TKO ima pravo određivati što je ispravno, a što neispravno? To se pitanje pojavilo na samom početku ljudske povijesti. Prema biblijskoj knjizi 1. Mojsijeva, Bog je u edenskom vrtu postavio “drvo od znanja dobra i zla” (1. Mojsijeva 2:9). Bog je prvom ljudskom paru rekao da ne jede plodove s tog drveta. Međutim, Božji neprijatelj, Sotona Đavo, rekao im je da će im se, ako budu jeli s tog drveta, “otvoriti oči” te da će “postati kao Bog i znati što je dobro što li zlo” (1. Mojsijeva 2:16, 17; 3:1, 5; Otkrivenje 12:9).

Adam i Eva trebali su donijeti odluku — prihvatiti Božja mjerila o dobru i zlu ili živjeti po vlastitim mjerilima (1. Mojsijeva 3:6). Oni su odlučili da neće poslušati Boga te su jeli sa zabranjenog drveta. Kakvo je značenje imao taj jednostavan  čin? Odbijajući poštivati ograničenja koja im je Bog postavio, oni su ustvari tvrdili da bi njima i njihovom potomstvu bilo bolje kada bi sami određivali što je dobro, a što zlo. Koliko su ljudi uspješni u svojim nastojanjima da budu poput Boga i postavljaju vlastita mjerila?

Nakon osvrta na razmišljanja velikih mislilaca povijesti, u djelu Encyclopædia Britannica stoji da se od vremena grčkog filozofa Sokrata do 20. stoljeća “neprestano raspravlja o tome što je to točno dobrota i po kojim kriterijima odrediti što je ispravno, a što pogrešno”.

Naprimjer, sofisti su bili istaknuta skupina grčkih učitelja u petom stoljeću pr. n. e. Oni su naučavali da prevladavajuće mišljenje određuje što je ispravno, a što pogrešno. Jedan od njih rekao je: “Što svakoj pojedinoj državi izgleda pravedno i lijepo, to i jest za nju tako dok to prihvaća.” Po tom bi kriteriju Jodie, o kojem je govorio prethodni članak, trebao zadržati novac, budući da bi to učinila većina ljudi u njegovoj sredini, ili “državi”.

Immanuel Kant, poznati filozof iz 18. stoljeća, imao je drugačiji stav. U časopisu Issues in Ethics kaže se: “Immanuel Kant i njegovi istomišljenici (...) smatrali su da svaki pojedinac ima pravo odlučivati sam za sebe.” Prema Kantovoj filozofiji, dok god Jodie ne krši prava drugih, što će učiniti ovisi jedino o njemu samom. On ne bi trebao dopustiti da mišljenje većine oblikuje njegova moralna mjerila.

Pa kako je onda Jodie razriješio tu dilemu? On je izabrao jedan sasvim drugačiji stav. Postupio je po nauku Isusa Krista, čija moralna mjerila hvale i kršćani i ne-kršćani. Isus je naučavao: “Sve, dakle, što želite da ljudi čine vama, tako činite i vi njima” (Matej 7:12). Jodieva klijentica bila je iznenađena kad joj je predao 82 000 dolara. Kada mu je postavljeno pitanje zašto nije uzeo novac, Jodie je objasnio da je Jehovin svjedok te dodao: “Nisam mogao zadržati novac zato što nije pripadao meni.” Jodie je ozbiljno shvatio Isusove riječi zapisane u Bibliji, točnije u Mateju 19:18: “Ne ukradi.”

Neki bi sigurno rekli da je Jodie naivan kad je tako pošten. No prevladavajuće mišljenje nije pouzdan vodič. Naprimjer, da si živio u društvu u kojem je većina ljudi vjerovala u ispravnost žrtvovanja djece — a takva su društva u prošlosti zaista postojala — bi li zbog toga takvo postupanje bilo opravdano? (2. Kraljevima 16:3). A što da si se rodio u društvu za koje je kanibalizam bio vrlina? Bi li to značilo da jedenje ljudskog mesa zapravo i nije loše? Određeni način postupanja ne mora biti ispravan samo zato što je  općeprihvaćen. Biblija je davno upozorila na tu zamku. U njoj stoji: “Ne idi za množinom na zlo” (2. Mojsijeva 23:2).

Isus Krist je ukazao na još jedan razlog zašto s oprezom prihvaćati popularne stavove kao mjerilo ispravnog i neispravnog. On je razotkrio Sotonu kao ‘vladara svijeta’ (Ivan 14:30; Luka 4:6). Sotona koristi svoj položaj kako bi zaveo “cijelu nastanjenu zemlju” (Otkrivenje 12:9). Dakle, ako svoj osjećaj za ispravno i neispravno usklađuješ isključivo po onome što je općeprihvaćeno, možda usvajaš Sotonino gledište o moralu, što je bez imalo sumnje katastrofalno.

