1, 2. Kakav je početak Jehova dao Izraelu, no što se s njima dogodilo?

U VRIJEME proroka Mojsija Jehova je Izraelcima dao dobar početak. No već početkom osmog stoljeća pr. n. e. nalazili su se u tako lošoj situaciji da su pred Bogom bili krivi za strašne prijestupe. To jasno dolazi do izražaja u 10-14. poglavlju Ozeja.

² Izraelci su postali licemjerni. Narod iz tog desetplemenskog kraljevstva ‘orao je bezbožnost i žeo bezakonje’ (Ozej 10:1, 13). “Kad Izrael bješe dijete, ljubljah ga”, rekao je Jehova, “iz Egipta dozvah sina svojega” (Ozej 11:1). Premda je Bog Izraelce oslobodio iz egipatskog ropstva, oni su mu uzvratili lažima i prijevarom (Ozej 11:12). Jehova im je stoga dao sljedeći savjet: “Obrati se k Bogu svojemu, čuvaj milost i pravdu” (Ozej 12:6).

3. Što se dogodilo s buntovnom Samarijom, no kako je Izraelcima moglo biti ukazano milosrđe?

³ Buntovna Samarija i njen kralj doživjeli su propast (Ozej 13:11, 16). No zadnje poglavlje Ozejevog proročanstva započinje sljedećom molbom: “Obrati se, Izraele, k Jehovi Bogu svojemu.” Da su se Izraelci kajali i tražili oproštenje, Bog bi im ukazao milosrđe. Naravno, morali su priznati da su ‘Jehovini putevi pravi’ i hoditi po njima (Ozej 14:1-6, 9).

4. Koja ćemo načela iz Ozejevog proročanstva razmotriti?

⁴ Ovaj dio Ozejevog proročanstva sadrži mnoga načela koja nam mogu pomoći da hodimo s Bogom. Razmotrit ćemo sljedeća: (1) Jehova zahtijeva da mu služimo na nelicemjeran način. (2) Bog svom narodu pokazuje vjernu ljubav. (3) Moramo se stalno uzdati u Jehovu. (4) Jehovini putevi uvijek su pravedni. (5) Grešnici se mogu vratiti Jehovi.

5. Na koji način Bog očekuje da mu služimo?

⁵ Jehova očekuje da mu svetu službu vršimo na čist, nelicemjeran način. Međutim, Izrael je postao “prazna loza vinova” koja ne daje roda. Stanovnici Izraela ‘umnožavali su oltare’ koje se koristilo za štovanje krivih bogova. Ti su otpadnici čak ‘kitili likove’, odnosno podizali svete stupove, što su možda bili obelisci koji su se koristili pri obožavanju lažnih bogova. Jehova je odlučio razvaliti te oltare i uništiti te stupove (Ozej 10:1, 2).

6. Koju osobinu ne smijemo imati da bismo mogli hoditi s Bogom?

⁶ Jehovini sluge ne smiju biti licemjerni. No što se desilo Izraelcima? Njihovo je ‘srce postalo razdijeljeno’, odnosno licemjerno! Premda su bili sklopili savez s Jehovom kao njemu predan narod, on ih je proglasio krivima zbog licemjerja. Što iz toga učimo? Ako smo se predali Bogu, ne smijemo biti licemjerni! U Pričama Salamunovim 3:32 (St) upozorava nas se: ‘Mrski su Jahvi pokvareni, a prisan je s pravednima.’ Da bismo hodili s Bogom, moramo  pokazivati ljubav “iz čista srca i dobre savjesti i nelicemjerne vjere” (1. Timoteju 1:5).

7, 8. (a) Pod kojim uvjetima možemo osjetiti Božju vjernu ljubav? (b) Što trebamo činiti ako smo učinili neki ozbiljan grijeh?

⁷ Ako Jehovu obožavamo nelicemjerno i čestito, osjetit ćemo njegovu vjernu ljubav. Neposlušnim Izraelcima je rečeno: “Sijte pravdu, žećete milost; orite krčevinu, jer je vrijeme da tražite Jehovu, da bi došao i podaždio vam pravdom” (Ozej 10:12).

