1. Zašto se može reći da je Isus uzor koji kršćani trebaju oponašati?

OTKAKO ljudi postoje samo jedna osoba nije nijednom sagriješila u cijelom svom životu. Ta osoba je Isus. Izuzev njega, “nema čovjeka koji ne griješi” (1. Kraljevima 8:46; Rimljanima 3:23). Zbog toga iskreni kršćani Isusa smatraju savršenim uzorom koji trebaju oponašati. Četrnaestog nisana 33. n. e., kratko prije svoje smrti, sam Isus je rekao svojim sljedbenicima da to čine. Kazao im je: ‘Dao sam vam primjer, da i vi činite onako kako sam ja učinio vama’ (Ivan 13:15). Posljednje noći svog života Isus je spomenuo na koje ga sve načine kršćani trebaju nastojati oponašati. U ovom članku obradit ćemo neke od njih.

2, 3. Kako je Isus dao savršen primjer u pokazivanju poniznosti?

² Kad je Isus poticao svoje učenike da slijede njegov primjer, govorio je upravo o poniznosti. Svoje je sljedbenike u više navrata savjetovao da budu ponizni, a u noći 14. nisana i sam je pokazao koliko je ponizan tako što je oprao noge svojim apostolima. Nakon toga je rekao: “Ako sam ja, premda sam Gospodin i Učitelj, oprao vama noge, i vi trebate prati noge jedan drugome” (Ivan 13:14). Nakon toga je rekao svojim apostolima da slijede primjer koji im je dao. A dao je uistinu divan primjer u pokazivanju poniznosti!

³ Apostol Pavao nam kaže da je Isus, prije nego što je došao na Zemlju, “postojao u Božjem obličju”. No odrekao se sebe i postao običan čovjek. Osim toga, “ponizio se i postao poslušan sve do smrti, i to smrti na mučeničkom stupu” (Filipljanima 2:6-8). Razmisli malo o tome. Isus, po važnosti druga osoba u svemiru, pristao je biti manji od anđela, roditi se kao bespomoćno dijete, rasti i biti poslušan svojim nesavršenim roditeljima te na kraju umrijeti kao prezreni zločinac (Kološanima 1:15, 16; Hebrejima 2:6, 7). Kakva poniznost! Je li moguće imati takav stav i razvijati takvu  poniznost? (Filipljanima 2:3-5). Jest, ali to nije lako.

4. Na što su sve ljudi ponosni, i zašto je ponos opasan?

⁴ Suprotnost poniznosti je ponos (Priče Salamunove 6:16-19). Ponos je doveo do Sotonine propasti (1. Timoteju 3:6). On se lako ukorijeni u ljudskom srcu, a kad jednom dospije tamo, teško ga je otkloniti. Ljudi su ponosni na svoju domovinu, rasu, nacionalnost, imovinu, obrazovanje, svjetovna postignuća, društveni status, izgled, sportske talente i mnoge druge stvari. Pa ipak, Jehovi ništa od toga nije važno (1. Korinćanima 4:7). Ako postanemo ponosni na te stvari, narušavamo svoj odnos s njim. “Uzvišen je Jahve, ali gleda na ponizna, a oholicu izdaleka poznaje” (Psalam 138:6, St; Priče Salamunove 8:13).

5. Zašto je važno da starješine budu ponizni?

⁵ Ništa što činimo i postižemo u Jehovinoj službi, čak ni odgovornosti koje imamo u skupštini, ne bi u nama smjelo stvarati ponos (1. Dnevnika 29:14; 1. Timoteju 6:17, 18). Zapravo, što su naše odgovornosti veće, to bismo morali biti ponizniji. Apostol Petar je poticao starješine da ne ‘gospodare nad onima koji su Božje nasljedstvo, nego da budu primjeri stadu’ (1. Petrova 5:3). Starješine su imenovani da budu sluge i primjeri, a ne vladari i gospodari (Luka 22:24-26; 2. Korinćanima 1:24).

