ZA VRIJEME jednog cjelodnevnog skupa Jehovinih svjedoka Kim je nastojala slušati program i praviti bilješke, dok se istovremeno trudila da njena kći od dvije i po godine mirno sjedi. Po završetku programa sestra koja je sjedila u istom redu obratila se Kim i iskreno je pohvalila zbog načina na koji su ona i njen muž pazili na svoju kćer tijekom programa. Njoj je ta pohvala toliko značila da ona i sada, nakon dosta godina, kaže: “Kad sam na sastancima jako umorna, sjetim se onoga što je ta sestra rekla. Njene lijepe riječi još uvijek mi daju poticaj da svoju kćer nastavim dobro odgajati.” Da, pravovremene riječi doista mogu ohrabriti i oraspoložiti. Biblija kaže: “Riječ u [pravo] vrijeme kako je dobra!” (Priče Salamunove 15:23).

Međutim, nekima od nas možda nije lako pohvaliti druge. Ponekad to može biti teško zato što smo svjesni vlastitih nedostataka. Jedan kršćanin kaže: “Za mene je to kao živi pijesak. Osjećam da sve dublje tonem što više podižem druge.” Prepreka mogu biti i sramežljivost, nesigurnost ili strah da će nas se krivo razumjeti. Osim toga, možda nam je teško pohvaliti druge ako u djetinjstvu nikada nismo dobivali pohvale, ili je to bilo vrlo rijetko.

Pa ipak, spoznaja da pohvala koristi i onome tko je daje i onome tko je prima može nas potaknuti da damo sve od sebe kako bismo druge pohvalili u pravo vrijeme (Priče Salamunove 3:27). Koje su koristi od pohvale? Razmotrimo ukratko neke od njih.

Prikladna pohvala može drugoj osobi pomoći da razvije samopouzdanje. “Kad me drugi pohvale, osjećam da se pouzdaju i vjeruju u mene”, kaže Elaine, udata kršćanka. Da, osobi kojoj nedostaje samopouzdanja pohvala može dati hrabrosti da se bori s problemima, a to joj onda donosi radost. Zaslužena pohvala naročito koristi mladima. Jedna tinejdžerica, koja priznaje da se zbog pesimističnih misli ponekad osjeća malodušno, kaže: “Uvijek dajem sve od sebe da ugodim Jehovi, ali nekad imam osjećaj da ništa ne radim dovoljno dobro. Kad me netko pohvali, to me umiri i razveseli.” Doista je istinita biblijska izreka: “Riječi kazane u pravo vrijeme zlatne su jabuke u srebrnim posudama” (Priče Salamunove 25:11, St).

Pohvala može motivirati i ohrabriti osobu. Jedan brat koji je u punovremenoj službi kaže: “Pohvala me potiče da služim više i kvalitetnije.” Jedna majka dvoje djece kaže da njena djeca žele još više komentirati kad ih članovi skupštine pohvale za komentiranje na sastancima. Pohvala može motivirati djecu i mlade da duhovno napreduju. Zapravo, svima nam je potrebno da nam netko pokaže kako nas cijeni i poštuje. Život u ovom svijetu koji je pun stresa može nas izmoriti i opteretiti. Jedan  kršćanski starješina kaže: “Kad sam potišten, pohvala mi dođe kao odgovor na moje molitve.” Slično tome, Elaine kaže: “Ponekad osjećam da se Jehova služi drugima kako bi mi pokazao da imam njegovo odobravanje.”

Pohvala stvara osjećaj pripadnosti. Iskrena pohvala dokaz je obzirnosti i uspostavlja srdačne odnose, koji su prožeti osjećajem sigurnosti i međusobnim uvažavanjem. Ona je dokaz da doista volimo i cijenimo svoje sukršćane. Majka po imenu Josie kaže: “Nekada sam morala braniti istinu u svom domu jer moj muž nije prihvaćao moja vjerovanja. Tada su me pohvale duhovno zrelih osoba činile još odlučnijom da ne odustanem.” Mi smo zaista “udovi koji pripadaju jedan drugome” (Efežanima 4:25).

Želja da pohvalimo druge pomaže nam da vidimo njihove dobre strane. Mi obraćamo pažnju na dobre osobine drugih ljudi, a ne na njihove slabosti. David, koji služi kao starješina, kaže: “Naučimo li cijeniti ono što drugi čine, češće ćemo ih pohvaliti.” Sjetimo li se koliko Jehova i njegov Sin vole dobro govoriti o nesavršenim ljudima, to će nam biti poticaj da rado dajemo pohvale (Matej 25:21-23; 1. Korinćanima 4:5).