⁸ Da su se bar Izraelci pokajali i tražili Jehovu! Tada bi ih on rado poučio u pravednosti. Ako smo učinili neki ozbiljan grijeh, tražimo Jehovu, molimo se za oprost i tražimo duhovnu pomoć od starješina (Jakov 5:13-16). Isto tako, tražimo vodstvo Božjeg svetog duha jer “tko sije s obzirom na svoje tijelo, od svog će tijela požeti raspadljivost, a tko sije s obzirom na duh, od duha će požeti vječni život” (Galaćanima 6:8). Ako ‘sijemo s obzirom na duh’, Bog će nam i dalje iskazivati vjernu ljubav.

9, 10. Kako se Ozej 11:1-4 odnosi na Izraela?

⁹ Možemo biti uvjereni da Jehova sa svojim narodom uvijek postupa s puno ljubavi. Dokaz za to nalazimo u Ozeju 11:1-4, gdje čitamo: “Kad Izrael bješe dijete, ljubljah ga, i iz Egipta dozvah sina svojega. (...) Prinosiše žrtve Baalima, kadiše likovima. Ja učih Efraima [Izraelce] hoditi držeći ga za ruke, ali ne poznaše da sam ih ja liječio. Vukoh ih uzicama čovječjim, užima ljubavnim; i bijah im kao oni koji im skidaju jaram s čeljusti, i davah im hranu.”

¹⁰ Ovdje je Izrael uspoređen s malim djetetom. Jehova je s puno ljubavi učio Izraelce hodati, držeći ih za ruke. Privlačio ih je ‘užima ljubavi’. To je doista dirljiv prizor! Zamisli da si roditelj koji svom malom djetetu pomaže da učini prve korake. Ispružio si ruke prema njemu. Možda čak imaš neko uže za koje se dijete drži kako ne bi palo. Slično tome, Jehova na brižan način pokazuje svoju ljubav prema tebi. Njega raduje što te može voditi ‘užima ljubavi’.

11. Na koji je način Bog Izraelcima ‘skidao jaram’?

¹¹ U svom ophođenju s Izraelcima Jehova je bio ‘kao oni koji im skidaju jaram s čeljusti, i daju im hranu’. Bog je s Izraelcima postupao slično kao kad netko životinji skine jaram ili ga pomakne tako da ona može slobodno jesti. Tek kad su Izraelci odbacili jaram poslušnosti Jehovi, došli su pod težak jaram svojih neprijatelja (5. Mojsijeva 28:45, 48; Jeremija 28:14). Nikada nemojmo dozvoliti da naš glavni neprijatelj, Sotona, preuzme kontrolu nad nama te da moramo iskusiti koliko je bolno nositi njegov težak jaram. Umjesto toga, hodimo vjerno s našim Bogom punim ljubavi.

12. Što se, prema Ozeju 12:6, traži od nas da bismo i dalje hodili s Bogom?

¹² Da bismo i dalje hodili s Bogom, moramo se stalno uzdati u njega. Izraelcima je bilo rečeno: “Ti dakle obrati se k Bogu svojemu, čuvaj milost i pravdu, i uzdaj se svagda u Boga svojega” (Ozej 12:6). Stanovnici Izraela mogli su pokazati da se kaju i da se žele vratiti Jehovi tako da pokazuju milost, pravdu i ‘svagda se uzdaju u Boga’. Bez obzira na to koliko dugo hodimo s Bogom, i dalje moramo pokazivati milost, postupati pravedno te se uvijek uzdati u Boga (Psalam 27:14).

13, 14. Kako Pavao primjenjuje Ozeja 13:14, i koji razlog za pouzdanje u Jehovu time dobivamo?

¹³ Ozejevo proročanstvo o Izraelcima daje nam poseban razlog da se uzdamo u Boga. “Od šeola ću ih izbaviti”, rekao je Jehova. “Od smrti ću ih sačuvati; gdje je, smrti, pomor tvoj? gdje je, šeole, pogibao tvoja?” (Ozej 13:14). Jehova tada nije namjeravao Izraelce izbaviti od doslovne smrti, no on će na koncu ‘zauvijek progutati smrt’ i poništiti njenu pobjedu.