6. U kojim je područjima života kršćanima potrebna poniznost?

⁶ Ne trebaju samo starješine pokazivati poniznost. Mlađim muškarcima, koji su možda ponosni na svoju oštroumnost i snagu kad se usporede sa starijima, Petar je napisao: ‘Opašite se poniznošću jedan prema drugome, jer Bog se suprotstavlja oholima, a nezasluženu dobrohotnost daje poniznima’ (1. Petrova 5:5). Da, poniznost kakvu je pokazivao Krist važna je za sve nas. Poniznost nam je potrebna da bismo propovijedali dobru vijest, naročito kad nailazimo na ravnodušnost ili neprijateljski raspoložene ljude. Poniznost je potrebna i da bi se prihvatilo savjet ili pojednostavilo život i potom više sudjelovalo u službi. Osim toga, poniznost, hrabrost i vjera potrebne su nam kad se putem sredstava javnog informiranja loše govori o nama, kad se protiv nas vode pravne bitke ili kad nas se fizički napada tokom progonstva (1. Petrova 5:6).

7, 8. Kako možemo razvijati poniznost?

⁷ Kako pobijediti ponos i svojim postupcima pokazati da ‘u poniznosti smatramo druge većima od sebe’? (Filipljanima 2:3). Gledajmo na sebe onako kako Jehova gleda na nas. Isus je rekao kakav stav trebamo imati o sebi: “I vi, kad izvršite sve za što ste zaduženi, recite: ‘Mi smo beskorisni robovi. Učinili smo ono što smo bili dužni učiniti’” (Luka 17:10). Ne zaboravi da se ništa što učinimo  ne može usporediti s onim što je Isus učinio. Unatoč tome, Isus je bio ponizan.

⁸ Nadalje, možemo moliti Jehovu da nam pomogne razvijati ispravno gledište o sebi. Poput psalmista, možemo se moliti: “Nauči me razumu i znanju, jer u zapovijedi tvoje vjerujem” (Psalam 119:66, St). Jehova će nam pomoći da razvijamo razumno, uravnoteženo gledište o sebi te će nagraditi našu poniznost (Priče Salamunove 18:12, St). Isus je rekao: “Tko se god uzvisi, bit će ponižen, a tko se god ponizi, bit će uzvišen” (Matej 23:12).

9. Kakav je stav Isus imao prema onom što je ispravno i onom što je neispravno?

⁹ Iako je 33 godine živio među nesavršenim ljudima, Isus je ostao “bez grijeha” (Hebrejima 4:15). Ustvari, psalmist je u proročanstvu o Mesiji rekao: “Ljubiš pravdu i mrziš na bezakonje” (Psalam 45:7; Hebrejima 1:9). Kršćani i u tom pogledu nastoje oponašati Isusa. Oni ne samo da znaju što je ispravno, a što neispravno, već i mrze ono što je loše, a ljube ono što je dobro (Amos 5:15). To im pomaže da se bore protiv urođenih grešnih naginjanja (1. Mojsijeva 8:21; Rimljanima 7:21-25).

10. Kakav stav zapravo imamo ako ‘činimo zlo’, a ne kajemo se?

¹⁰ Isus je Nikodemu, koji je bio farizej, rekao: “Tko čini zlo, mrzi svjetlo i ne dolazi k svjetlu, da se njegova djela ne bi razotkrila. Ali tko radi ono što je istinito, dolazi k svjetlu, da bi se očitovalo da su njegova djela učinjena u skladu s Božjom voljom” (Ivan 3:20, 21). Razmisli o sljedećem: Ivan je za Isusa rekao da je “pravo svjetlo koje svijetli svim vrstama ljudi” (Ivan 1:9, 10). No Isus je rekao da mrzimo svjetlo ako ‘činimo zlo’ — ono što je neispravno, što Bog ne odobrava. Možeš li zamisliti da mrziš Isusa i njegova mjerila? Pa ipak, upravo to ljudi rade kad griješe, a ne kaju se. Možda oni na to tako ne gledaju, no Isus gleda.

11. Što moramo činiti da bismo razvili Isusovo gledište o onom što je ispravno i onom što je neispravno?

¹¹ Trebamo jasno razumjeti što je s Jehovinog gledišta ispravno, a što neispravno. To razumijevanje stječemo samo proučavajući Božju Riječ, Bibliju. Pritom se trebamo moliti kao i psalmist: “Pokaži mi, Jehova, putove svoje, nauči me hoditi stazama tvojim” (Psalam 25:4). Međutim, ne zaboravi da se Sotona služi prijevarom (2. Korinćanima 11:14). On ono što je neispravno može prikazati u sasvim suprotnom svjetlu, tako da to neopreznom kršćaninu izgleda kao nešto prihvatljivo. Stoga trebamo duboko razmišljati o onom što učimo i dobro slušati savjete ‘vjernog i razboritog roba’ (Matej 24:45-47). Proučavanje, molitva i razmišljanje o onom što učimo pomoći će nam da rastemo do zrelosti i da budemo među onima koji ‘upotrebom uvježbavaju moć zapažanja da razlikuju i ispravno i neispravno’ (Hebrejima 5:14). Tada ćemo moći mrziti ono što je neispravno, a voljeti ono što je ispravno.

