RIJEČ “čudo” ima i drugo, sporedno značenje, prema kojem se definira kao “nešto što se događa mimo očekivanja, predviđenog toka ili prirodnih zakona”. Svi smo mi svjedoci takvih “čuda” koja se događaju bez Božjeg sudjelovanja.

Sve bolje poznavanje prirodnih zakona omogućilo je ljudima da postignu ono što se prije smatralo neizvedivim. Naprimjer, prije stotinu godina većina ljudi vjerojatno bi smatrala nemogućim ono što je zbog računala, televizije, svemirske tehnologije i sličnih suvremenih postignuća danas uobičajeno.

Uviđajući da imaju samo djelomično znanje o znanstvenim “čudima” koja se mogu primijetiti u onome što je Bog stvorio, neki znanstvenici priznaju da ne mogu više sa  sigurnošću tvrditi da je nešto nemoguće. U većini slučajeva radije kažu da je nešto malo vjerojatno. Time ostavljaju otvorena vrata budućim “čudima”.

No čak i kad se radi o glavnom značenju riječi “čudo” (ono što se ‘pripisuje nadnaravnoj sili’), možemo reći da je svatko od nas vidio čuda. Naprimjer, Sunce, Mjesec i zvijezde — sve su to djela “nadnaravne sile”, odnosno samog Stvoritelja. Osim toga, tko može u potpunosti razjasniti kako funkcionira ljudsko tijelo, kako radi mozak ili kako se razvija ljudski embrij? U knjizi Tijelo kao stroj kaže se: “Ljudski organizam, kojim upravlja i koordinira centralni nervni sustav, profinjeni je sklop osjetila, neponovljiv stroj koji sam sebe održava, sam pomiče, sam obnavlja, sam oplođuje — čudesno, u mnogim vidovima jedva dokučivo ostvarenje.” Bog koji je stvorio “ljudski organizam” učinio je zaista čudo, čudo koje nas neprestano zadivljuje. No postoje i drugačija “čuda” koja možeš vidjeti, premda ih možda ne prepoznaješ kao takva.

Nijedna knjiga nije toliko raširena kao Biblija. Vidiš li u njoj čudo? Možemo li njeno postojanje pripisati “nadnaravnoj sili”? Istina, Biblija je knjiga koju su napisali ljudi, no ti su ljudi tvrdili da zapisuju Božje, a ne svoje misli (2. Samuelova 23:1, 2; 2. Petrova 1:20, 21). Razmisli malo. Bibliju je pisalo oko 40 ljudi koji su živjeli u razdoblju od 1 600 godina. Među njima je bilo pastira, ratnika, ribara, državnih službenika, liječnika, svećenika i kraljeva. Pa ipak, svi su oni prenijeli istu poruku koja ulijeva nadu te je vjerodostojna i točna.

Temeljito istražujući Bibliju Jehovini svjedoci prihvatili su je, kako je to apostol Pavao napisao, “ne kao riječ ljudsku, nego, kao što ona uistinu jest, kao riječ Božju” (1. Solunjanima 2:13). Njihova literatura već dugi niz godina pokazuje kako se navodna proturječja u Bibliji mogu uskladiti s njenom cjelokupnom porukom. Taj unutarnji sklad sam je po sebi dokaz da je njen autor Bog. *

Nijednu drugu knjigu nije se toliko jako nastojalo uništiti kao Bibliju. No, ona i dalje postoji — i to, bilo u cijelosti bilo djelomično, na preko 2 000 jezika. Činjenica da je uopće preživjela i da je njen sadržaj ostao nepromijenjen jasno ukazuje na Božju intervenciju. Biblija je zaista čudo!

Čuda koja su se događala u davnoj prošlosti — čudesna izlječenja i uskrsnuća — više se ne događaju. No s pravom možemo biti uvjereni da će se u Božjem predstojećem novom svijetu opet događati takva čuda, ali u svjetskim razmjerima. Ona će donijeti trajno olakšanje i sve ono što mi sada ne možemo ni zamisliti.

 Pored toga što je sama čudo, Biblija čak i danas može prouzročiti nešto što je ravno čudu. Ona može potaknuti ljude da promijene svoju osobnost na bolje. (Vidi primjer iz okvira “Moć Božje Riječi” na 8. stranici.) U Hebrejima 4:12 stoji: “Božja riječ je živa i vrši snažan utjecaj i oštrija je od svakog dvosjeklog mača i prodire čak dotle da razdvaja dušu i duh, i zglobove i njihovu moždinu, i može razabrati misli i namjere srca.” Da, Biblija je zaslužna za promjenu koja se dogodila u životu preko šest milijuna ljudi iz cijeloga svijeta. Ona je njihovom životu dala smisao te im je pružila predivnu nadu u budućnost.

Zašto i ti ne bi dopustio Bibliji da učini čudo u tvom životu?