BIBLIJSKA knjiga Ezra nastavlja tamo gdje je stala Druga knjiga dnevnika. Njen pisac, svećenik Ezra, započeo je ovu knjigu izvještavajući o ediktu perzijskog kralja Kira kojim je ostatku Židova izgnanih u Babilon dozvolio da se vrate u domovinu. Na kraju knjige izvještava se o mjerama koje je Ezra poduzeo kako bi onima koji su se uprljali stupivši u brak s pripadnicima drugih naroda pomogao da budu čisti pred Bogom. Knjiga obuhvaća razdoblje od 70 godina — od 537. do 467. pr. n. e.

Ezra je ovu knjigu pisao s jasnim ciljem — htio je prikazati kako je Jehova ispunio obećanje da će osloboditi svoj narod iz Babilona i obnoviti pravu religiju u Jeruzalemu. Zbog toga se Ezra posvetio samo onim događajima koji su odgovarali tom cilju. Ezrina knjiga je zapis o tome kako je hram ponovno sagrađen i kako je narod ponovno počeo služiti Jehovi unatoč protivljenju te vlastitim manama. Taj nam je zapis vrlo zanimljiv jer i mi živimo u vremenu obnove. Mnogi dolaze na “goru Jehovinu” i uskoro će se cijela Zemlja “napuniti poznanja slave Jehovine” (Izaija 2:2, 3; Habakuk 2:14).

Nakon Kirovog edikta u Jeruzalem se vratilo oko 50 000 židovskih izgnanika, a predvodio ih je upravitelj Zorobabel, koji se zvao i Sasabazar. Povratnici su brzo podigli žrtvenik na mjestu određenom za njega te su Jehovi počeli prinositi žrtve.

Iduće su godine Izraelci položili temelj Jehovinog doma. Neprijatelji su stalno ometali gradnju i na koncu su uspjeli navesti kralja da je zaustavi. Proroci Agej i Zaharija ohrabrili su narod, tako da se usprkos zabrani nastavilo s gradnjom hrama. Budući da su se bojali usprotiviti nepromjenjivom perzijskom proglasu koji je ranije donio Kir, protivnici se nisu usudili išta poduzeti. Službena istraga tog slučaja donijela je na vidjelo Kirovu naredbu za “dom Božji u Jeruzalemu” (Ezra 6:3). Radovi su dalje dobro napredovali i hram je dovršen.

Odgovori na biblijska pitanja:

1:3-6 — Jesu li Izraelci koji nisu bili spremni vratiti se u domovinu bili slabi u vjeri? Neki se možda nisu vratili u Jeruzalem zbog materijalističkih težnji ili zato što im nije bilo stalo do služenja Bogu, ali to nije bio slučaj sa svima. Kao prvo, putovanje u Jeruzalem, koji je bio udaljen 1 600 kilometara, trajalo je četiri ili pet mjeseci. Osim toga, radovi na obnovi i sam život u zemlji koja je 70 godina bila pusta iziskivali su mnogo fizičke izdržljivosti. Dakle, nepovoljne okolnosti kao što su bolest, starost i obiteljske obaveze nesumnjivo su neke spriječile da se vrate.

 2:43 — Tko su bili netini? Oni su bili hramski robovi ili sluge neizraelskog porijekla. Među njima su bili potomci Gabaonjana iz Jozuinih dana i drugi “koje odredi David i knezovi da služe Levitima” (Ezra 8:20).

2:55 — Tko su bili sinovi sluga Salamunovih? Oni su bili ne-Izraelci koji su dobili posebna zaduženja u službi Jehovi. Mogli su služiti kao pisari ili prepisivači u hramu ili vršiti neku drugu odgovornu službu.

2:61-63 — Jesu li Urim i Tumim, kojima se tražilo Jehovino mišljenje, bili dostupni povratnicima? Onima koji su tvrdili da su iz svećeničke obitelji, a nisu mogli dokazati svoje rodoslovlje, u tome su mogli pomoći Urim i Tumim. Međutim, Ezra to spominje samo kao mogućnost. U Bibliji nema naznaka da se tada ili kasnije upotrebljavalo Urim i Tumim. Prema židovskoj predaji, Urim i Tumim nestali su kada je 607. pr. n. e. uništen hram.

3:12 — Zašto su plakali “starci koji bjehu vidjeli prijašnji dom [Jehovin]”? Ti su se ljudi sjećali koliko je veličanstven bio hram koji je izgradio Salamun. U usporedbi s njim, temelj novog hrama koji su gledali bio je ‘kao ništa u njihovim očima’ (Agej 2:2, 3). Možda su se pitali hoće li svojim napornim radom uspjeti povratiti slavu nekadašnjeg hrama. Sigurno su bili obeshrabreni, i zato su plakali.

