeđ za pravednošću?

¹¹ Isus je rekao da će te osobe biti sretne jer će se “nasititi”. Pomazani kršćani koji su pozvani da ‘vladaju kao kraljevi’ s Kristom na nebu proglašeni su “pravednima za život” (Rimljanima 5:1, 9, 16-18). Oni su duhom rođeni i Jehova ih usvaja kao duhovne sinove. Postaju Kristovi sunasljednici, pozvani da budu kraljevi i svećenici u njegovom nebeskom Kraljevstvu (Ivan 3:3; 1. Petrova 2:9).

¹² Suradnici pomazanika još nisu proglašeni pravednima za život. Međutim, Jehova ih donekle smatra pravednima zahvaljujući njihovoj vjeri u Kristovu prolivenu krv (Jakov 2:22-25; Otkrivenje 7:9, 10). Smatra ih  se pravednima jer su Jehovini prijatelji koji čekaju oslobođenje u vrijeme “velike nevolje” (Otkrivenje 7:14). Njihova žeđ za pravednošću bit će utažena i kada pod ‘novim nebesima’ postanu dio nove zemlje u kojoj će “prebivati pravednost” (2. Petrova 3:13; Psalam 37:29).

13, 14. Kako možemo pokazati da smo milosrdni, i koje nam dobro to donosi?

¹³ Nastavljajući Propovijed na gori, Isus je rekao: “Sretni su milosrdni, jer će im se ukazati milosrđe” (Matej 5:7). U pravnom smislu milost se odnosi na pomilovanje na temelju kojeg sudac krivcu ne izriče najtežu kaznu koju se prema zakonu može izreći. No riječi koje su u Bibliji prevedene s “milosrđe” uglavnom se odnose na pokazivanje obzirnosti ili sažaljenja koje donosi olakšanje onima koji pate. Prema tome, milosrdne osobe djelima pokazuju da su samilosne. Isusova usporedba o milosrdnom Samarićaninu dobar je primjer toga kakva je osoba koja ‘postupa milosrdno’ prema onome tko je u nevolji (Luka 10:29-37).

¹⁴ Da bismo osjetili sreću koju donosi pokazivanje milosrđa, moramo činiti dobro onima koji su u nevolji (Galaćanima 6:10). Isus je suosjećao s ljudima koje je sretao. “Sažalio se na njih, jer su bili kao ovce bez pastira. I počeo ih je poučavati o mnogim stvarima” (Marko 6:34). Shvatio je da je najvažnije da ljudi zadovolje svoje duhovne potrebe. I mi možemo pokazati suosjećajnost i milosrđe tako da prenosimo drugima ono što im je najpotrebnije — ‘dobru vijest o kraljevstvu’ (Matej 24:14). Isto tako, možemo pružati praktičnu pomoć ostarjelim sukršćanima, udovicama i siročadi te ‘govoriti utješno potištenim dušama’ (1. Solunjanima 5:14; Priče Salamunove 12:25; Jakov 1:27). Tako ne samo da ćemo biti sretni nego ćemo također osjetiti Jehovino milosrđe (Djela apostolska 20:35; Jakov 2:13).

15. Kako možemo biti čista srca i miroljubivi?

¹⁵ Isus je naveo šesti i sedmi razlog za sreću kad je rekao: “Sretni su oni koji su čista srca, jer će vidjeti Boga. Sretni su miroljubivi, jer će biti nazvani ‘Božjim sinovima’” (Matej 5:8, 9). Čisto srce nije samo u moralnom pogledu čisto nego je i u duhovnom smislu neokaljano i potpuno odano Jehovi (1. Dnevnika 28:9; Psalam 86:11, NS). Riječ prevedena s “miroljubivi” na izvornom jeziku doslovno znači “mirotvorci”. Miroljubive osobe žive u miru sa svojom kršćanskom braćom i, koliko do njih stoji, s ostalim ljudima (Rimljanima 12:17-21). One ‘traže mir i idu za njim’ (1. Petrova 3:11).

16, 17. (a) Zašto su pomazanici nazvani “Božjim sinovima”, i kako ‘vide Boga’? (b) Kako “druge ovce” ‘vide Boga’? (c) Kako i kada će “druge ovce” u punom smislu postati ‘Božji sinovi’?

¹⁶ Miroljubivima koji su čista srca obećava se da će “biti nazvani ‘Božjim sinovima’” i “vidjeti Boga”. Pomazani kršćani su duhom  rođeni i Jehova ih usvaja kao ‘sinove’ dok su još na Zemlji (Rimljanima 8:14-17). Kad uskrsnu da bi bili s Kristom na nebu, služe u Jehovinoj prisutnosti i doslovno ga vide (1. Ivanova 3:1, 2; Otkrivenje 4:9-11).

¹⁷ Miroljubive “druge ovce” služe Jehovi pod vodstvom Vrsnog Pastira, Krista Isusa, koji postaje njihov “otac vječni” (Ivan 10:14, 16; Izaija 9:6). Oni koji prođu završni ispit koji će uslijediti nakon Kristove Tisućugodišnje Vladavine bit će usvojeni kao Jehovini zemaljski sinovi i ‘imat će slavnu slobodu Božje djece’ (Rimljanima 8:21; Otkrivenje 20:7, 9). Dok to čekaju, Jehovi se obraćaju kao svom Ocu jer su mu predali život i priznali ga kao svog Davatelja Života (Izaija 64:8). Poput Joba i Mojsija iz drevnog doba, oni mogu “vidjeti Boga” očima vjere (Job 42:5; Hebrejima 11:27). ‘Očima svog srca’ i putem točne spoznaje o Bogu oni vide Jehovine divne osobine i nastoje ga oponašati vršeći njegovu volju (Efežanima 1:18; Rimljanima 1:19, 20; 3. Ivanova 11).

18. Tko danas osjeća pravu sreću u skladu s prvih sedam razloga za sreću koje je Isus naveo?

¹⁸ Saznali smo da pravu sreću u služenju Jehovi pronalaze oni koji su svjesni svojih duhovnih potreba, oni koji tuguju, koji su blage ćudi, koji gladuju i žeđaju za pravednošću, koji su milosrdni, koji su čista srca i miroljubivi. No takve su osobe uvijek doživljavale protivljenje, čak progonstvo. Umanjuje li to njihovu sreću? Na to će pitanje odgovoriti sljedeći članak.