U molitvi Jehovi psalmist je rekao: “Davno si postavio zemlju, i nebesa su djelo ruku tvojih. To će proći, a ti ćeš ostati; sve će to kao haljina ovetšati, kao haljinu promijenićeš ih i promijeniće se” (Psalam 102:25, 26). Kontekst pokazuje da ovi reci ne govore o uništenju Zemlje, nego o Božjoj vječnosti. Pokazuje i zašto je ta dragocjena istina utješna Božjim slugama.

Psalmist najprije opisuje svoje nevolje, i to možda dok se nalazi u izgnanstvu u Babilonu. Žali se da mu život brzo prolazi, nestaje “kao dim”. Tjeskobna ga briga izjeda, pa njegove kosti “kao topionica ogorješe”. Iscrpljen je, ‘kao trava se osušio’ i usamljen je “kao ptica bez druga na krovu”. Zbog kušnji je izgubio apetit, a dani su mu ispunjeni tugom (Psalam 102:3-11). Unatoč svemu tome, psalmist ne gubi nadu. Zbog čega? Zbog onog što je Jehova obećao učiniti sa Sionom, odnosno Jeruzalemom.

Iako je Sion bio uništen, Jehova je obećao da će biti obnovljen (Izaija 66:8). Stoga psalmist s pouzdanjem kaže Jehovi: “Smilovaćeš se na Sion, jer je vrijeme smilovati se na nj, jer je došlo vrijeme; jer će Jehova sazidati Sion” (Psalam 102:13, 16). Psalmist potom ponovno govori o svojoj patnji. On smatra da ako Jehova Bog ima toliku moć da obnovi opustošeni Jeruzalem, onda sigurno može i njega izbaviti iz teškog stanja u kojem se nalazi (Psalam 102:17, 20, 23). Još nešto potiče psalmista da se potpuno uzda u Jehovu. Što? Spoznaja da je Bog vječan.

Jehovino vječno postojanje čista je suprotnost kratkoći psalmistovog života. “Tvoje su godine od koljena do koljena”, kaže on Jehovi (Psalam 102:24). Psalmist zatim kaže: “Davno si postavio zemlju, i nebesa su djelo ruku tvojih” (Psalam 102:25).

No, čak ni dugo postojanje Zemlje i nebesa ne može se usporediti s Jehovinim vječnim postojanjem. Psalmist dodaje: “To [Zemlja i nebesa] će proći, a ti ćeš ostati” (Psalam 102:26). Doslovna Zemlja i nebesa mogu nestati. Istina, Jehova je na drugim mjestima rekao da će postojati zauvijek (Psalam 119:90; Propovjednik 1:4). Ipak, oni bi mogli biti uništeni kad bi to bio Božji naum. Za razliku od toga, Bog ne može prestati postojati. Ono što je stvoreno postoji “svagda i dovijeka” samo zato što Bog želi da bude tako (Psalam 148:6). Kad bi kod djela stvaranja Jehova zaustavio proces obnavljanja, ona bi ‘kao haljina ostarjela’ (Psalam 102:26, Šarić). Kao što odjeća ima kratki vijek trajanja u odnosu na dužinu ljudskog života, i Jehova bi, da tako odluči, mogao nadživjeti svoja djela stvaranja. Međutim, na temelju drugih biblijskih redaka znamo da to nije njegova volja. Božja Riječ jamči nam da je Jehova odlučio da doslovna Zemlja i nebesa postoje zauvijek (Psalam 104:5).

Utješno je znati da Jehova uvijek ispunjava sva svoja obećanja. Bez obzira na to kakve kušnje doživljavali, kad zavapimo k njemu za pomoć, možemo biti uvjereni da će ‘pogledati na molitvu onih koji nemaju pomoći, i neće se oglušiti o molbe njihove’ (Psalam 102:17). Da, Jehovino obećanje iz 102. psalma, u kojem se govori da će nam sigurno pomoći, sigurnije je i od Zemlje na kojoj se nalazimo.