3:8-10; 4:23, 24; 6:15, 16 — Koliko je godina trajala ponovna izgradnja hrama? Temelji hrama položeni su 536. pr. n. e., “druge godine po povratku njihovu”. Gradnja je prestala u danima kralja Artakserksa, godine 522. pr. n. e. Zabrana je trajala do 520. pr. n. e., to jest do druge godine kralja Darija. Hram je dovršen šeste godine njegove vladavine, odnosno 515. pr. n. e. (Vidi okvir “Perzijski kraljevi od 537. do 467. pr. n. e.”) Dakle, hram se gradio oko 20 godina.

4:8–6:18 — Ovaj dio Ezrine knjige napisan je na aramejskom. Zašto? Ovaj dio knjige velikim se dijelom sastoji od prijepisa pisama koja su državni službenici slali kraljevima te odgovora koje su kraljevi njima poslali. Ezra ih je prepisao iz službenih spisa napisanih na aramejskom jeziku koji se tada koristio u trgovačkim i državnim poslovima. Na tom starom semitskom jeziku napisani su još i ovi dijelovi Biblije: Ezra 7:12-26, Jeremija 10:11 i Danijel 2:4b–7:28.

Pouke za nas:

1:2 Ispunilo se ono što je Izaija prorekao oko 200 godina ranije (Izaija 44:28). Proročanstva u Jehovinoj Riječi uvijek se obistine.

 1:3-6 Poput nekih Izraelaca koji su ostali u Babilonu, mnogi Jehovini svjedoci ne mogu biti u punovremenoj službi ili služiti tamo gdje je potrebnije. No, oni podupiru i hrabre one koji to mogu te daju dobrovoljne priloge kojima omogućavaju da se propovijeda o Kraljevstvu i čini učenike.

3:1-6 U sedmom mjesecu 537. pr. n. e. (mjesec tišri, odgovara drugoj polovici rujna i prvoj polovici listopada) povratnici odani Bogu prinijeli su svoju prvu žrtvu. Babilonci su ušli u Jeruzalem petog mjeseca (mjesec ab, odgovara prijelazu iz srpnja u kolovoz) 607. pr. n. e., a dva mjeseca kasnije grad je bio potpuno opustošen (2. Kraljevima 25:8-17). U skladu s proročanstvom, 70-godišnja opustošenost Jeruzalema završila je točno na vrijeme (Jeremija 25:11; 29:10). Sve što je prorečeno u Jehovinoj Riječi uvijek se ostvari.

4:1-3 Vjerni ostatak odbio je ponudu koja bi značila sklapanje svojevrsnog vjerskog saveza sa štovateljima lažnih bogova (2. Mojsijeva 20:5; 34:12). Slično tome, ni današnji Jehovini sluge nikada ne sudjeluju u međuvjerskim aktivnostima.

5:1-7; 6:1-12 Jehova može tako voditi događaje da se situacija preokrene u korist njegovog naroda.

6:14, 22 Revna služba Jehovi donosi njegovo odobravanje i blagoslov.

6:21 Kada su vidjeli napredak Jehovinog djela, to je Samarićane koji su tada živjeli u domovini Židova i povratnike koji su potpali pod poganske utjecaje navelo da učine potrebne promjene u svom životu. Zar ne bismo onda trebali s oduševljenjem izvršavati zadatke koje nam je Bog dao, u što spada i propovijedanje o Kraljevstvu?

Prošlo je 50 godina od svečanog otvaranja ponovno izgrađenog Jehovinog doma. Godina je 468. pr. n. e. Ezra se iz Babilona zaputio u Jeruzalem, a sa sobom je vodio dio Božjeg naroda te je nosio sakupljene priloge. Kakvu je situaciju zatekao u Jeruzalemu?

Kneževi su Ezri rekli: “Narod Izraelov i svećenici i Leviti nisu se odvojili od naroda zemaljskih radi gadova njihovih.” Pored toga, “ruka svećenička i glavarska bješe prva u tom prijestupu” (Ezra 9:1, 2). Ezra je bio zaprepašten. No čuo je i ohrabrujuće riječi: “Budi slobodan i radi” (Ezra 10:4). Ezra je tako počeo ispravljati situaciju, a narod ga je slušao.