¹⁴ Obraćajući se kršćanima koji su bili pomazanici kao i on, Pavao je citirao riječi iz Ozejevog proročanstva te je napisao: “Kad se ovo što je raspadljivo obuče u neraspadljivost i ovo što je smrtno obuče u besmrtnost, tada će se zbiti riječ koja je napisana: ‘Smrt je progutana zauvijek.’ ‘Smrti, gdje je tvoja pobjeda? Smrti, gdje je tvoj žalac?’ Žalac koji uzrokuje smrt je grijeh, ali snaga grijeha je Zakon. No hvala Bogu, jer nam daje pobjedu preko našeg Gospodina Isusa Krista!” (1. Korinćanima 15:54-57). Jehova je uskrsnuo Isusa iz mrtvih te nam je tako pružio utješno jamstvo da će oni koji su u Božjem sjećanju biti uskrsnuti (Ivan 5:28, 29). Kakav je to samo divan razlog da se uzdamo u Jehovu! No još nas nešto osim nade u uskrsnuće potiče da hodimo s Bogom.

15, 16. Što je bilo prorečeno o Samariji, i kako se to proročanstvo ispunilo?

¹⁵ Uvjereni smo da su ‘Jehovini putevi pravi’ i to nam pomaže da i dalje hodimo s Bogom. Stanovnici Samarije nisu hodili Božjim pravednim putevima. Zato su morali snositi posljedice svog grijeha i nevjerovanja u Jehovu. Bilo je prorečeno: “Samarija će opustjeti, jer se odmetnu od Boga svojega; oni će pasti od mača, djeca će se njihova razmrskati i trudne žene njihove rasporiti” (Ozej 13:16). Povijesni zapisi pokazuju da su Asirci, koji su osvojili Samariju, radili upravo takva strašna zlodjela.

¹⁶ Samarija je bila prijestolnica desetplemenskog kraljevstva Izraela. No u ovom slučaju naziv Samarija vjerojatno se odnosi na čitavo područje tog kraljevstva (1. Kraljevima 21:1). Asirski kralj Salmanazar V izvršio je 742. pr. n. e. opsadu grada Samarije. Kad je 740. pr. n. e. Samarija na koncu osvojena, mnogi njeni ugledni stanovnici odvedeni su u izgnanstvo u Mezopotamiju  i Mediju. Ne zna se točno je li Samariju osvojio Salmanazar V ili njegov nasljednik Sargon II (2. Kraljevima 17:1-6, 22, 23; 18:9-12). U svakom slučaju, prema Sargonovim zapisima na područje gornjeg toka Eufrata i u Mediju odvedeno je 27 290 Izraelaca.

17. Što trebamo činiti umjesto da preziremo Božja mjerila?

¹⁷ Stanovnici Samarije snosili su teške posljedice zbog toga što nisu hodili Jehovinim pravednim putevima. Kao predani kršćani, i mi ćemo morati snositi teške posljedice počnemo li griješiti, prezirući Božja pravedna mjerila. Nikada nemojmo krenuti takvim zlim putem! Umjesto toga, postupajmo u skladu sa savjetom apostola Petra: “Neka nitko od vas ne trpi kao ubojica ili lopov ili zločinac ili kao onaj tko se miješa u tuđe stvari. Ali ako trpi kao kršćanin, neka se ne stidi, nego neka slavi Boga u tom imenu” (1. Petrova 4:15, 16).

18. Kako možemo ‘slaviti Boga’?

¹⁸ Mi ‘slavimo Boga’ tako što hodimo njegovim pravednim putevima, a ne postupamo neovisno. Kain je počinio ubojstvo zbog toga što je postupao po vlastitom nahođenju i nije poslušao Jehovino upozorenje da će postati žrtva grijeha (1. Mojsijeva 4:1-8). Balam je prihvatio darove moapskog kralja, no uzalud je pokušavao prokleti Izraela (4. Mojsijeva 24:10). A levita Koreja i njegove pristaše Bog je kaznio smrću jer su se pobunili protiv Mojsijevog i Aronovog autoriteta (4. Mojsijeva 16:1-3, 31-33). Mi sigurno ne želimo ‘ići putem ubojice Kaina, nasrnuti stranputicom Balama i poginuti u buntovnom govoru Koreja’ (Juda 11). Pa ipak, ako i počinimo grijeh, Ozejevo nam proročanstvo pruža utjehu.