Treba li onda svaki pojedinac za sebe odlučivati što je ispravno, a što pogrešno? Biblija kaže: “Na svoj razum ne oslanjaj se” (Priče Salamunove 3:5). Zašto se ne oslanjati na svoj razum? Zato što su svi ljudi naslijedili jednu veliku manu koja može iskriviti njihovo rasuđivanje. Pobunivši se protiv Boga, Adam i Eva prihvatili su mjerila sebičnog izdajice Sotone i njega su izabrali za svog duhovnog oca. Zatim su na svoje potomstvo prenijeli nasljednu osobinu — varljivo srce koje može prepoznati dobro, ali ipak naginje zlu (1. Mojsijeva 6:5; Rimljanima 5:12; 7:21-24).

U članku Encyclopædie Britannice koji govori o etici piše: “Ne treba nas iznenaditi to što ljudi znaju svoje moralne obaveze, ali svejedno i dalje rade ono što je u njihovom interesu. Predočiti takvim ljudima razloge zašto trebaju činiti ono što je ispravno jedan je od najvećih problema etike na Zapadu.” U Bibliji zato s pravom piše: “Srce je prijevarno više svega i opako; tko će ga poznati?” (Jeremija 17:9). Bi li vjerovao nekome tko je na glasu kao prevarant i opak čovjek?

Istina, ima onih koji ne vjeruju u Boga, a ipak žive moralno te zastupaju razumne i hvalevrijedne etičke vrijednosti. No plemenite vrijednosti koje su u njih usađene često su samo odraz biblijskih moralnih mjerila. Iako takve osobe možda niječu postojanje Boga, njihovi nazori pokazuju da imaju urođenu sposobnost odražavati Božje osobine. To dokazuje da je čovjek, kao što piše u Bibliji, stvoren ‘na Božju sliku’ (1. Mojsijeva 1:27, St; Djela apostolska 17:26-28). Apostol Pavao kaže: “Upravo oni pokazuju da je bît zakona zapisana u njihovim srcima” (Rimljanima 2:15).

Naravno, jedno je znati što je ispravno, a nešto sasvim drugo imati moralne snage učiniti ono što je ispravno. Kako netko može steći potrebnu moralnu snagu? Budući da se motivi svih naših postupaka kriju u srcu, razvijanje ljubavi prema Autoru Biblije, Jehovi Bogu, može nam pomoći da steknemo takvu snagu (Psalam 25:4, 5).

Prvi korak u razvijanju ljubavi prema Bogu je da shvatimo koliko su njegove zapovijedi razumne i praktične. Apostol Ivan je napisao: “Ljubav prema Bogu znači ovo: da držimo njegove zapovijedi; a njegove zapovijedi nisu teške” (1. Ivanova 5:3). Naprimjer, Biblija sadrži praktične savjete koji mladima mogu pomoći da razlikuju dobro od zla kada su u pitanju alkohol, droga ili predbračni seks. Biblija može pomoći bračnim parovima u rješavanju nesuglasica, a roditeljima  pruža smjernice o odgoju djece. * Primjenjivanje biblijskih moralnih mjerila koristi i mladima i starima, bez obzira na njihov društveni status, obrazovanje ili kulturu kojoj pripadaju.

Kao što ti hranjivi obroci daju snagu za rad, čitanje Božje Riječi daje ti snagu da živiš po njenim načelima. Isus je Božje riječi usporedio s kruhom, osnovnom životnom namirnicom (Matej 4:4). Osim toga, rekao je: “Moja je hrana da vršim volju onoga koji me poslao” (Ivan 4:34). To što se hranio Božjim riječima Isusu je pomoglo da se odupire iskušenjima i donosi mudre odluke (Luka 4:1-13).

Međutim, možda ti nije lako uzimati duhovnu hranu iz Božje Riječi i prihvaćati njegova mjerila. No, prisjeti se da ti se kao djetetu možda nije sviđao okus zdrave hrane. Ali da bi se razvio u zdravu, snažnu osobu, morao si naučiti jesti zdravu hranu. Slično tome, možda će ti trebati vremena da zavoliš “okus” Božjih moralnih mjerila. Budeš li ustrajan, sve ćeš ih više voljeti i postajat ćeš duhovno jaka osoba (Psalam 34:8; 2. Timoteju 3:15-17). Naučit ćeš pouzdati se u Jehovu te ćeš biti motiviran da ‘tvoriš dobro’ (Psalam 37:3).

Možda se nikada nećeš naći u istoj situaciji kao Jodie. Pa ipak, ti svakog dana donosiš odluke moralne naravi, bile one male ili velike. Biblija te stoga potiče: “Uzdaj se u Jehovu svim srcem svojim, a na svoj razum ne oslanjaj se. Na svim putovima svojim imaj ga na umu, i on će upravljati staze tvoje” (Priče Salamunove 3:5, 6). Ako naučiš uzdati se u Jehovu, to će ti koristiti ne samo sada već će ti omogućiti i vječni život zato što poslušnost Jehovi Bogu znači život (Matej 7:13, 14).