Jehova Bog najviše zaslužuje da ga se hvali zato što je on sve stvorio (Otkrivenje  4:11). Mi Jehovi nismo potrebni radi samopouzdanja ili motivacije. No, kad ga hvalimo zbog njegove veličanstvenosti i dobrote, on nam se približava i tako razvijamo blizak odnos s njim. To što hvalimo Jehovu također nam pomaže da uravnoteženo i skromno gledamo na svoja postignuća i potiče nas da svoje uspjehe pripisujemo Jehovi (Jeremija 9:23, 24). Jehova svim ljudima koji su toga dostojni nudi vječni život, a to je još jedan dobar razlog da ga hvalimo (Otkrivenje 21:3, 4). Kralj David gorljivo je želio ‘slaviti Božje ime’ i ‘veličati ga u hvali’ (Psalam 69:30). Razvijajmo i mi takvu želju.

Naši suvjernici zaslužuju odgovarajuću pohvalu. Kada pohvalimo svog suvjernika, poslušali smo Božju zapovijed da ‘promišljamo jedni o drugima da bismo se poticali na ljubav i dobra djela’ (Hebrejima 10:24). U tome je apostol Pavao bio dobar primjer. Skupštini u Rimu napisao je: “Prije svega, zahvaljujem svom Bogu preko Isusa Krista za sve vas, jer se o vašoj vjeri govori po cijelom svijetu” (Rimljanima 1:8). Slično tome, apostol Ivan pohvalio je svog kršćanskog brata Gaja jer je uzorno ‘hodio u istini’ (3. Ivanova 1-4).

Kada sukršćanin u nečemu uzorno oponaša Krista, kada se dobro pripremi za zadatak koji ima na sastanku ili kada da komentar od srca, imamo izvrsnu priliku pohvaliti ga. To možemo učiniti i kad se dijete trudi tražiti biblijske retke na skupštinskim sastancima. Ranije spomenuta Elaine kaže: “Svi imamo različite darove. Kada zamijetimo što drugi čine, pokazujemo da smo zahvalni za raznolike darove među Božjim narodom.”

Trebamo li pohvaliti i članove svoje obitelji? Briga za duhovne, emocionalne i materijalne potrebe obitelji traži od muža i žene mnogo vremena, truda i ljubavi. Oni svakako zaslužuju da čuju pohvale, kako jedno od drugoga, tako i od djece (Efežanima 5:33). Naprimjer, Božja riječ o vrijednoj ženi kaže: “Sinovi njezini podižu se i blagosiljaju je; muž njezin također hvali je” (Priče Salamunove 31:10, 28).

I djeca zaslužuju da ih se pohvali. Nažalost, neki roditelji često govore djeci što očekuju od njih, ali rijetko ih pohvale za to što se trude poštovati ih i biti im poslušna (Luka 3:22). Dijete koje od ranog djetinjstva dobiva pohvale obično se osjeća voljeno i sigurno.

Istina, potreban je trud da bi se nekoga pohvalilo, ali zato ćemo biti dobro nagrađeni. Ustvari, što češće pohvaljujemo one koji to zaslužuju, to ćemo biti sretniji (Djela apostolska 20:35).

Doduše, kad se radi o primanju pohvale, nekima to može predstavljati kušnju (Priče Salamunove 27:21). Naprimjer, u osobama koje naginju ponosu može se razviti osjećaj superiornosti (Priče Salamunove 16:18). Zato je potrebno biti oprezan. Apostol Pavao dao je ovaj vrlo razuman savjet: “Kažem svakome koji je među vama neka ne misli o sebi više nego što treba misliti; nego neka misli tako da bude zdravih misli, svatko onako kako mu je Bog udijelio mjeru vjere” (Rimljanima 12:3). Da ne bismo druge navodili da previsoko misle o sebi, bilo bi mudro ne isticati previše nečiju inteligenciju ili fizičku privlačnost. Bolje je da druge pohvalimo za njihova dobra djela.

Kad se pruži i prihvati s ispravnim stavom, pohvala može pozitivno djelovati na nas. Možda će nas potaknuti da Jehovi pripišemo zaslugu za sve dobro što činimo. Pohvala nas također može motivirati da ostanemo dobri.

Iskrena i zaslužena pohvala dar je koji svatko od nas može dati. Ona bi osobi koju pohvalimo mogla značiti mnogo više nego što bismo mi to uopće mogli zamisliti.