19, 20. Koje su žrtve mogli prinositi pokajnički Izraelci?

¹⁹ Čak se i oni koji su posrnuli u vjeri i počinili ozbiljan grijeh mogu vratiti Jehovi. U Ozeju 14:1, 2 nalazimo sljedeću usrdnu molbu: “Obrati se, Izraele, k Jehovi Bogu svojemu, jer si pao svojega radi bezakonja. Uzmite sa sobom riječi, i obratite se k Jehovi; recite mu: oprosti sve bezakonje, i primi dobro; i daćemo žrtve usana svojih.”

²⁰ Pokajnički Izraelci mogli su Bogu prinijeti “žrtve usana svojih”. Te žrtve odnose se na iskreno hvaljenje Jehove. Pavao je aludirao na to proročanstvo kad je kršćanima rekao da ‘prinose Bogu žrtvu hvale, to jest plod usana koje daju javnu izjavu za njegovo ime’ (Hebrejima 13:15). Za nas je velika čast što možemo hoditi s Bogom i prinositi takve žrtve!

21, 22. Koja je obnova čekala pokajničke Izraelce?

²¹ Izraelci koji više nisu bili buntovni, već su se vratili Bogu, prinosili su mu “žrtve usana svojih”. Zahvaljujući tome doživjeli su duhovnu obnovu, kao što im je Bog i obećao. U Ozeju 14:4-7 Jehova kaže: “Iscijeliću otpad njihov, ljubiću ih drage volje; jer će se gnjev moj odvratiti od njega. Biću kao rosa Izraelu, procvjetaće kao ljiljan i pustiće žile svoje kao drveta Libanska. Raširiće se grane njegove, i ljepota će mu biti  kao u masline i miris kao Libanski. Oni će se vratiti i sjedjeti pod sjenom njegovom, rađaće kao žito i cvjetaće kao vinova loza; spomen će mu biti kao vino Libansko.”

²² Izraelcima koji su se pokajali obećano je da će biti duhovno izliječeni i da će ponovno zadobiti Božju ljubav. Jehova je rekao da će im postati poput osvježavajuće rose, odnosno da će ih obilno blagosloviti. Njegov obnovljeni narod bit će ‘lijep poput masline’ i hodit će Božjim putevima. Budući da smo i mi odlučni hoditi s Jehovom Bogom, što on od nas očekuje?

23, 24. Kojim ohrabrujućim proročanstvom završava knjiga Ozeja, i kako to utječe na nas?

²³ Da bismo hodili s Bogom, moramo pokazivati “mudrost odozgo” i uvijek postupati u skladu s njegovim pravednim putevima (Jakov 3:17, 18). U posljednjem retku Ozejevog proročanstva stoji: “Tko je mudar, neka razumije ovo; i razuman neka pozna ovo; jer su pravi putovi Jehovini, i pravednici će hoditi po njima, a prestupnici će pasti na njima” (Ozej 14:9).

²⁴ Nemojmo se voditi mudrošću i mjerilima ovog svijeta, već hodimo Božjim pravednim putevima! (5. Mojsijeva 32:4). Ozej je to činio najmanje 59 godina. Vjerno je prenosio Božje poruke, znajući da će ih mudri i razumni razumjeti. A kako je s nama? Dok nam god Jehova dopušta da svjedočimo, tražit ćemo one koji će postupiti mudro i prihvatiti njegovu nezasluženu dobrotu. A mi smo radosni što to možemo činiti blisko surađujući s ‘vjernim i razboritim robom’ (Matej 24:45-47).

25. U čemu nam treba pomoći razmatranje Ozejevog proročanstva?

²⁵ Razmatranje Ozejevog proročanstva sigurno će nam pomoći da i dalje hodimo s Bogom te da ne izgubimo iz vida nadu u vječni život u njegovom obećanom novom svijetu (2. Petrova 3:13; Juda 20, 21). To je doista divna nada! Budemo li riječima i djelima pokazivali da doista vjerujemo da su ‘Jehovini putevi pravi’, i sami ćemo doživjeti ispunjenje te nade.