Odgovori na biblijska pitanja:

7:1, 7, 11 — Odnose li se svi ovi reci na Artakserksa koji je naredio obustavu gradnje? Ne. Artakserks je ime ili titula dvojice perzijskih kraljeva. Jedan je bio ili Bardija ili Gaumata, koji je 522. pr. n. e. naredio da se prekine izgradnja hrama. Artakserks iz razdoblja Ezrinog dolaska u Jeruzalem bio je Artakserks Dugoruki (Longimanus).

7:28–8:20 — Zašto mnogi Židovi iz Babilona nisu željeli ići s Ezrom u Jeruzalem? Premda je prošlo više od 60 godina otkako se prva skupina Židova vratila u domovinu, Jeruzalem je još uvijek bio vrlo rijetko naseljen. Vratiti se u Jeruzalem značilo je započeti novi život u nepovoljnim i opasnim okolnostima. Jeruzalem u to doba nije nudio primamljive materijalne mogućnosti onim Židovima koji su u Babilonu  možda prilično dobro živjeli. Nije bilo zanemarivo ni opasno putovanje. Povratnici su morali imati jaku vjeru u Jehovu, snažnu želju da služe pravome Bogu i hrabrosti da se presele. Čak je i Ezra trebao ohrabrenje, a dobio ga je jer je Jehovina ruka bila nad njim. Na Ezrin poticaj odazvalo se oko 1 500 obitelji, pa je ukupno možda bilo 6 000 ljudi. Nakon što se Ezra dodatno potrudio, njegov je poziv prihvatilo 38 levita i 220 netina.

9:1, 2 — Zašto je bilo vrlo opasno stupati u brak s pripadnicima drugih naroda? Narod koji se vratio iz ropstva trebao je štititi pravu religiju do dolaska Mesije. Brakovi s pripadnicima drugih naroda predstavljali su stvarnu prijetnju pravoj religiji. Budući da su se neki putem braka povezali s ljudima koji su štovali idole, s vremenom je moglo doći do toga da se cijeli narod pomiješa i stopi s poganskim narodima. Prava je religija mogla posve nestati. Kome bi onda Mesija došao? Nije čudo što se Ezra zaprepastio kad je vidio što se događa!

10:3, 44 — Zašto su sa ženama otpuštena i djeca? Da su djeca ostala s očevima, postojala bi velika vjerojatnost da će se otpuštene žene vratiti zbog djece. Osim toga, maloj je djeci obično potrebnija majčina briga.

Pouke za nas:

7:10 Ezra je marljivo proučavao Božju riječ i bio je sposoban učitelj, pa je tako postao uzor koji trebamo oponašati. On je molitvom pripremao svoje srce za proučavanje Jehovinog zakona. Dok ga je proučavao, Ezra je silno nastojao proniknuti u Jehovine riječi. Primjenjivao je ono što je učio i trudio se poučavati druge.

7:13 Jehova želi da mu dragovoljno služimo.

7:27, 28 Ezra je odao čast Jehovi, uputio mu je iskrenu molitvu prije nego što je krenuo na dugačak i opasan put za Jeruzalem i bio je spreman staviti i svoj život na kocku kako bi proslavio Boga. Zaista nam je izvanredan primjer!

9:2 Moramo vrlo ozbiljno shvatiti upozorenje da se oženimo, ili udamo, “samo u Gospodinu” (1. Korinćanima 7:39).

9:14, 15 Zbog lošeg društva možemo navući na sebe Jehovinu osudu.

10:2-12, 44 Muškarci koji su se oženili tuđinkama pokazali su poniznost, pokajali su se i ispravili svoju veliku pogrešku. Svojim stavom i postupkom pružili su nam dobar primjer.

Ezrina knjiga izuzetno je vrijedna. Jehova je na vrijeme ispunio svoje obećanje o oslobađanju svog naroda iz babilonskog ropstva i obnovi prave religije u Jeruzalemu. Zar to ne jača našu vjeru u Jehovu i njegova obećanja?

Razmisli i o primjerima koje nam pruža Ezrina knjiga. Ezra i ostatak Židova koji se vratio radi obnove prave religije u Jeruzalemu pokazali su da su odani Jehovi i u tome nam pružili izvrstan primjer. Ova knjiga također govori o vjeri bogobojaznih ljudi iz drugih naroda te poniznom i pokajničkom stavu prijestupnika. Da, Ezrine nadahnute riječi jasno dokazuju da je ‘Božja riječ živa i vrši snažan utjecaj’ (Hebrejima 4:12).