12. Koji nam biblijski savjet pomaže da ne činimo bezakonje?

 ¹² Ako mrzimo ono što je loše, nećemo dozvoliti da želja prema neispravnim stvarima raste u našem srcu. Mnogo godina nakon Isusove smrti apostol Ivan je napisao: “Nemojte ljubiti ni svijet ni ono što je u svijetu. Ako tko ljubi svijet, ljubav prema Ocu nije u njemu; jer sve što je u svijetu — želja tijela i želja očiju i upadljivo isticanje svojih životnih sredstava — ne potječe od Oca, nego potječe od svijeta” (1. Ivanova 2:15, 16).

13, 14. (a) Zašto je za kršćane opasno ako zavole ono što svijet nudi? (b) Što učiniti da ne bismo zavoljeli ono što svijet pruža?

¹³ Neki možda misle da nije baš sve u svijetu loše. Iako je to točno, svijet i njegove privlačnosti mogu nas lako odvratiti od služenja Jehovi. Ništa što svijet nudi nije stvoreno da bi nas približilo Bogu. Stoga ako zavolimo ono što svijet nudi, čak i ono što samo po sebi ne izgleda neispravno, nalazimo se na opasnom putu (1. Timoteju 6:9, 10). Uostalom, mnogo onog što svijet pruža doista je loše i može nas iskvariti. Ako gledamo filmove ili televizijske programe koji ističu nasilje, materijalizam ili spolni nemoral, sve nam to može postati prihvatljivo — a potom nas i dovesti u iskušenje. Ako se družimo s ljudima koji se zanimaju samo za to kako poboljšati životni standard ili proširiti posao, to i nama može postati od najveće važnosti (Matej 6:24; 1. Korinćanima 15:33).

¹⁴ S druge strane, ako uživamo u Jehovinoj Riječi, “želja tijela i želja očiju i upadljivo isticanje svojih životnih sredstava” više nam neće biti toliko privlačni. Osim toga, ako se družimo s onima koji Božje Kraljevstvo stavljaju na prvo mjesto, postat ćemo poput njih te voljeti ono što oni vole, a kloniti se onog čega se oni klone (Psalam 15:4; Priče Salamunove 13:20).

15. Kako će nas, kao i Isusa, ojačati ljubav prema pravednosti i mržnja prema bezakonju?

¹⁵ Isus je mrzio bezakonje, a ljubio pravednost, i to mu je pomoglo da ostane usredotočen na ‘radost koja je stajala pred njim’ (Hebrejima 12:2). Isto može biti i s nama. Znamo da “svijet prolazi i njegova želja”. Svaki užitak koji ovaj svijet nudi samo je privremen. Međutim, “onaj tko vrši Božju volju ostaje zauvijek” (1. Ivanova 2:17). Budući da je vršio Božju volju, Isus je ljudima omogućio da dobiju vječni život (1. Ivanova 5:13). Oponašajmo ga i izvucimo korist iz njegove vjernosti.

16. Zašto je Isus poticao svoje sljedbenike da ljube jedni druge?

¹⁶ Isus je ukazao na još nešto u čemu ga njegovi učenici trebaju oponašati kad je rekao: “Ovo je moja zapovijed: ljubite jedan drugoga kao što sam ja ljubio vas” (Ivan 15:12, 13, 17). Kršćani iz mnogo razloga ljube svoju braću. Imajući na umu prvenstveno mržnju koju će prema njima osjećati svijet, Isus je rekao: “Ako vas svijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije vas. (...) Rob nije veći od svog gospodara. Ako su progonili mene,  progonit će i vas” (Ivan 15:18, 20). Da, kršćani su slični Isusu čak i po tome što ih se progoni. Oni trebaju razviti snažnu vezu ljubavi koja će im pomoći da podnesu tu mržnju.

