“LJUBAVNO pismo 60-godišnjaka.” To je bila tema nagradnog natječaja koji je prije nekoliko godina organizirala jedna banka u Japanu. Njime se poticalo Japance u 50-im i 60-im godinama da izraze “iskrene osjećaje” koje gaje prema svom bračnom drugu. Jedan sudionik natječaja svojoj je ženi napisao: “Možda će ti zvučati smiješno, ali ne bih si mogao oprostiti da ti ne kažem ovo: Od srca ti hvala što si se udala za mene!”

U različitim kulturama, uključujući i neke na Orijentu, ljude se odvraća od otvorenog izražavanja osjećaja. Pa ipak, preko 15 000 osoba odazvalo se na taj natječaj u pisanju ljubavnog pisma. Zapravo, natječaj je postao toliko popularan da je uslijedio još jedan, a objavljene su i knjige koje su se temeljile na poslanim pismima. To pokazuje da duboko u sebi mnogi čeznu za tim da iskažu što osjećaju prema svom voljenom bračnom drugu. Međutim, drugi tome nisu skloni. Zašto? Vjerojatno zato što su potrebni određeni trud i umješnost da bi drugima — primjerice, bračnom partneru — objasnili što osjećaju.

Hitoshi Kato, pisac jedne knjige o umirovljenicima, ustvrdio je da u Japanu među starijim bračnim parovima mnoge brakorazvodne parnice pokreću supruge, i to zbog duboko ukorijenjenog ogorčenja koje se nakupljalo godinama. “Međutim”, navodi on, “to je ujedno posljedica toga što parovi ne razgovaraju otvoreno kad se nađu u krizi.”

Nakon što ode u mirovinu, suprug bi se mogao iznenaditi kad mu supruga kaže da je odlučila razvesti se. Oni možda godinama nisu razgovarali o tome što osjećaju jedno prema drugome. Možda su pokušavali  izraziti svoje osjećaje, ali nisu uspijevali nastaviti razgovore u pozitivnom tonu. Umjesto da su izgrađivali bliskije odnose, oni su se uvijek iznova prepirali.

Kako muž i žena mogu mirno rješavati razmirice i izražavati svoje osjećaje tako da se oboje osjećaju ugodno? Možda će te iznenaditi saznanje da se najpraktičniji savjeti ne nalaze u novoj knjizi nekog bračnog savjetnika, već u staroj knjizi koja se stoljećima cijeni — u Bibliji.