DOBROTA je osobina onoga koji je dobar, moralna odlika, vrlina. Pokazuje se iz posve čistih poticaja, u njoj nema zloće ni pokvarenosti. To je pozitivno svojstvo i očituje se u činjenju dobra i pomaganju drugima. U Bibliji se za “dobro” najčešće koriste hebrejska riječ tov i grčka agathós, koja se obično koristi u moralnom ili vjerskom smislu.

Jehovina dobrota. Jehova Bog je dobar u apsolutnom, potpunom smislu. Biblija kaže: “Dobar je i pravedan Jehova” (Psalam 25:8) te: ‘Kolika je dobrota njegova!’ (Zaharija 9:17). Isus Krist, iako je imao tu moralnu odliku, nije dozvolio da se za njega riječ ‘dobri’ koristi kao titula kad je jednom čovjeku koji mu se obratio s “Dobri Učitelju” rekao: “Zašto me zoveš dobrim? Nitko nije dobar, osim jednoga, Boga” (Marko 10:17, 18). Tako je Jehovu priznao kao najveći uzor dobrote.

Kad je Mojsije tražio od Jehove da vidi njegovu slavu, on mu je odgovorio: ‘Učinit ću da prođe sva dobrota moja ispred tebe, i povikaću po imenu: Jehova pred tobom.’ Jehova je zaklonio Mojsija da ne vidi njegovo lice, no kad je prolazio pokraj njega (očito putem anđela koji ga je zastupao [Djela apostolska 7:53]) rekao mu je: “Jehova, Jehova, Bog milostiv, žalostiv, spor na gnjev i obilan milosrđem i istinom, koji čuva milost tisućama, prašta bezakonja i nepravde i grijehe, koji ne pravda krivoga” (2. Mojsijeva 33:18, 19, 22; 34:6, 7).

Dobrota se u tim recima opisuje kao svojstvo koje uključuje milost, milosrđe i istinu, ali ne prelazi preko zloće niti je na bilo koji način podupire. David se zato mogao moliti Jehovi da mu oprosti grijehe “radi dobrote svoje” (Psalam 25:7). Jehovina dobrota i ljubav zaslužne su za to što je dao svog Sina kao žrtvu za grijehe. Time je omogućio da se pomogne onima koji doista žele činiti dobro, a u isto je vrijeme osudio zloću te položio temelj za potpuno zadovoljenje pravde i pravednosti (Rimljanima 3:23-26).

Plod duha. Dobrota je plod Božjeg duha, a i plod svjetla iz njegove Riječi koja sadrži istinu (Galaćanima 5:22; Efežanima 5:9). Kršćani trebaju razvijati dobrotu. Tu vrlinu stječemo jer slušamo Jehovine zapovijedi. Nitko tu osobinu ne posjeduje vlastitom zaslugom (Rimljanima 7:18). Psalmist je Boga, koji je Izvor dobrote, molio sljedeće: “Dobroj misli i znanju nauči me, jer zapovijedima tvojim vjerujem.” Također mu je rekao: “Ti si dobar, i dobro činiš; nauči me naredbama svojim” (Psalam 119:66, 68).

Dobrota donosi koristi. Dobrota također uključuje činjenje dobra drugima. Jehova želi činiti dobro svom narodu, na što i ukazuje molitva apostola Pavla za kršćane u Solunu: ‘Uvijek se i molimo za vas, da bi naš Bog smatrao da ste dostojni njegovog poziva i da bi potpuno izvršio sve dobro što mu se dopada i djelo vjere sa snagom’ (2. Solunjanima 1:11). Postoji mnogo primjera Božje velike dobrote prema onima koji se uzdaju u njega (1. Kraljevima 8:66; Psalam 31:19; Izaija 63:7; Jeremija 31:12, 14). Zapravo, “dobar je Jehova prema svima, i žalostiv na sva djela svoja” (Psalam 145:9). On pokazuje dobrotu svima jer želi da ona potakne što više ljudi da mu počnu služiti i dobiju život. Jednako tako, svaka osoba koja iskazuje dobrotu blagoslov je za svoje bližnje (Priče Salamunove 11:10).

 Kao Božjim slugama koji ga trebaju oponašati, kršćanima je zapovjeđeno da se uvjere što je Božja dobra i savršena volja za njih (Rimljanima 12:2), da se čvrsto drže dobra (Rimljanima 12:9), čine dobro (Rimljanima 13:3; 2:10; 1. Solunjanima 5:15), da budu revni za ono što je dobro (1. Petrova 3:13), oponašaju dobro (3. Ivanova 11) i da nadvladavaju zlo dobrim (Rimljanima 12:21). Kršćani trebaju činiti dobro naročito svojoj braći u vjeri, ali i svima drugima (Galaćanima 6:10).

Srodan izraz. Grčkoj riječi agathós (“dobro”) po značenju je srodna riječ kalós. Kalós se odnosi na nešto što je po svojoj prirodi dobro, lijepo, korisno ili upotrebljivo (naprimjer dobra zemlja; Matej 13:8, 23) te nešto što ima dobra svojstva, odnosno ono što je u etičkom smislu dobro, vrsno, ispravno ili časno (naprimjer Božje ime; Jakov 2:7). Po značenju se poklapa s izrazom “dobro”, ali na nekim je mjestima prevedena i s “ispravno” i “pošteno” (Jakov 4:17; Hebrejima 13:18).