17. Zašto svijet mrzi prave kršćane?

¹⁷ Zašto svijet mrzi kršćane? Zato što oni, poput Isusa, “nisu dio svijeta” (Ivan 17:14, 16). Neutralni su u vojnim i političkim zbivanjima i drže se biblijskih načela tako što poštuju svetost života i žive po visokim moralnim mjerilima (Djela apostolska 15:28, 29; 1. Korinćanima 6:9-11). Njihovi glavni ciljevi su duhovne, a ne materijalne prirode. Oni žive u svijetu, ali kao što je Pavao napisao, ‘ne koriste ga u potpunosti’ (1. Korinćanima 7:31). Istina, neki su izrazili divljenje prema visokim moralnim mjerilima Jehovinih svjedoka. No Jehovini svjedoci ne čine kompromise da bi im se drugi divili i prihvatili ih. Zbog toga ih većina ljudi u svijetu ne razumije, a mnogi ih mrze.

18, 19. Kako kršćani reagiraju na protivljenje i progonstvo slijedeći Isusov primjer?

¹⁸ Isusovi apostoli uvjerili su se u golemu mržnju svijeta kad je Isus bio uhvaćen i pogubljen, a vidjeli su i kako je on reagirao na nju. Isusovi vjerski protivnici došli su u Getsemanski vrt da ga uhvate. Petar ga je pokušao zaštititi mačem, no Isus mu je rekao: “Vrati svoj mač na njegovo mjesto, jer svi koji se mača hvataju od mača će i poginuti” (Matej 26:52; Luka 22:50, 51). Izraelci su se u davnoj prošlosti mačevima borili protiv svojih neprijatelja. No sada je bilo drugačije. Božje Kraljevstvo nije bilo “dio ovog svijeta”, pa nije imalo granice koje je trebalo čuvati (Ivan 18:36). Petar je uskoro trebao postati dio duhovnog naroda čijim je pripadnicima građanstvo na nebesima (Galaćanima 6:16; Filipljanima 3:20, 21). Stoga su Isusovi sljedbenici ubuduće na mržnju i progonstvo trebali reagirati kao i on — neustrašivo, ali miroljubivo. Oni su s pouzdanjem ishod događaja prepuštali Jehovi u ruke i uzdali se u to da će im on dati snage da ustraju (Luka 22:42).

¹⁹ Godinama kasnije Petar je napisao: ‘Krist je trpio za vas, ostavivši vam uzor da točno slijedite njegove stope. Kad su ga vrijeđali, nije uzvraćao vrijeđanjem. Kad je trpio, nije stao prijetiti, nego je sebe povjeravao onome koji pravedno sudi’ (1. Petrova 2:21-23). Kao što je Isus upozorio, kršćani su tokom godina doživljavali žestoko progonstvo. Kako u prvom stoljeću tako i u naše vrijeme oni slijede Isusov primjer te su izgradili izvanrednu vjeru i ustrajnost, pokazujući da kao miroljubive osobe ostaju odani Bogu (Otkrivenje 2:9, 10). Budimo i mi takvi kad se nađemo u sličnim okolnostima! (2. Timoteju 3:12).

20-22. Na koji se način kršćani ‘oblače u Gospodina Isusa Krista’?

²⁰ Pavao je skupštini u Rimu napisao: “Obucite se u Gospodina Isusa Krista, i nemojte unaprijed planirati zadovoljavanje želja tijela” (Rimljanima 13:14). Kršćani takoreći nose Isusa poput odjeće. Unatoč tome što su nesavršeni, oni nastoje oponašati njegove osobine i postupke u tolikoj mjeri da postaju odraz svog Učitelja (1. Solunjanima 1:6).

²¹ Možemo se ‘obući u Gospodina Isusa Krista’ ako upoznamo život našeg Učitelja i  nastojimo živjeti kao i on. Mi oponašamo njegovu poniznost, ljubav prema pravednosti, mržnju prema bezakonju, ljubav prema braći, odijeljenost od svijeta te strpljivo podnošenje patnji. Mi ‘unaprijed ne planiramo zadovoljenje želja tijela’ — odnosno, glavni smisao života nije nam ostvarivanje svjetovnih ciljeva ni zadovoljenje tjelesnih želja. Umjesto toga, kad donosimo neku odluku ili rješavamo problem, pitamo se: ‘Što bi Isus učinio u ovoj situaciji? Kako bi on želio da postupim?’

²² I na koncu, Isusa oponašamo tako da marljivo ‘propovijedamo dobru vijest’ (Matej 4:23; 1. Korinćanima 15:58). I na taj način kršćani slijede primjer koji je Isus dao, a sljedeći članak govorit će o tome kako to čine.